Nego aj, zbilja ste prećerali sa ovim ludesanjima, uništiste mi temu, a toliko sam se trudio da je održim na akademskom nivou
Pa, da je vrnem na akademsku raspravu: Ustav smo usvojili, i Himnu, i Moto. Sad je vrijeme da kodifikujemo službeni Jezik.
Da krenemo od Rječnika onda.
Prva riječ, Disanje.
Ćuti, a sve govori. Ko želi da čuje. I ima kad. Čujete li, čitate li ga? Osnovna azbuka za majstore popravki.
Druga, Srce.
Bubnja, a zapravo pjeva. Ko ga voli, pa ga umije i čut. I kod drugog osim sebe. Srednji nivo stručne spreme.
Treća, Koža.
Miruje, vazda ista. A nikad nije. Ko je umije osjećat, romane će mu ispričat, i sve pejzaže vasione naslikat. Viši nivo.
Četvrta, Trepet.
Ne vidi se, ne čuje, zapravo i ne postoji. A svako biće svijeta ima svoj, jedan, posebni. Kad ga kod drugoga probudite, isto je ko da ste samo svoju zvijezdu načinjeli. Viši nivo od ovoga ne postoji.
I zamisli sad neko ti ladno kaže da se u ovo četvoro može uživat ljepše i više i beskrajnije no u išta drugo. I da tu leži tajna beskonačne popravke.
Ahahahahahahahaha, ozbiljno obećavam da od ovog trena prestajem da budem malouman izmanitao

i držaću se riječi

Bookmarks