Kochoperenje u rangu Mila ili Vucica. Ne prijaju mi raspali i krajnje opasni trotoari, vjecito napustene skele i gradilista, akutna glibavost, psi lutalice, smrad kanalizacije + duvana (Lepa Kata ima neki svoj, posebni smrad). U Lisabon i kloshari mirishu na omeksivac. Od Zije pa do pumpe na Zabjelo i od Gradskog stadiona do tog istog Zabjela to nije grad nego planeta Podgoricana. Vrlo nehumano, habitat iz krajnje nuzde sa korupcijom koja lebdi u vazduhu. Najbolje je kad obnove fasadu na neku od raspalih zgrada pa o tome danima drve. Kao da operesh charape i danima o tome pricash. I onda fasade padne.
Covjek bi pomislio da tu nema nikakve uprave, vlasti, samo anarhija. A onda kada dolazi neki potpredsjednik Amerike ili kada se ustolicava neki Jakov, taman `Milicija` izadje na trasu i rascera kmetove.
PS
Sad ce nedje opet da blokiraju onaj preskupi most sa nepotrebnim pilonom u vezi nekog `meni je to vazno` dogadjaja. E ono su epski saobracajni kolapsi, izbezumljeni narod, nepoznanica kako stici iz jednog naselja u drugo. Tako je to kad si London na Morachi.







Bookmarks