Ne mogu da quotujem iz nekog razloga pa moram ovako dio po dio
Ovo jeste tacno ali je malo glupo iznositi, u rangu je one "druga vojna sila na svijetu, treca u evropi" jugonostalgicarske izreke. Pored Velike Britanije i SSSR-a nije postojala 3. vojska u citavoj Evropi (mozda i jes na papiru ali ne i neka spremna za operacije). Tako da taj podatak nije toliko impresivan, mada i vojna sprema NOVJ-a za neki ofanzivni rat je ekstremno upitna. (jer cemu poenta iznosenja cinjenice ako ne u tom narativu)Federalna Jugoslavija je bila zemlja koja je kraj WWII dočekala kao druga vojna sila u Evropi (poslije Britanije, ne računajući SSSR). Dokaz ovome je, recimo, upad jedinica NOVJ-a u Austriju i Italiju 1945, naredba savezničke komande američkim trupama (gen. Aleksander) da ''vrate Titove partizane'' odakle su došli, tj. u predratne granice Kraljevine Jugoslavije, i odgovor tog istog generala da ''ne raspolaže ni blizu dovoljnim snagama za to'', i operativna zapovjed da svoje jedinice vrati tridesetak kilometara unazad i izbjegne eventualnu konfrontaciju).
Nisam ekonomista zaista al ako pricamo o istoj drzavi onda pricamo o drzavi koja je tokom rata kompletno razrusena? To sto je SFRJ imala najvecu stopu rasta ne znaci da je bila dobra, samo da je pocela iz goreg stanja. Ako pogledas danas drzave koje imaju najvecu stopu rasta BDP-a: https://bankar.me/ovo-su-najbrze-ras...u-2025-godini/ mislim da ce biti jasnije na sta ja mislimU dvije decenije nakon rata, ta zemlja je bilježila ubjedljivo najbržu stopu rasta i razvoja u svijet. Dokaz tome ćete nać u bilo koji predmet ''Nacionalne ekonomije'', na bilo koji ekonomski, čak i u današnje vrijeme, kad je taj ''komunizam'' najomraženija stvar u svijet.
Sve zemlje sa ogromnim unutrasnjim problemima u tim godinama, da ne pricamo ko je pomagao komuniste u Grckoj :PKonačno, drugu polovinu osamdesetih, ta zemlja je dočekala sa blizu 25mil stanovnika, izuzetno značajnom dijasporom u globalnim razmjerama, kao pridružena članica NATO pakta, na nivou standarda i razvoja solidno višem od Grčke, Portugala, R. Irske, i jednakom ili mrvu višem od Italije i Španije. Dokaz- analitika tadašnje EEZ (Evropska Ekonomska Zajednica), i to iz 1990/1991, kad se ta zemlja već preozbiljno drmala, nakon što je tadašnji federalni premijer Ante Marković pokrenuo proceduru za pristup, i dobio decidan rok od 18 mjeseci za punopravno članstvo.
Zemlja je takodje bila i zaduzena do guse, ne kazem da su se te pare uglavnom trosile na neke partijske stvari ali iz prakse partija koje su nastale iz KPJ mozemo zakljuciti kako je i KPJ funkcionisao
Nisam neki politicki analiticar ili ekonomista da odje mogu reci nesto osim da je ovo samo teorija jer je ta drzava osudjena na propast kad je napravljena, ne '45 nego i prije.Odnosno, ta zemlja je bila faktor sa krajnje ozbiljnim uticajem, koji je daleko prevazilazio naše usko unutrašnje sfere.
Toliko, da sasvim lagano možemo hipotetisat da bi, da je Ante ostvario što je namjerio, i sačuvala se ta zemlja, danas bila gornji dio uticaja unutar EU. I to hipotetisat na bazi poznatih činjenica.
Ovo bih se slozio, samo mislim da je spoljni faktor imao znatno veci uticaj (ne samo SAD koje se nisu interesovale toliko u pocetku kolko Njemacka) nego unutrasnji problemi.A, konkretan uzrok raspada (da, raspada države, jer se zapravo o tome radilo, ratovi su tu samo tragična posljedica), su bili izrazito suprotstavljeni interesi pojedinih federalnih jedinica, dominanto Srbije i Hrvatske, od kojih je prvoj izrazito odgovarao centrizam, a druga je gurala u konfederalizam.
Drugi, ništa manje važni dio uzroka, jeste što je i pojedinim spoljnim faktorima uticaja, koji su se pokazali kao dominantni, odgovaralo ovo drugo. Tj., jaka federalna Jugoslavija je bio faktor koji je smetao dosta planova.
Nisam znao za ovu vanrednu sjednicu ali ako se ista desila krajem '90te to onda dodje skoro godinu dana nakon sto su sa naoruzavanjem poceli i Hrvati i muslimani? A vise od godinu od kad pocinju sve cesci i cesci okrsaji medju lokalnim zivljem po Krajini i Bosni. Je l oces da kazes da do raspada drzave ne bi doslo da Slobo to nije uradio ili nesto drugo? Jer mislim da malkice potcjenjujes strani uticaj na sve te dogadjaje, Njemackoj i Italiji Jugoslavija nije odgovarala nikako.Nije ni memorandumom SANU, niti Tuđmanovim i Janovšekovim pričama. Svi su oni u to doba grajali, ali niko potpunu dezintegraciju države od njih protežirao nije. Nije im ni padala na pamet, prvi su gurali (neprirodno) jačanje pozicije SR Srbije unutar federacije, drugi čisti oblik konfederalističkog uređenja, u mnogome prekopiran USA. Ponajveći dokaz da, recimo, SR Hrvatska, nije imala dugoročni strateški plan otcjepljenja, jeste koliko je slabo i nejako bila naoružana i za rat pripremljena 1991, kad je rat otpočeo. Svakom trezvenom je i tad bilo jasno da se oni za njega nisu primarno spremali.
A konkretan čin raspada SFRJ se odigrao, ako se dobro sjećam vremena, u novembru 1990, kada je SR Srbija, u totalnoj tajnosti- na vanrednoj sjednici republičke skupštine, za koju su do samog održavanja znali samo Slobodan Milošević i vrh republičke SDB (koji je čak i poslao poslanicima pozive), ulećela klizeći u federalni budžet, potpuno separatno izglasala primarnu emisiju u visini od nekih 18mlrd dolara za svoj budžet, što je inače bilo neđe blizu iznosa ukupnog federalnog budžeta svih republika za tu godinu, i u momentu srušila monetarni sistem SFRJ, za svoje potrebe. A te potrebe su bile naoružavanje MUP-a Srbije, koji će zahvaljujući tim parama sredinom devedesetih važiti za drugu oružanu silu na Balkanu (izvještaj NATO-a), i srpskog stanovništva u pokrajinama i drugim republikama.




Reply With Quote





Bookmarks