Ođe svi "znamo nekog".Znamo li sebe?
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk
Kontam da nije isto.
Đed mi je poživio 96, i nevjerovatan je lik bio. Ogroman, snažan, strašno lijep muškarac, bukvalno do poslednje je takav ostao. Više je moći i muške ljepote u njega bilo u te godine, no u mene ikad, I većine koju znam.
Ponijela ga je ona najgrđa bolest, i to vrlo polako. Starije godine, velika snaga, užasno ga je sporo i mučno nosila. I priroda mu je bila takva, uporna, izdržljiva, tvrdoglava, postojana, da se do poslednje čak ni organizam nije htio predat.
A nije ni glup bio. Skrivali su mu što je, ali je poslije nekog vremena ukapirao. Već u krevet, nepokretan, i skroz zavisan od drugih.
Onda je starom mom tražio pištolj. Ovaj mu ga na kraj nije dao. Pričao mi je poslije da se dugo razmišljao, ali da prosto nije mogo.
Kad mu je reko da neće, ovaj je poćutao, i samo ga pitao ima li para da ga sahrani kako dolikuje. Stari mu izvadio iz džepa svežanj i pokazao, ovaj mu se nasmiješio.
Ovo je priča iz života njegovog oca, koju mi je otac najviše puta ispričao.
I rijetko sam mu vidio takvu toplinu, kao zbog tog osmijeha tad što je od svog starog dobio.
A on je skoro isto takav bio. Jednako lijep do poslednje, i u životu još moćniji.
Ali se dugo i mučio. Imao je nekakvo medicinsko stanje od kojeg se nije direktno umiralo, ali je od njega polako ostao nepokretan, i skoro sasvim slijep. I dugo je to trajalo.
A opet, to stanje kad se prozli, umire se od njega u ne više od po' dana. I on je to znao.
Zato je, na dan kad mu se prozlilo, odma i znao što je.
Znao sam i ja, zato sam se istog momenta spremio da ga vodim na hirurški sto, iako je šansa bila mnogo manja od polovine.
Ali mi je tražio da ga ne vodim, no da ga puštim doma ko čoek da umre. I jedina stvar koju me pitao je bila: ''Imaš li ti mali čime da me ka čoeka sahraniš?''
Izvadio sam dovoljno debelu kovertu i spuštio mu je u onu njegovu fioku đe je čuvao ono malo crkavice što je imao, i pozvao mu ostali porod i unuke da ga vide.
Lijepo su se sasvim taj dan svi sreli, do uveče kad je svijet napuštio.
A kad sam mu izvadio onu kovertu, kunem ti se da je imao možda i najzadovoljnije lice koje sam mu ikad vidio.
Ali ti ovo nisu samoubice, niti samoubistva. No ljudi dovoljno moćni i silni da su sebi htjeli i kraj da biraju.
I sve bih na svijet dao da mi se oće isto tako bit.
A nisam samoubica ni ja
Treba razlikovat to dvoje.
Last edited by Buva+gacce; 21-07-25 at 12:08.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
I moj đed po ocu kad je pao u postelju pokazivao je na mjesto gdje pištolj.Tih 5 godina njega pretvorenog gotovo u biljku iako mu nikakva pažnja nije falila bila je mučna za sve nas.I sjećam se mog oca u to vrijeme prolazio je emotivni pakao a trpio sve u sebi i nikad neću zaboraviti jedno veče kad je kasno došao kući a ja dijete ka dijete uvijek odem da ga vidim koliko god je kasno.I prvi put je pokazao da je slab da ga sve to jako boli pred a mnom.
Pred braćom nije nikad.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Statistika kaže da se muškarci ubijaju poneđeljkom, i to u značajnoj većini.
Generalno, muškarci češće umiru od samoubistva nego žene, iako žene češće prijavljuju suicidalne misli i pokušavaju samoubistvo. Ova diskrepancija je poznata kao rodni paradoks u samoubistvu.
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Znamo (ili mislimo da znamo)
Nije strasno da nekad kazes sebi - najlakse bi bilo da se ubijem/da me nema... strasno je ako si ozbiljan i stvarno razmisljas o tomevjerovatno ako dodjes do faze da razmisljas kako bi to uradio - garant je vec uvelike vrijeme da se trazi strucna pomoc
U normalnim zemljama postoji - sve je legalno, odrade to ljudi kao gospoda - bez da naknadno moras umijesat pociju, vjestake, obdukcije i sve ostalo... ili da moras gledati nekog kako kopni bez mogucnosti da mu pomognes
ALi daleko smo mi od toga
ne mora da bude - terapija ne pocinje sa teskom farmacijom - teska farmacija je krajnja nuzda - ko zna koliko je proslo izmedju toga kad si trebao potraziti pomoc psihologa do toga da te psihijatar "drogira" jer je to jedino rjesenje
Pod "znamo li sebe" sam mislio i na "sebe" u odnosu na sebe same kao potencijalne(za dan,dva,mjesec,godinu,20,30godina ne znajući što nas može snaći) samoubice i na "sebe" u odnosu na druge potencijalne samoubice(i sam imao iskustvo da mi najbliži kaže:"e da mi se samo balkona dofatit,riješila bi ja sebi muke".Srećom ili nesrećom nije bila u stanju da ustane iz postelje a bolovi neizdrživi).
Ukratko,JA "sebe" ne znam,odnosno mislim da znam,ili najpreciznije sebe znam trenutno.
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk
Last edited by joni; 21-07-25 at 14:26.
Ovaj drug kojeg pomenuh iz srednje škole te mu je otac bio preambiciozan ispunjavao je gotovo sve njegove zamišljene ambicije ali takvi roditelji su u stanju da im nikad nije dosta.Vidjela sam tada jer smo nekad nasamo razgovarali da se nešto s njim dešava.Da pada u depru a i ja sam bila klinka ali sad kad vratim film unazad on sa drugovima nikad nije pričao tako.Bilo ga je sramota da ispadne slab.Onda bi znao a ovaj..taj i taj..moj brat.Ali to njihovo brate moj je bilo šuplje na sve strane jer je on konkretno krio pravo svoje biće.Poslije je bilo kasno prvo je pokušao i ono što ti veliš da je pogrešno zatvoriti tako nekoga što je njegov otac i učinio da se malo odvoji od društva,ipak našao je način da ipak to učini.Što je najgore kasnije mi se desilo slično sa nekim drugim drugom.I vazda je bilo kad ja o tome pričam sa nekim a pusti te priče.Da pusti te priče i to.Još je to neka sramota na familiju i to umjesto baš da se o tome priča.
Mislim otvorila sam temu jer me baš zbog ova dva primjera nekako pogađa i nikako nekad i sa sobom da raščistim jesam mogla učiniti ja nešto.Par puta sam to provlačila.Al je pisao na forumu isto.Vazda sebe proganjaš koliko god neđe treba da se oslobodiš toga jesam ja mogao učiniti bilo šta.
Last edited by Bluemoon; 21-07-25 at 15:12.
Oprosti sebi, Blue
Prije nego što se taj moj drug ubio, ja sam to prorekla na jednom času matematike, kad je profesor nastupio tako prema njemu (sve što je imao o svima nama da kaže stalo je u to obraćanje mom drugu) a sve zbog ebenih limesa. I kome da kažeš da imaš loš osjećaj? Derištima kao i ja što sam bila? Rekla sam kući, pa su mi rekli da ne preuveličavam, jer to je, zaboga, bio TAJ profesor. A dovoljno je cijela moja generacija (i tvoja, pretpostavljam da smo tu neđe) bila uništena nasljeđem koje nam je ostavila "generacija ispred", devedesetih, uz jedno ogromno nerazumijevanje - ŠTA? KAKO? ZAŠTO? - da bi to bio usamljen slučaj.
Sigurna sam da svako iz NKa nosi neku tamu u sebi, ali MORAŠ naći načina da je otpustiš, jer će te usisati skroz u sebe![]()
Sad si me vratila na to da je mene nastavnica iz književnosti ojadila na ocjenu i ja sam išla putem da joj pokažem da nije u pravu i zbog nje sam toliko se unijela na poemu Jama od Kovačića đe sam i njegovu biografiju prostudirala u te godine.Đe sam svaki segment poeme prolazila i rekla da na gradivnu temu,sebi na tu poemu nema šanse da omanem.I što je najgore od svega je što mi poslije kad je pred cijelim odjeljenjem rekla kako neće dati nikome preko trojke jer ima rad koji je etalon za peticu a jedan što je dobio jedinicu napisao je samo i tako je neki upao u jamu.
Ako on nije bio srećniji od mene ne znam što da rečem.A što se tiče opraštanja samom sebi na ovu temu glede drugih kojima sam neđe u podsvjesti možda sebi velim možda mogla pomoći nema meni tu pomoći.Svima mogu sve da oprostim ali sebi teško toliko toga praštam.
Dobro. Nije da ne znam kako to izgleda, ali šta planiraš? Da sebi postavljaš jedno pitanje iznova i iznova? Zakočićeš se, ako već nisi, u neprekidnu petljuNemoj da sjutra, ne daj Bože, čitamo o tebi u ovakvom nekom kontekstu. Mi svi ponekad naslućujemo koliko si ti jedna divna, ali napaćena dušica... Možda bi ti pomoglo da popričaš s nekim stručnijim od nas ovđe
To ti pominjem u apsolutno prijateljskom tonu i jer znam kako izgleda biti tu gdje si ti sad
![]()
Ne planiram ništa to su stvari koje same po sebi dođu.Kao što joni reče ja sam sad ja takav kakav sam kakav ću biti ne znam.I to je ono što je kod čovjeka kao dijela prirode posve prirodno.
Dođe sve samo po sebi.I oproštaj,i sve bilo šta samo treba pustiti da dođe prirodno.
Ništa u životu ne treba forsirati na ove teme.Recimo ja nisam imala hrabrosti da mu odem na sahranu i bolje što nisam otišla tada..otišla sam sama i to potpuno spontano jednog dana i taj dan mi je značio.Treba samo osluškivati sebe.Ne držati se matrica i slično.
Može biti da izgledam tako sada otvarajući ovu temu i napisavši što mi je na duši ali naprotiv to je ipak neđe hrabrost.
Postavlja se pitanje zašto se sada to manifestuje kod tebe, ta sjećanja?
Osim odbrambene taktike, to je uvjek tako, i nema razloga, razmisli o pitanju.
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Pa rekoh neko je postavio tekst na temu iz raznih medija o tome i eto otvorih temu jer mi se otvoriše neke odaje duše vezano za sve.I pomislih da takva tema treba ovom mjestu kao što vidim treba jer se i drugima otvoriše duše,inspektoru.
Nemam ja što da razmišljam kod mene su karte otvorene.A o tebi tek nemam što da razmišljam jer se odmah uvati chat dži bi tija.
Last edited by Bluemoon; 21-07-25 at 16:56.
Evo Bluemoon da ti ispricam neko svoje iskustvo ako ce ti sto biti lakse,nevoljno jer nesto nevolim o tome.
Po ovome forumu slabo se krecem mimo svojih nekih okvira,ali nesto kad pomenu onu klupu iza robne koju dobro pamtim iz mladosti,i znam tacno koja je,kao i komentar da svi mi iz Nk nosimo neki mrak u sebi,nesto me secnu da nesto odje napisem.
Najbolji drug,generacija,srednja skola isto odjeljenje,prvo pijanstvo,djevojke,izlasci,...Bas ta klupa,po boca vina svakome,gitara i druzenja,mladost.Najinteligentniji momak drustva,kralj nase interne zahebancije,najljepse djevojke,domino drustva ja u sjenci.Dodje fakultet,ja nesto zavrsi po Srbiji,on ostao u Cg napusti studije,neko novo/staro drustvo sa njim.Nastavljamo opet zajedno,besposlica kod njega i neka depra,pozajmljivao pare,nadjemo posao nekako zajeno preko skolskih posao za njega,a on i na poslu po starom.Napusti on posao i tu se razilazimo tj. slabo kontaktiramo,tj. pricali smo ponekad,on jos u filmu nekog,opijanja mozda i neka sporadicna narkomanisanja ali ne totalna i ozbiljna.Sjecam se kako mi je pricao da mu razne misli prolaze kroz glavu i kako mu svasta na pamet pada ali ja to tad nisam povezivao.Vazda ono zeza,ma pusti to,ti si macka docekaces se vazda na noge,imase tada finu mladju djevojku,reko drzi se nje i baci se vise momkovanja,nekih para sa neba na brzaka,skrasi se...Jedno jutro mi samo javise najgore,svi put mene,znajuci u kakvim smo relacijama bili,reko ljudi slabo smo kontaktirali u zadnje vrjeme,pa kako se...reko znam,sve znam,meni je samom povjerio da je nasljedio pistolj od oca,pjan ga cak rastavljao preda mnom,pa ga nije mogao sklopit,ja uzeo djelove u vrecu neku reko kad se otrjeznis druze,nemoj predamnom pjanim da te zamolim i tako to...
Dosta godina od otada,u prvo vrjeme nije bilo dana cini mi se da o tome nisam razmisljao,sta,kako,zasto,jesam li mogao opet pomoci sl.I sad prodje mi misao kroz glavu,nikad se toga cini mi se necu totalno osloboditi...
I tako Bluemoon nisi sama,razmisljas i to je sve ljudski i noramalno,ali kako ti rekose odje,ako to ne popusta duze vrjeme (meni je trebalo min. dvije godine),mozda si u nekoj privremenoj depri,pola svjeta cini mi se ima nekih takvih problema,javi se nedje za kakvu pomoc,nije to sramota,prosla su glupava vremena kad smo mi odrastali,to je neka sad civilizovana normala.Ja sam bio jedno vrjeme dosta ankciozan (najvise zbog pritiska na poslu),potrazio pomoc,covjek mi ljepo objasnijo mehanizme nastajanja i kako se toga osloboditi,profunkcionisalo bez bilo kakvih terapija(kongitivno/bihavi. terapija cini mi se) i sad kad gledam na to pomalo mi djeluje otuzno sta sam sebi dozvolio,ali me je opet jako ojacalo...
Veliki pozz i podrska za tebe,nadam se da ce ti ova prica bar malo olaksati...![]()
Last edited by Nk beer; 21-07-25 at 18:47.
Temu sam otvorila zbog vas ođe koliko vas ima ne zbog sebe,i sad vidim da nisam pogrešila.
Hvala na postu i treba da se to nekako piše.
Znaš kako Nk Beer...o pokojniku u naše društvo sve najbolje osim ako na sebe ruku diga nije a može biti da onaj što ruku na sebe diga nije je ipak daleko bio veća ološ od ovoga drugoga.Zbog vas svih vas sam otvorila temu mislim naše društvene zajednice da vidimo mi lijepo koliko u istoj ima licemjerja.Da se ođe nekako razgovorimo na temu ovako anonimni a da nam selo ne veli a viđi ovoga čiji li je.No je zajebano što se u naše društvo toliko sve to ukorijenilo da ni u VR ne mogu da se opuste.Na ove teme.
Ali,mi je drago iskreno mi je drago što su se neki opustili i rekli što im je na duši.
Da rečem da nisam to očekivala.
Last edited by Bluemoon; 21-07-25 at 18:59.
Nisi pitao mene no sebe.
Otvori dušu Bugi,otvori dušu nisi ni ti od kamena.Od anoda i katoda i to.
Viđi Bugi ja nešto da ti rečem moj sin se toliko plašio dječijih predstava sve mu je bilo to strašno imala sam strpljenja da izađem napolje onda me moli da se vratim i sve tako u krug.U suštini i volio ih je i ujedno ih se plašio.Ali ja sam imala strpljenja.A eto prije neki dan sam ga gledala kako u jednoj glumi tako mali neustrašiv.
Ako statistika vuče na stranu muškaraca i to frapantno nije to slučajno muškarci malo zbore o svemu tome.
Last edited by Bugi; 21-07-25 at 19:35.
A što je ovo.AnblvbL.Jedina onfanziva si ti samome sebi i ne ulazi mi se u trag u te tvoje rabote realno.
_____
Nego.
Mislim ono. Na temu
Last edited by Bluemoon; 21-07-25 at 19:38.
4 ofanziva
Dobro je problem zamaskiran, niko nije primijetio
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Last edited by Bugi; 21-07-25 at 19:40.
Svi smo mi i ubice i samoubice časkom posla.
Nego, znam neke psihijatre, vjerujte mi ništa bolji nijesu ako ne i grđi.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks