I da ne zanemarimo PTSD muškaraca u Vojsci.
Jeziva statistika.
https://headsupguys.org/suicide-in-m...ide-stats-men/
Otud i tema.
Last edited by Bluemoon; 20-07-25 at 21:26.
I da ne zanemarimo PTSD muškaraca u Vojsci.
Ako je na naše podnebljeblje rat bio tako nedavno.
Prema podacima crnogorske policije, prenesenim u medijima:
2019 – oko 100 samoubistava
2020 – 109
2021 – 120–121
2022 – 126
2023 – 116
2024 – 83 (značajan pad u odnosu na prethodne godine)
Realno imamo stabilnu stopu samoubistava za razliku od drugi ekonomskih parametara
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Ima li podataka tamo okolo devedesetih pa nadalje - ono.Čuš od 2019.
Pošto ove paljevine rođene nakon toga ne kapiraju što je rat,jel.
Last edited by Bluemoon; 20-07-25 at 22:43.
1997. do 2007. godine
U periodu od tih deset godina, 1.321 lice je počinilo samoubistvo u Crnoj Gori.
Najveća stopa samoubistava bilo je u malim sredinama - Danilovgradu, Cetinju i Mojkovcu.
"U 2013. registrovano je 128 samoubistava, a 2014. godini 164. Vješanje i upotreba vatrenog oružja su načini na koji su najčešće izvršena samoubistva u navedenom periodu"
Kako dodje ovo svaka 3 dana jedno samoubistvo...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Evo šta je užasno...
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
NetworkMaster.
Čudo se Nikšić ne pominje.
Mislim meni je drug iz srednje izvršio samoubistvo možda mi je onda to nešto suviše lično jer smo sjeđeli na neku klupu iza robne i još mu lik pamtim ima mu lik i na grobnu ploču tamo koju obiđem može biti da mi nije neka 8ebena statistika ondaK bitna.Ima mu lik na grobnu ploču ali ja mu i dalje glas čujem iako je pod zemlju.Mislim...prije no što je izvršio samoubistvo neđe sam sanjala da tonem i vidim ga na dnu okeana.
A što ti misliš o tome jel to na kraju krajeva 8ebena stastistika?Sprdaš li se ti na ovu temu u prevodu.
Last edited by Bluemoon; 20-07-25 at 23:13.
Polako, Blue, polako...
Svaka čast za temu.
I moj jedan drug iz srednje se ubio na studijama. A kakvo smo odjeljenje bili, generalno, čudim se da nismo izveli kolektivni harakiri.
Iskreno, to pripisujem NKu, prije svega.
Last edited by Mylene; 20-07-25 at 23:15.
Čuš polako otvorim ozbiljnu temu on mi tu lista podatke iz Monstanta okle li već.
Ovaj drugi iz chat dži bi ti ja.
A što me pokrenulo što na onu kanalizaciju od teme iz raznih medija viđeh da je neki momak izvršio samoubistvo.
I svima se 8ebe za to.Bitni su im 8ebeni političari i to zamrlo im je i trunke osjećaja što je taj neki momak izvršio samoubistvo.
Gotovo polovina svih mentalnih oboljenja se javlja do 14. godine života, a tri četvrtine mentalnih bolesti do sredine dvadesetih godina života.
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Networče,
Nemoj je nervirati statistikama (ja prva ne vjerujem u njih), ako ti nije problem. Vidiš da joj je to bolna tema.
Malo forumaške solidarnosti![]()
Last edited by Mylene; 20-07-25 at 23:28.
Ma kako ti sve znaš.Moj drug iz srednje je izvršio samoubistvo jer mu je otac bio teška dileja preambiciozna ubio ga je u pojam.A momak je bio za medalju.
Ali Otac.
Sva sreća pa se opasuljio kad je vidio što je svom prvjencu učinio pa mu je drugi sin pošteđen njegovoga idiotizma.I kad god vidim njegovog brata je ne mogu da se otmem utisku tog osmjeha.Ali nije isti nikad isti biti neće.No sva sreća pa je njegov brat prebregao svu tu tragediju osim ako..ne znam možda sam sa sobom bojim se da nije.To su tragedije.
Znaju ga neki sa ovog foruma i ja znam tačno koji ali neću mu pominjati ime.Jer to nije poenta.
Ovo je izvini mnogo osjetljiva tema da bi se tu s njom zajebava.Isto važi i za druga Bugija.
Last edited by Bluemoon; 20-07-25 at 23:40.
Mi kao drustvo ne pricamo dovoljno o mentalnome zdravlju ni na jednome nivou, uz to stigmatizujemo to sto je vecini svijeta sasvim normalno - da se potrazi strucna pomoc
Jer ako i pomenes neko ce te docekati na to - ne budali, ne avetaj, preguraj, progutaj, sabij, ne kukaj, ne placi itd - ali je svima normalno da se se alkoholom, drogom i ostalim krivim ponasanjima "nosis" sa emocijama, ali daleko bilo da reces da bi da popricas sa psihologom
Opet, mnogi to ni ne mogu da priuste (em finansijska strana, em dostupnost strucne pomoci), a drzava ne radi apsolutno nista da to ljudima omoguci/ucini dostupnim... Jos veci problem je sto se o tome ni ne prica dovoljno ni na jednome nivou, pocev od skole pa na dalje
Depresija kao tema nam je rijetko veliki tabu
Kao neko ko je ovo "prosao" u porodici mogu vam reci da nekad ne da ne vidis znakove, nego za osobu u mom zivotu koja je otisla tim putem sam se mogao zakleti da ce prije pola svijeta izvrsiti samoubistvo nego on... godinama kasnije dok to prebiras kroz glavu mozda ces nesto "vidjeti" ili ubijediti sebe da si prepoznao nesto sto je mozda bio znak, a mozda ni toliko - tek da te jos vise sjebe i ostavi bez odgovora
Jednako niko ne radi nista ni po pitanju "damage control" sa porodicama i prijateljima ljudi koji prodju kroz to - svi su u fazonu - pustite ih da to sami rijese
Ima Bill Burr jedan specijal (trenutno najnoviji) koji se zove "drop dead years" - nije stand up komedija, vec dijelom predavanje o mentalnome zdravlju muskaraca i sjajna opservacija sta je posljedica toga sto nas drusto "uci" da kao muskarci "nemamo pravo" da pokazujemo emocije
''Statistika'' kaže da se muškarci ubijaju poneđeljkom, i to u značajnoj većini. ''Psihologija'' kaže da je to zbog toga što je početak radne neđelje, i dan kad čoeku najviše treba snage da život izdrži, i kad je najviše neće imat, ako je zagubio. ''Religije'' kažu da je grijeh, koji god da je dan, i koji god da je razlog. ''Biologija'' kaže da je misterija, neobjašnjena, ali poznata u prirodi- do te mjere da postoji veli broj primjera kada životinje izvršavaju masovno i kolektivno samoubistvo, a bez jasnih razloga.
Gledao sam jednom nekog kako izvršava samoubistvo, skoro dvije godine. Svaki dan. To nije bio čin, nego put.
Možda ga u početku nisam mogo raspoznat, možda i razumljivo. Ali, poslije nekog vremena sam morao. Sad to znam. A opet, tad nisam. Možda čoeku ono što mu je protiv prirode sopstvene, bude i protiv-razumljivo.
I ne znam zašto je to bilo, niti mislim da je moguće znat. Koliko zbog nekog prokletog vremena u kojem smo tad postojali, koliko zbog još prokletijeg mjesta na kojem nas je život sastavio, koliko zbog najprokletijeg života koji ga je mogo zapast. A koliko zbog njega, što je bio kakav je bio.
Ali znam da je onaj osjećaj nemoći, u svemu tome, vjerovatno najteža stvar koju sam ikad sreo.
Preteška tema. A prepotrebna, i sve više.
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Ja sam "dobio" na nekoj lutriji pa imam tu nesrecu da sto od komsija, poznanika, prijatelja, sire rodbine i uze rodbine ih znavah podosta - vise no sto bih mogao pobrojat iz prve vjerovatno koliko god okrutno zvucalo...
Za neke se "nijesam iznenadio", neke ni dan danas nijesam razumio
Isto tako srecem neke ljude za koje imam utisak da ih od samoubistva dijeli samo to da "skupe hrabrost", i da bas igraju na tankoj zici... nijesam dovoljno bliski da ista direktno kazem, ali indirektno kad se sretnemo "uvijek" kad se namjesti provucem neku temu o tome da nije tabu trazit pomoc, trazio ovaj, onaj, mozda ovo, mozda ono... Ne znam - mozda oni mene gledaju i kontaju - ko o cemu Lu o samopomoci, onaj ce se nedje zamac garant![]()
![]()
Mozda i umisljam, to sto ja prepoznajem neke "sablone" koje sam gledao kod drugih, nijesmo svi isti, ne znaci da ce nekoga to povesti na crni put
Uglavnom svi uspiju u namjeri da sebi oduzmu zivot... jednog Ma..... su dezurali godinu dana zbog pokusaja i za djavola dodje postar sa posiljkom osta covjek sam pet minuta i uspije da se zamakne .
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Mi kuci djecu (djecaci) vaspitavamo da je OK isplakati se nekad... naidje ti, bude ti tesko, ne umijes ga verbalizovati drugacije - ne cini mi se da su ista placljiviji od vrsnjaka, ali sablone koje smo nas oboje imali kuci su bili da ako sto zaplaces (pa i za najblizim) te neko preklopi da ucutis i da to ne valja, ne smije se, sta ce reci drugi, prizivas nesrecu itd...
Sve sam se pitao ko mali ko to za mene krijuci place pa mi se izdesavalo sve sto mi se izdesavalo ako se tako priziva nesreca
Posljedica toga vaspitanja je da sam i sa skoro 40 u guzicu, iako sam mnoge stvari osvijestio, i dalje u ponasanju isti - sabij to u sebe, nista se ne desava, sve je super, idemo dalje...
@LuTheDuck neko je manje neko više osjetljiv a nekako možda je moj utisak da baš oni muškarci koji pokazuju da su jaki i nesalomivi i to što kažeš..
Mozda i umisljam, to sto ja prepoznajem neke "sablone" koje sam gledao kod drugih, nijesmo svi isti, ne znaci da ce nekoga to povesti na crni put.. znaš ono kad govore ko se to od njega nadao.I to ljudi koji su mu bliski.Nikad čovjek ne zna kakve ko paklove nosi na duši.
A Buvin post me naveo na ono o čemu mislim koliko smo mi kolektivno kao društvo učinili vezano za rat đe su ljudi gurnuti i vratili se sa teškim ožiljcima da se tome posveti pažnja.Samo se priča ko je šta i koga a ne priča se o tome kakve je sve to posljedice ostavilo na cjelokupno društvo.
od prijatelja stric (ako se dobro sjecam, davno je bilo) je nakon dugo dugo "cuvanja" dje mu je sve bilo posakrivano na kraju nasao bormasinu i nafircao sebe pofino - kolika zivotinja za to treba da budes da pobijedis instinkt i ne zaustavis se
istina, jedan od problema o kojima pricamo, je to sto mi one koji su vidno "oboljeli" najcesce CUVAMO da nesto ne urade, a ne vodimo ih doktoru
Jedan na zlaticu otrov je popio jer nije mogao da podnese da nosi pelene... da neko brine o njemu a veoma jak covjek ...
I obicna je ta pomoc da se terapijom covjek u biljku pretvori ...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Drago mi je da si ovo spomenuo.Vaspitavanje dječaka na našem podneblju glede teme je presurovo mislim.
Koliko puta se čuje ono šta plačeš ka djevojčica.I tu se šalje poruka ono što si gore napisao da samo djevojčice imaju na to pravo jer one su slabe.
No na kraju ispadne da su ipak emotivno jače.Dječak/muškarac ima puno pravo da bude nekad i slab i da prepozna svoju slabost.
I nisu svi isti.Znam dvojicu koja su isto podizani ali drugi je bio slabiji njemu ništa nije pomoglo to spartansko trebao mu je drugačiji prilaz.
Meh, ako je u pitanju neko ko boluje od neke terminalne bolesti i zna da ga čeka život sa neizdrživim bolovima ili ima neku degenerativnu bolest za koju zna da će od njega napravit olupinu, potpuno podržavam da sebi skrati muke. Za ove ostale slabo ima izgovora.
Valjalo bi da postoji neka lagana i efikasna opcija za samoeutanaziju.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks