Evo ja npr imam riješeno stambeno pitanje, imam kucu i zemlju što mi je ostala od čukundjeda a kupio sam stan tik poslije korone kad su cijene bile rekordno niske. Stan koji sam tada kupio sad vrijedi x3, ali BUKVALNO, tri puta vise ako je vjerovati oglasima.
Po tome, ja bih trebao da budem presrecan. I jeste dobro ispalo, ne zato sto sam bio previse pametan nego sam imao i malo srece. Ali mi se uopšte ne dopada ovo sto se desava, a evo i zasto.
Iako imam krov nad glavom, odgovarao bi mi veci stan. Prije par godina, za 20-30 hiljada eura, mogao sam lagano ovaj stan da zamijenim za veci na istoj lokaciji. Sad mi za takav poduhvat treba jedno 70 hiljada eura, ili u prevodu 500 eura rate na 20 godina.
Nije da sam sebican, isto bih razmišljao i da sam kupio veci stan. Možda bih sjutra pozelio stan na moru, planini, još neku nekretninu za izdavanje, da ostavim nesto djeci kad krepam itd.
1000-1200 eura, iako su mnogi kukali da je to preskupo za Pg, je bila skroz korektna cijena u to vrijeme. Jednostavno zapalis nekolke godine vani, mogao si da uzmes stan kad se vratis. Svaki privatnik koji je znao nesto o svom poslu, dobar majstor i zanatlija, mogao je da usteka malo para i kupi nesto. Ako dignes kredit, tih par stotina sto ti fali 20.og u mjesec si nekako mogao da se stisnes ili ih zaradis sa strane.
Bookmarks