Originally Posted by
Buva+gacce
Ne postoji ''big solution'' za ovako nešto. A naročito ne u Zakonu o oružju. Sve su to drugi već probali. Od do zuba naoružanog Teksasa, do najstriktnije regulisane Mađarske, broj ovakvih tragedija nije pao.
Čak, konkretno za ovu vrstu zločina ( ''killing spree'' ), incidencija u zemljama koje liberalizuju držanje i nošenje oružja, je manja.
Većina vas vjerovatno ne doseže pamćenjem do ranih devedesetih, ali u ta doba ova zemlja je imala zakon o slobodnom držanju i nošenju oružja, i, u onom ratnom haosu, imala u stanovništvu nekontrolisanog naoružanja vjerovatno stotinak puta više nego danas. I ludila isto tako. Ali su se ovakve stvari dešavale u mnogo manjem obimu ( konkretno u CG, jedan slučaj, Pljevlja koliko se sjećam ).
Premijer i Ministar unutrašnjih kao papagaji replikuju ''američko vječito pitanje'': svaki put kad se nešto slično desi, otvara se pitanje kontrole naoružanja.
U USA, đe naširoko poluautomatsku pušku kupujete u supermarketu sa ličnom kartom, i u kojoj je pravo na lično naoružanje ugrađeno u Ustav, a kad uvate da drve o ''kontroli oružja'' zapravo najčešće konkretno misle na kontrolu oružja sa automatskom/brzom paljbom i ni na šta drugo.
Copy-paste otvaranje identičnog pitanja kod nas je mlaćenje prazne slame, i prazno bukanje.
Tragedija koja se desila nije posledica lošeg Zakona, naš zakon o oružju je sasvim ok, i spada u jedan od restriktivnijih.
Ovo je posledica zle sreće, zle psihe, i lošeg sprovođenja tog istog zakona. I, na kraju, ali i na početku, odsustvu prevencije.
Ako neko ilegalno ima dvije vazdušne puške, to i nije neki zločin. Ali, ako ima preko 40 komada bojeve revolverske municije, a ne, recimo, 2... Onda bi sistem morao da radi.
Što se tiče pitanja koje vas muči- je li bolje imat ili nemat oružje, stvar je više dimenzija.
U ovakvim konkretnim situacijama, prosta je logika da je bolje imat slobodniji zakon. Jednostavno, vjerovatnoća da bi i Borilović i Martinović ubili manje ljudi da im se na putu našao neko naoružan, upoznat sa oružjem, i priseban, je veća.
Tako je recimo i u onom Teksasu. Broj i obim ovakvih stvari, kao i recimo oružanih pljački, tamo je niži od prosjeka. Bukvalno svi živi su naoružani, i pucaju vrlo lagano i slobodno.
Ali je zato broj vatrenih okršaja i ubistava vatrenim oružjem veći.
Što se tiče rješenja, njega generalno nema. Samo akcije na prevenciji, i akcije na sprovođenju zakona.
Priču o tome kako se ovo reguliše regulacijom zakona o oružju pričaju političari. Čije su priče po difoltu vazda vezane za poene, a ne zdravu pamet. Nemojte im dozvolit da se ovo prevede na tu temu.
Isključiva tema koja treba da pristekne iz ove tragedije je zašto je sa tolikim arsenalom bojeve municije bio bez nadzora i na slobodi.
A što se tiče monstruma ove vrste, njih ima, i biće ih. Oduzeti im mogućnost da imaju vatreno oružje je generalno nemoguće, kakav god zakon imali. Pa čak i da im se oduzme, uzeće nož, mačetu, shjekiru. Ili kamion, ili kombi.
A, sa druge strane, ne daj bože da ikad sretnete takvog, mislim da bi vam bilo milije da ste naoružani.
I, za kraj, od Šaranovića i Spajića se očekuje da mlatinjaju na političke vode. Ali, okle ovđe pojedinima priča o politici, sadašnjoj i bivšoj vlasti, i generalizacije o stanovnicima tog grada, i slične nebuloze... Svaka čast, zbilja granica više nema.
Inače, čisto da pomenem: Situacija da se u istoj regiji, gradu, itd., ponovi ovakav slučaj je česta. Slično kao što je Kostu maltene shjutra nadopunio drugi sličan monstrum. Jer je prvi triger drugome. I poznata je nažalost u empiriji.
Situacija da ovoliko fali empatije narodu... Zapitajte se. Odsustvo empatije i jeste, u korijenu, osnovni uzrok ovakvih stvari.
PopCorn 
Bookmarks