Hari je u pravu sto se tice jezika bivsih kolonijalnih posjeda evropskih drzava. To je inace jeftina propaganda pro-srpske opozicije, ili sto bi se reklo po Vuku, "mixing frogs and grandmothers"

.
Po mom misljenju, razlika je u tome sto su crnogorci aktivno kroz svoju istoriju
stvarali svoj jezik, dakle taj (nas) jezik se u sustini ovdje razvio, od dolaska Slovena pa do danas. Niko nam ga nije "donio", niti smo mi govorili nekim sesnaestim jezikom prije nego sto smo poceli (navodno) pricati "srpski". Jezik kojim danas govorimo je jezik koji je stvoren i razvijan od strane nasih predaka (i to pocevsi od vrlo dalekih predaka) koji su zivjeli na ovim prostorima. Kratko receno, jezik kojim se ovdje govori je nas jezik, bez obzira na to ko je i kada kodifikovao taj jezik i kako ga je u tom trenutku nazvao. Samim tim imamo pravo i da ga nazovemo crnogorski, ili kako god osjecamo da je ispravno.
Drugi slucaj bi bio da smo, fiktivno govoreci, usvojili engleski jezik (ili, blize nama, italijanski). Mi engleski/italijanski nikako ne bismo mogli nazvati crnogorski, zato sto to nije nas "autohtoni" jezik, vec je u jednom vremenskom periodu iz jednog ili drugog razloga to postao dominantan jezik, zamijenivsi jezik kojim smo prethodno govorili.
Dakle cinjenica je da postoji crnogorski narod, i to jos odavno (mislim da smo tu temu prevazisli). Cinjenica je da nama Srbi nisu "donijeli" ovaj jezik, mi njime govorimo taman koliko i oni. To je po meni sasvim dovoljno.
Bookmarks