Crnogorski jezik

[Matadorr]

Srbi politicka nacija? E sto sve necu ovdje uspjeti da procitam i saznam...

[Hari Krisna]

Ajmo malo na temu

[Wolf_]

''Zastupnik Velike Britanije u Evropkom parlamentu Čarls Tanok nagovestio je da hrvatski jezik, ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju (EU), neće biti prihvaćen kao službeni u EU.

"Ne mislite nas valjda opterećivati troškovima prevodjenja na hrvatski, bosanski, CRNOGORSKI:devil: i srpski? Stanovnici zapadnog Balkana moraju da se dogovore o jednom jeziku koji svi razumeju", rekao je Tanok, prenosi Hrvatski radio.''


http://www.mtsmondo.com/news/vesti/story.php?vest=51203

[Radosav]

''Zastupnik Velike Britanije u Evropkom parlamentu Čarls Tanok nagovestio je da hrvatski jezik, ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju (EU), neće biti prihvaćen kao službeni u EU.

"Ne mislite nas valjda opterećivati troškovima prevodjenja na hrvatski, bosanski, CRNOGORSKI:devil: i srpski? Stanovnici zapadnog Balkana moraju da se dogovore o jednom jeziku koji svi razumeju", rekao je Tanok, prenosi Hrvatski radio.''


http://www.mtsmondo.com/news/vesti/story.php?vest=51203

Coek je u pravu nece Evropljani da finansiraju Balkansku glupost.Jezik treba nazvati jednim imenom u svim zemljama u kojima se isti govori.Ja mislim da bi trebao biti SRBOCRNOHRVATSKOBOSANSKI..

[Ćipur]

Ja mislim da bi trebao biti SRBOCRNOHRVATSKOBOSANSKI..

Tako će i bit. Nijesi daleko od istine.
Zvaće ga SHBM jezik.

[The Severed Garden]

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20.../kultura01.asp


RAZGOVOR Prof. dr. IVO PRANJKOVIĆ, UGLEDNI JEZIKOSLOVAC,
SUAUTOR NEDAVNO OBJAVLJENE GRAMATIKE HRVATSKOGA JEZIKA:



Hrvatski i srpski su jedan jezik


razgovarala Vesna LAUŠIĆ



S prof. dr. Ivom Pranjkovićem, jednim od ponajboljih hrvatskih jezikoslovaca, profesorom na Katedri za hrvatski standardni jezik zagrebačkog Filozofskog fakulteta, razgovarali smo u povodu nedavnog izlaska iz tiska "Gramatike hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta" koju je načinio zajedno s prof. dr. Josipom Silićem i objavio u izdanju Školske knjige. Teme razgovora bile su uobičajene, no uvijek intrigantne dileme oko hrvatskoga jezika - od gramatike, preko odnosa hrvatskog i srpskog jezika, do pravopisa i prodora anglizama.
Čista logika

Možete li izdvojiti ono najbitnije po čemu se Vaša gramatika razlikuje od dosadašnjih?

- U njoj ima dosta toga novoga. Fonologiju kao osnovnu razinu sveli smo na minimum; ne raspravljamo o tome gdje se tvore glasovi, nego nas oni zanimaju onoliko koliko su važni za sudjelovanje na višim razinama, na razini oblika, morfema, riječi itd. Novosti ima puno i na razini morfologije, u tvorbi pojedinih glagolskih i imenskih oblika. Moglo bi se reći da smo inzistirali na striktnom strukturalizmu: da se rastavi ono što je nastavak od onoga što je osnova. Na primjer, uvijek se govorilo da su kod "čitao, čitala, čitalo" nastavci "o", "la", "lo"; sada se kaže da to nije tako, u "čitao" je nastavak nulti, kao kod "zelen", u ženskom rodu "a", a u srednjem "o". Tako svi pridjevi imaju iste nastavke. Muški rod se ponaša kao "čovjek", ženski rod kao "žena", a srednji rod kao "selo". Dakle, nastavak je ono što je različito, a ne ono što je dio istoga. U sintaksi smo pokušali napraviti cijelo jedno poglavlje o predrečeničnoj razni, kao i riješti problem predikata. Jedna od bitnih razlika jest i ta što u opisu jezika polazimo od logike samoga jezika, a ne od logike nas koji ga upotrebljavamo. Jer, gramatika je čista jezična logika.


Problematična prezentacija

U Matici hrvatskoj potkraj prošlog tjedna organiziran je okrugli stol posvećen knjizi američkog slavista Roberta D. Greenberga "Jezik i identitet na Balkanu: raspad srpsko-hrvatskoga", na kojem su se okupili gotovo svi, inače često suprotstavljeni hrvatski jezikoslovci. Je li ta knjiga zaslužila toliku pozornost?

- Ta knjiga sama po sebi nije kvalitetna, što je naglasila i većina sudionika. Ali, bilo je zamišljeno, barem sam ja tako očekivao, da se razgovara i o temama koje ta knjiga pokreće i o kojima mi relativno rijetko razgovaramo, ili se ponašamo tako da guramo glavu u pijesak. A jedna od tih tema jest jezična problematika na prostoru bivše Jugoslavije. Knjiga je pisana na razini opće informacije, namijenjena je studentima slavistike, i kao takva može nekomu i koristiti i štetiti, zbog toga što su pojedine stvari u njoj prezentirane dosta problematično. Ja bih rekao prije svega da su predstvljene sa stajališta srpskog; Greenberg govori da je postojao jedan jedinstveni srpskohrvatski jezik koji se raspao, što nije činjenica.

Ali zašto bi srpskom jeziku ili Srbima bilo u interesu da se taj "jezik" naziva srpskohrvatskim?

- Teško je to reći što bi kome odgovaralo, a što ne, jer su i Srbi po izbijanju rata odmah prešli na naziv srpski.
Stvar je prilično složena, radi se o tome da i mi sami pred nekim stvarima zatvaramo oči, ni mi neke stvari ne priznajemo.
Na standardološkoj razini, hrvatski, srpski, bosanski, pa i crnogorski jezik različiti su varijeteti, ali istoga jezika.
Dakle, na čisto lingvističkoj razini, odnosno na genetskoj razini, na tipološkoj razini, radi se o jednom jeziku, i to treba jednom konačno jasno reći.
Ako se netko s tim ne slaže, neka izloži argumente.
Iskreno, ja sam mislio da će i o tome biti više riječi na tom skupu, ali o tome gotovo da nije uopće bilo riječi.


Taštine i klanovi

Postoji li neka knjiga hrvatskih jezikoslovaca koja bi poslužila u iste svrhe, ali bi bila kvalitetnija?

- Mislim da takva knjiga ne postoji. To nije slučajno jer je naša situacija, objektivno gledano, opterećena koječime. Mi smo se puno bavili tim nekakvim relacijama prema srpskom, napravili smo jako puno razlikovnih rječnika, inzistiramo na tome da što je moguće više radimo na nekakvom odmaku od jezika koji su standardizirani prema štokavskom narječju, a zapravo uopće nema radova gdje bi se pokušalo na jedan objektivan način prikazati cijela situacija.
Vjerojatno se radi o tome da je stvorena takva klima: kad nešto slično spomenete, ispadate nekakav jugonostalgičar ili nešto još gore, i ljudi se onda nerado time bave.

Bi li bilo moguće na sličan način okupiti sve jezikoslovce, i "desne" i "lijeve", na nekom skupu o pravopisnim problemima?

- Ne mogu govoriti u ime svih jezikoslovaca, mogu govoriti samo u svoje ime. Ne smatram se ni "lijevim" ni "desnim". Otvoren sam za razgovore bilo s kim, ali uvijek govorim svoje mišljenje, bez obzira na to jesam li s onima koji se smatraju "desnima" ili s onima koji se smatraju "lijevima". Mislim da je za razumijevanje tih podjela zapravo manje važno to "konzervativni - nekonzervativni", "lijevi - desni"; u prvom su planu neke druge stvari, kao što su one financijske, kao što su klanovi, odnos između HAZU i drugih ustanova, pa taštine... Jer, ti koji se sada smatraju jako desnima, do jučer su bili na sasvim suprotnoj strani, i po stavovima, i po onome što su radili, i po onome kako su radili.


Sporna tijela


Što je s Vijećem za normu hrvatskog jezika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, čiji ste i Vi član. Reprezentira li ono doista struku?

- Kako se uzme, i da i ne. Ono je formalno reprezentira, što znači da pokriva ustanove, međutim, te ustanove su vrlo raznolike - na nekima imate jednoga kompetentnog jezikoslovca, a na nekima pedeset, poput Instituta za hrvatski jezik ili našeg odsjeka u Zagrebu. I sad su oni na istoj razini kao i jedna novoosnovana splitska kroatistika?! Druga stvar, pitanje je je li uopće način da se takve stvari rješavaju sličnim tijelima. Ja sam vrlo skeptičan s obzirom na to. Ako mi tamo moramo glasovati o tome hoće li biti "neću" ili "ne ću", znači da nismo dobro radili, nego ispada da se zapravo politički opredjeljujemo za ovo ili za ono.

[Zvek_Zivi]

Mene nesto ovo pominjanje jezika po$eca na bande crnaca u Ameriku ,oni koji nemaju identitet pripoje se bandama neko nosi crveni sal neko plavi ,ato sve zbog nesposobnosti da sami uspiju u zivot ! Zar serbi misle akop se viljuska zove serbska viljuska ili serbski jezik ,serbska crkva itd itd, da im to daje za pravo da vladaju Suverenom Drzavom Crnom Gorom ???????

[ssin]

Mene nesto ovo pominjanje jezika po$eca na bande crnaca u Ameriku ,oni koji nemaju identitet pripoje se bandama neko nosi crveni sal neko plavi ,ato sve zbog nesposobnosti da sami uspiju u zivot ! Zar serbi misle akop se viljuska zove serbska viljuska ili serbski jezik ,serbska crkva itd itd, da im to daje za pravo da vladaju Suverenom Drzavom Crnom Gorom ???????

Ma da li je moguće da ću se jednom složiti i s tobom? :oops: Možda ima nade za tebe.

[Zvek_Zivi]

Prof. Doktore ,neznam imali nade za mene ja svoje stvorih no kako cemo s tobom crni sine a ?????

[ssin]

Prof. Doktore ,neznam imali nade za mene ja svoje stvorih no kako cemo s tobom crni sine a ?????

To u mojoj knjizi za tebe ima nade pošto sam te ranije bio precrtao zbog nečega. Svaka čast što si stvorio za sebe i svoju porodicu, to nije sporno. Ja se nekako snalazim bez Švecke.

[PERPER]

Evo malo i od mene...

[Zvek_Zivi]

To u mojoj knjizi za tebe ima nade pošto sam te ranije bio precrtao zbog nečega. Svaka čast što si stvorio za sebe i svoju porodicu, to nije sporno. Ja se nekako snalazim bez Švecke.

Nemo mi zamjerit no ima jedna naska stara : Zlome qurcu i runja smeta !! Ma dje bijo i sto cinio zaludu ti je sve ako si brav, tu ti ni Amerika ni Sapnija ni Maroko nemogu pomoc !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

[milovan]

Eno DANAS U PARLAMENTU,

rekoshe DA ZBORE, KA SHTO TVORE,

NJEGOSHEVSKI.

TAKO BI I NAZVAO JEZIK,
CRNOGORSKI NJEGOSHEVSKI KAD GA SVOJATAJU,
DA IM GA ; DARUJEMO, JER JE ON NJIOV.

[aLaPaCha]

dobro je Popaj rekao sinoc u emisiju da je najbolje da engleski bude i ajde da ga svi ucimo i banja!

[MadGod]

dobro je Popaj rekao sinoc u emisiju da je najbolje da engleski bude i ajde da ga svi ucimo i banja!

Signed.

[Hari Krisna]

Za sve ove 'eksperte', koji se hvataju Amerike, Irske... kao nekih kljucnih argumenata ili kao nesto ruzno predstavljaju izraze da je jezik politicko pitanje. Engleski i spanski jezik su "kolonijalni jezici" danas su u sluzbenoj upotrebi ili kao prvi, kao drugi sluzbeni jezik u mnogo drzava bivsih kolonija iz razloga sto su poneki narodni jezici umrli ili nestali sa narodima (majanski, astecki...). U nekim bivsim kolonijama je i danas u sluzbenoj upotrebi i malo kojoj normalnoj osobi pada na pamet da izjednacava jezik sa narodom po sistemu 'govori engleski on je Englez'. Indija i Pakistan govore istim jezikom koji ima dva imena. Nekad se zvao hindustani, dok su bili zajedno kolonija Britanije, danas je to hindi u Inidiji a urdu u Pakistanu. Fidzi je ipak zadrzao zajdnicki naziv Hindustani kao sluzbeni. Persijski jezik, ima tri imena u tri drazave, iako se radi o jednom jeziku: farsi u Iranu, dari u Afganistanu a tadziki (ili tadzikistanski) u Tadzikistanu. U sve tri drzave je persijski jezik zvanicni jezik. Dakle jedan jezik tri imena. Malaja jezik se podijelio na malezanski i indonezanaski politickim dekretnom, isti jezik ali u dvije drzave ( odnosno ako se ne varam sedam drzava zajedno sa Singapurom), a samo sa dva imena. Norveski jezik je kako neki kazu pisani danski jezik sa norveskim akcentom (bokmal), a nacionalno ime dobija po ostvarivanju nezavisnosti Norveske. Finski jezik se rasparcao na tri nova jezika u Skandinaviji, dje je Evropska Povelja o manjinskim jezicima predvidjela priznavanje nekadasnjih finskih dijalekata u zasebne jezike. U Norveskoj taj finiski je sad kven a u Svedskoj meankieli, a o tome bi vjeratno bolje i preciznije mogli napisati nasi forumasi koji tamo zive. Ovakvih primjera se moze naci mnogo, mnogo vise, ali nikako da bi se pravdalo zasto nas jezik treba da bude crnogorski vec da se zacepe usta onima koji iz neznanja ili nekih drugih pobuda zamjenjuju teze. Kod nas se sve zivo ispolitizuje i onda se kao pravda da nesto nece da se politizuje pa se kaze 'o jeziku trebaju lingvisti...' Naravno da trebaju o pravilima i cistoci jezika, ali ime jezika je klasicno politicko pitanje i to nije nikakva sramota dok se ne pocne trgovati time.

[Pirun]

Hari aferim no ovako se pisalo milion puta evo ovolike godine ka što sam znaš... i rijetko, skoro nikad, snaga argumenta nije prevagnula kad zborismo o jezikcima, nazivu jezika, definiciji jezika... dokazujući upravo to o čemu zboriš. jer samo u politici danas ima toliko pizme na uštrb zdravom razumu i iskrenosti.

Crnogorski jezik. i uvesti engleski kao drugi oficijelni jezik. i tretirati srpski, hrvatski, bosanski kao i crnogorski. jednak. priznat. idemo dalje.

i posebnu klauzu u Ustav kao nauk kako se može tvoriti jezik citatom Njegoševim:

Čovjek organ dosta slabi ima
da izrazi svoje čuvstvovanje,
zato znake različite dava,
različita tjelodviženija,
umna čuvstva da objelodani;
no svi naši slabi izgovori
i sva naša slaba čuvstvovanja,
spram onoga što bi šćeli kazat,
nijemo su spletno narječije
i klapnjanje duše pogrebene.

[milovan]

Norveshki USTAV je NAPISAN i dan danas, na DANSKOM JEZIKU,
NORVESHKA JE NAPRAVILA REFORMU I SPELUJE GLASOVE,
CHITAJ KAO SHTO PISHESH,
dok je DANSKI ZADRZAO STARU FORMU,
razlike u IZGOVORU DANSKOG, NORVESHKOG I SHVEDSKOG, su kao IZMEDJU SRPSKOG I MAKEDONSKOG,
ISLANDSKI I NJIHOVE SAGE, su najstariji NORDISKI GOVOR,
sachuvan na OSTRVU, daleko od KOPNA, sa manje ANGLO-GERMANSKOG DODATKA I PRIMJESA.

OVO NIJE ZA NAUKU,
NEGO MOJI LICHNI UTISCI, ZATO OPREZNO SA OVIM PODACIMA.

AKO ISLAD GOVORI ISLANDSKI,
MOGU I CRNOGORCI ; CRNOGORSKI, DANCI NE SANJAJU O TOME, DA DRUGIMA NATURE SVOJE IME I AKO SU VLADALI SA NORVESHKOM 400 GODINA, SHVEDJANI 100 GODINA i PUNIH 100 GODINA SU NEZAVISNA DRZAVA, AKO KVIZLINGA I HITLERA ZABORAVIMO oD 41-45.

[MadGod]

Hari je u pravu sto se tice jezika bivsih kolonijalnih posjeda evropskih drzava. To je inace jeftina propaganda pro-srpske opozicije, ili sto bi se reklo po Vuku, "mixing frogs and grandmothers" .

Po mom misljenju, razlika je u tome sto su crnogorci aktivno kroz svoju istoriju stvarali svoj jezik, dakle taj (nas) jezik se u sustini ovdje razvio, od dolaska Slovena pa do danas. Niko nam ga nije "donio", niti smo mi govorili nekim sesnaestim jezikom prije nego sto smo poceli (navodno) pricati "srpski". Jezik kojim danas govorimo je jezik koji je stvoren i razvijan od strane nasih predaka (i to pocevsi od vrlo dalekih predaka) koji su zivjeli na ovim prostorima. Kratko receno, jezik kojim se ovdje govori je nas jezik, bez obzira na to ko je i kada kodifikovao taj jezik i kako ga je u tom trenutku nazvao. Samim tim imamo pravo i da ga nazovemo crnogorski, ili kako god osjecamo da je ispravno.

Drugi slucaj bi bio da smo, fiktivno govoreci, usvojili engleski jezik (ili, blize nama, italijanski). Mi engleski/italijanski nikako ne bismo mogli nazvati crnogorski, zato sto to nije nas "autohtoni" jezik, vec je u jednom vremenskom periodu iz jednog ili drugog razloga to postao dominantan jezik, zamijenivsi jezik kojim smo prethodno govorili.

Dakle cinjenica je da postoji crnogorski narod, i to jos odavno (mislim da smo tu temu prevazisli). Cinjenica je da nama Srbi nisu "donijeli" ovaj jezik, mi njime govorimo taman koliko i oni. To je po meni sasvim dovoljno.

[milovan]

Jezik se ZBORI IZ GLAVE CIJELOG NARODA,
a njegovo PREKRSHCAVANJE se vrshi, RADI PUNJENJA GUZICE ELITE,
koja je VRSHLJALA I SA DRZAVOM I SA NARODOM,
SAMO RADI STANA NA DEDINJE,
MNOGI BI I MAJKU ZALOZILI, ZA STANDBENI PROSTOR U BIOGRAD.

[gingis kan]

Hari je u pravu sto se tice jezika bivsih kolonijalnih posjeda evropskih drzava. To je inace jeftina propaganda pro-srpske opozicije, ili sto bi se reklo po Vuku, "mixing frogs and grandmothers" .

Po mom misljenju, razlika je u tome sto su crnogorci aktivno kroz svoju istoriju stvarali svoj jezik, dakle taj (nas) jezik se u sustini ovdje razvio, od dolaska Slovena pa do danas. Niko nam ga nije "donio", niti smo mi govorili nekim sesnaestim jezikom prije nego sto smo poceli (navodno) pricati "srpski". Jezik kojim danas govorimo je jezik koji je stvoren i razvijan od strane nasih predaka (i to pocevsi od vrlo dalekih predaka) koji su zivjeli na ovim prostorima. Kratko receno, jezik kojim se ovdje govori je nas jezik, bez obzira na to ko je i kada kodifikovao taj jezik i kako ga je u tom trenutku nazvao. Samim tim imamo pravo i da ga nazovemo crnogorski, ili kako god osjecamo da je ispravno.

Drugi slucaj bi bio da smo, fiktivno govoreci, usvojili engleski jezik (ili, blize nama, italijanski). Mi engleski/italijanski nikako ne bismo mogli nazvati crnogorski, zato sto to nije nas "autohtoni" jezik, vec je u jednom vremenskom periodu iz jednog ili drugog razloga to postao dominantan jezik, zamijenivsi jezik kojim smo prethodno govorili.

Dakle cinjenica je da postoji crnogorski narod, i to jos odavno (mislim da smo tu temu prevazisli). Cinjenica je da nama Srbi nisu "donijeli" ovaj jezik, mi njime govorimo taman koliko i oni. To je po meni sasvim dovoljno.

Mad, svaka chast. Bravo. Srz problema o jeziku, najlogicniji odgovor i argumentacija koju ni jedan politichar do sada nije upotrijebio - nazalost.
Negiranjem crnogorskog jezika, negira se i postojanje crnogorske nacije, a time i potreba da CG kao drzava uopste postoji.

Amerika je naseljena povrsina sa stranim stanovnistvom, Australija, chitava Juzna Amerika, a bivshe su kolonije zadrzale kolinijalni jezik.
CG nije ex kolonija, nego zemlja sa autohtonim stanovnistvom i jezikom koji je autohton - crnogorski. Niko nije donio i implantirao jezik tudje drzave u CG.

[Ćipur]

31. 03. 2007. KULTURA

Intervju: akademik Sreten Perović

Sintagmu „Crnogorski jezik“ prvi je upotrijebio Vuk Karadžić u svom djelu Montenegro und die Montenegriner - Lajpcig 1837. Kritikujući Vijalu de Somijera, Vuk kaže da je taj francuski putopisac, u svojem obimnom djelu o Crnoj Gori (1820), pogrešno tvrdio "da je Crnogorski jezik dijalekat Grčkog"

Crnogorski jezik - ustavna kategorija

Akademik Sreten Perović je decenijama angažovan na afirmaciji autentičnim osobenosti crnogorske kulture i duhovnosti.
- Crna Gora jeste država, ali da bi to bila u punom smislu riječi moraće da sebe revitalizuje i u duhovnom pogledu. Ne u religijskom, nego u sveukupnom duhovnom pogledu! Crna Gora je obnovila državni suverenitet i, uprkos prognozama zlobnika i zloslutnika - brzo primljena u OUN i mnoge važne međunarodne institucije. Ona, međutim, još nije izborila unutrašnji, tj. duhovni suverenitet, a sad je prilika da u novi Ustav ugradi najpravičnija načela, među kojima kapitalni značaj ima status Crnogorskog jezika - kaže akademik Perović za Kulturu i Društvo.

* Kad se prvi put pojavljuje sintagma "crnogorski jezik"?

-Termin "Crnogorski jezik" prvi je upotrijebio Vuk Karadžić u svojem djelu "Crna Gora i Crnogorci", publikovanom na njemačkom jeziku u Lajpcigu 1837. godine! Kritikujući Vijalu de Somijera, Vuk kaže da je taj farancuski putopisac, u svojem obimnom djelu o Crnoj Gori (1820), pogrešno tvrdio "da je Crnogorski jezik dijalekat Grčkog"! Dakle, termin crnogorski jezik nijesu izmislili "dukljani" nego otac modernog "svesrpstva" – Vuk Stefanović Karadžić. U to doba i znatno kasnije Crnogorci i veći dio albanskih i albaniziranih "plemena" - jezik u Crnoj Gori zovu naški, a tridesetih godina 19. stoljeća neke ugovore Njegoš piše i potpisuje ilirskim jezikom. Ime srpski jezik u Crnu Goru su i u 19. stoljeću donijeli prosvetari iz kaiserlich-königlich (Srpske) Vojvodine. Sintagma maternji jezik srijeće se u sve tri Jugoslavije, ali između dva rata i čudni termin srpsko-hrvatsko-slovenački jezik (1936). Srpskohrvatski ili hrvatskosrpski – nazivi su koje je usvojio Novosadski dogovor (1954), a u trećoj Jugoslaviji i SiCG paralelno egzistiraju pravopisno revidirani srpskskohrvatski (u doskorašnje srpskom, Miloševićevom Ustavu) i srpski jezik - u crnogorskom "antibirokratskom" Ustavu iz 1992.
No, ma kakvo ime mu nametali, Crnogorski jezik je vazda bio instrumenat dominantne govorne i pisane komunikacije u Crnoj Gori, instrumenat crnogorske književnosti, prepoznatljiv po specifičnoj leksici, semantici, stilistici, i po živim i žilavim fonetskim osobenostima.

* Kada bi Crna Gora mogla dobiti Enciklopediju? Taj projekat je u minulih pola vijeka tri puta najavljivan. Dva puta Vi ste koordinirali tim projektom od nacionalnog značaja. Svakako da ste upućeni, ukoliko postoje, u sve opstrukcije tog projekta.

- Opstrukcija je u sva tri slučaja nesporno postojala. Incijativa iz 1963, iako podržana u crnogorskom Parlamentu, ostala je u ravni deklaracije. Polovinom 1981, konstituiše se Leksikografski zavod Crne Gore, ali iz SIZ-a za nauku CG i od probeogradskih “crnogorskih” političara rad te institucije ometan je od samog njenog osnivanja. Tada na čelu projekta Enciklopedije Crne Gore (ECG) nijesam bio ja, već najistaknutiji crnogorski i uvaženi jugoslovenski leksikograf prof. Ratko Đurović. Redakcija ECG formirana je tek 1985, u narednim godinama urađen je trotomni Alfabetar i sakupljen relevantan leksikografski materijal, ali u “godini prevrata” (1989) prestalo finansiranje projekta ECG, a izostala je i plata službenicima Zavoda. U skladu s tendencijama iz Beograda, Skupština RCG je, na Vidovdan 1991, ukinula Leksikografski zavod – kao “neaktivnu” i - po ocjeni vlasti - “nacionalističku” instituciju. Projekat ECG predat je Crnogorskoj akademiji, uz višegodišnja namjenska sredstva, ali ni poslije 16 godina – nije se pojavila ni prva knjiga te Enciklopedije.
Ja sam, dakle, koordinator samo u trećem pokušaju – kao glavni urednik bilingvalne Crnogorske enciklopedije (CE), glavnog projekta Dukljanske akademije. Prve tri godine donatori su brinuli o projektu CE, a potom je prestalo finansiranje, pa i plata Glavnom uredniku, koji je u međuvremenu organizovao i sabrao oko 70 odsto predviđenog materijala, redaktirao ili autorski sačinio više stotina enciklopedijskih jedinica. Dio tih jedinica (oko 600) objavljen je u pedesetak brojeva "Crnogorskog književnog lista". (Glavni urednik CE je sljedećih trideset mjeseci radio bez ikakve plate, ali nije bilo donatora da to dugovanje izmiri.) Tako je "Crnogorska enciklopedija" zasad “u stanju mirovanja”.

* Prošle godine je u Crnoj Gori boravio čelni čovjek leksikografskog zavoda jedne nama prijateljske, susjedne zemlje. Sugerisao je ovdašnjim vlastima da bi crnogorsku enciklopediju najbrže dobili ako projekat povjere instituciji na cijem je čelu on. Kako gledate na ideju da prva crnogorska enciklopedija nastane komercijalnim angažovanjem institucije izvan Crne Gore?
-Nije mi poznata ta ponuda. No, ako već niko u Crnoj Gori nema interesa da finansira taj kapitalni projekat, nemam ništa protiv da se stručnjaci ili biznismeni “iz nama prijateljske zemlje” uključe u ovaj delikatni posao, pod uslovom da supervizija projekta i finalna redaktura tekstova bude u nadležnosti crnogorskih leksikografa.

* Da li u dogledno vrijeme možemo računati da će se u izlozima crnogorskih knjižara naći "Sabrana djela" Sretena Perovića ? Vi u Crnoj Gori nijeste čovjek bez uticaja, zašto još čekamo na realizaciju tog projekta?

- Vaša procjena u ovom pogledu nije precizna: nijesam čovjek od uticaja, najmanje od uticaja na “finansijske izvore”, a oni su potrebni i za moje knjige! Nema ni govora o mojim "Sabranim djelima". Može se, ipak, desiti da ove godine izađe šest knjiga mojih "Izabranih djela". Novi Ministar kulture odazvao se apelu Dukljanske akademije i dodijelio inicijalnu svotu za pripremu te edicije. Posebno me obradovala odluka mojih uglednih prijatelja (nijesu političari!) da ustanove Fond prijateljstva i svojim prilozima pomognu pojavu mojih "Izabranih djela".

* Planirate li da uskoro zakažete skupštinu Crnogorskog PEN Centra na kojoj bi se našlo i pitanje izbora Predsjednika ?

- Na to pitanje odgovorio sam u intervjuu objavljenom nedavno u “Vijestima”. Da! To je neophodno i - u moju korist, jer već godinama obavljam tu složenu i važnu ulogu – na štetu vlastitog stvaralaštva i na volonterskoj osnovi. Zadovoljan sam što toliki moj trud nije bio uzaludan. Crnogorski PEN. Centar uživa zavidan ugled među više od 160 nacionalnih PEN-centara i drugih uticajnih asocijacija u svijetu. Uskoro ćemo održati Izbornu skupštinu našega PEN-a, primiti nove članove i izabrati novo čelništvo. Nije na odmet napomenuti da bi odgovorne dužnosti u Crnogorskom PEN-u moglo preuzeti tek nekoliko naših aktivnih članova: osnivač i prvi potpredsjednik Crnogorskog PEN-a akademik Brković, aktuelni potporedsjednik Rajko Cerović ili generalni sekretar Sreten Vujović, akademik Mladen Lompar ili mlađi članovi Centra – Pavle Goranović i Balša Brković. Od ostalih: jedni su već zašli u godine “duboke mladosti”, a drugi su preokupirani za sebe važnijim zadacima. Želim da i u ovoj prilici podsjetim na vanredno značajno angažovanje bivših predsjednika našega Centra – akademika Pavla Mijovića i dr Jakova Mrvaljevića. Izvanredno važna Rezolucija o zaštiti Crnogorskog jezika i Crnogorske kulture, po tekstu doktora Mrvaljevića, jednoglasno je usvojena na Kongresu Intenacionalnog PEN-a u Australiji.

Obimna dokumentaciona baza

* Ima li uporišta stav da se jezik u Crnoj Gori oduvijek zvao srpski jezik?

- Apsolutno nema. Takve tvrdnje proizilaze iz potpunog nepoznavanje istorije jezika u južnoslovenskim zemljama. Ni u Srbiji se do Vuka, do njegove "Pismenice serbskoga jezika" (1814), jezik se ne zove srpski; a kasniji mnogi beogradski lingvisti su to ime projektovali u duboku prošlost, služeći "nacionalnim" i velikodržavnim aspiracijama. No, ma kako se kroz istoriju zvao jezik kojim se u Crnoj Gori govori i piše, za njegove autentične vrijednosti imamo obimnu dokumentacionu bazu: u crnogorskoj beletristici, u bogatoj narodnoj, usmenoj književnosti, u arhivalijama, zapisima i epistolama. U različitim društveno-istorijskim okolnostima jezik u Crnoj Gori nazivan je različitim imenima. Poslije epohe staroslovenskog jezika i njegove divergencije, sa značajnim književnim spomenicima pisanim zetskom, crnogorskom redakcijom ("Miroslavljevo jevanđelje" i dr.), jezik u arealu današnje Crne Gore zadugo se zvao slovenski ili slovinski (ne samo u Crnogorskom primorju), ali i crkvenoslovenski – kao »diplomatski«, korespodentni jezik sa Rusijom i drugim slovenskim zemljama.

[Ćipur]

Nijesam nezadovoljan

* Pisci ne mogu mijenjati svijet, ali mogu svijest o tom svijetu. Kako u tom kontekstu vidite učinak vlastitog poluvjekovnog pjesničkog, prevodilačkog i intelektualnog angažmana?

- Činio sam koliko su mi oklnosti dozvoljavale. Možda – i malo više. Ja nijesam startovao ni kao “partizansko dijete” ni kao “partijac”; radio sam i opstajao kao (uslovno) nezavisni intelektualac. Sudeći po domaćim i inostranim prizananjima, dodijeljenim mojem stvaraštvu - ne bi trebalo da sam nezadovoljan. Žao mi je, međutim, što mladi i daroviti pisci, s malim izuzecima (B. Brković, A. Nikolaidis, P. Goranović), vjerovatno iz neobaviještenosti - uporno tvrde da od njih počinje raskid s epskim poetikama u crnogorskoj literaturi. A to je krajnje netačno. Oni ne poznaju poetsko djelo Rista Ratkovića, Banjevića, Zogovića, Đonovića i dr. “međuratnih” crnogorskih pisaca, ali ni inovantne kvalitete poezije V. Vulanovića, S. Perovića, J. Brkovića, B. Banjevića, Blaža Šćepanovića, Gojka Janjuševića, Ratka Vujoševića, Ml. Lompara, Dubravke Velašević i drugih naših značajnih pjesnika.

* Da li ste zadovoljni svojim statusom u crnogorskoj kulturi? Nijesu li Makedonci za verifikaciju Vašeg učinka činili više?

- Nijesam zadovoljan statusom Kulture u Crnoj Gori, pa naravno - ni vlastitim statusom. Ali javnosti je poznato da sam protiv svakog spomeničarstva, pa i pomeničarstva - za suverenističko domoljublje.
Makedonci zaista odaju priznanja onima koji stvaralački afirmišu njihovu kulturnu baštinu.

Vlatko Simunović

[milovan]

Pa zashto je Njegosh naredio,
da mu i onu drugu nogu OTKINU, ako ponovo DOKRIVA U CRNU GORU,
kad je VUK 1820,
krstio CRNOGORSKI JEZIK, ZA VIJEKE VJEKOV,
CRNO NA BIJELO,
e sad ce SVI SRBI, da panu u DEPRESIJU,
jer se VUK NE DEMANTUJE.

[ssin]

Za sve ove 'eksperte', koji se hvataju Amerike, Irske... kao nekih kljucnih argumenata ili kao nesto ruzno predstavljaju izraze da je jezik politicko pitanje. Engleski i spanski jezik su "kolonijalni jezici" danas su u sluzbenoj upotrebi ili kao prvi, kao drugi sluzbeni jezik u mnogo drzava bivsih kolonija iz razloga sto su poneki narodni jezici umrli ili nestali sa narodima (majanski, astecki...). U nekim bivsim kolonijama je i danas u sluzbenoj upotrebi i malo kojoj normalnoj osobi pada na pamet da izjednacava jezik sa narodom po sistemu 'govori engleski on je Englez'. Indija i Pakistan govore istim jezikom koji ima dva imena. Nekad se zvao hindustani, dok su bili zajedno kolonija Britanije, danas je to hindi u Inidiji a urdu u Pakistanu. Fidzi je ipak zadrzao zajdnicki naziv Hindustani kao sluzbeni. Persijski jezik, ima tri imena u tri drazave, iako se radi o jednom jeziku: farsi u Iranu, dari u Afganistanu a tadziki (ili tadzikistanski) u Tadzikistanu. U sve tri drzave je persijski jezik zvanicni jezik. Dakle jedan jezik tri imena. Malaja jezik se podijelio na malezanski i indonezanaski politickim dekretnom, isti jezik ali u dvije drzave ( odnosno ako se ne varam sedam drzava zajedno sa Singapurom), a samo sa dva imena. Norveski jezik je kako neki kazu pisani danski jezik sa norveskim akcentom (bokmal), a nacionalno ime dobija po ostvarivanju nezavisnosti Norveske. Finski jezik se rasparcao na tri nova jezika u Skandinaviji, dje je Evropska Povelja o manjinskim jezicima predvidjela priznavanje nekadasnjih finskih dijalekata u zasebne jezike. U Norveskoj taj finiski je sad kven a u Svedskoj meankieli, a o tome bi vjeratno bolje i preciznije mogli napisati nasi forumasi koji tamo zive. Ovakvih primjera se moze naci mnogo, mnogo vise, ali nikako da bi se pravdalo zasto nas jezik treba da bude crnogorski vec da se zacepe usta onima koji iz neznanja ili nekih drugih pobuda zamjenjuju teze. Kod nas se sve zivo ispolitizuje i onda se kao pravda da nesto nece da se politizuje pa se kaze 'o jeziku trebaju lingvisti...' Naravno da trebaju o pravilima i cistoci jezika, ali ime jezika je klasicno politicko pitanje i to nije nikakva sramota dok se ne pocne trgovati time.

Ne znam za azijske zemlje, ali mislim da u Norveškoj postoje dva zvanična jezička standarda, oba pod norveškim imenom. Retka i posebna situacija. Baš sam pre par nedelja pričao sa jednim Norvežaninom o tome. Norvežani su dugo koristili danski jezik kao svoj književni, a onda su za osnovu svog novog književnog jezika uzeli jedan narodni govorni dijalekat sa severa. To se dogodilo u jeku nacionalnog romantizma, u 19. veku. Takođe, reformisali su i zadržali i stari standard, zbog kontinuiteta sa kulturnom i književnom tradicijom. Ni jedan ni drugi standard nisu danski, mada je jedan bliži danskom a drugi je prilično udaljen od njega. Većina Norvežana čita i piše na ovom norveškom koji je bliži danskom jeziku, bar tako sam čuo. Pritom je govorni jezik bliži ovom drugom standardu. A ima još masa govora i dijalekata u zemlji od nekih 5-6 miliona stanovnika. Norveška je izašla iz unije sa Švedskom pre nekih stotinjak godina, to je druga priča, norveški jezik je standardizovan i pre toga.