Smorićemo temu
Suštinski, čitav proces od starta, tj. od smjene Brđanina, je osporiv, pa je posledično osporiv i apsolutno svaki samostalan Šaranovićev postupak, kao i svih ostalih.
I, u kompletnom procesu nije sporno samo to kako su smijenili prethodnog direktora, nego i to što su uveli dodatni kvalifikativ u proces ( poligraf ), koji zakon ne predviđa.
Posledično, bez obzira ko od kandidata na što tu pristajao, i kako ko poligraf prošao, to nije mogao biti kvalifikujući uslov za odlučivanje, a konkretno ga je Šaranović kao takav ustanovio.
Odnosno, najjedostavnijim jezikom, zloupotrijebio svoje diskreciono pravo, jer je konkretni kvalifikativ samostalno ustanovio bez osnova u zakonu ( isključio sve kandidate koji ''nisu prošli'' iz izbora, a bez pravnog osnova ). Po ovom osnovu, svaki od njih može oborit kompletan postupak.
Dalje, u momentu kad mu je odbijen kandidat, uzimajući u obzir vremensku odrednicu koju su sami usvojili, bez obzira na koji formalan način mu je to traženo, zakon ga je upućivao da ( formalno a ne verbalno ) mora predložit drugog. Što je implicitna obaveza koju nije ispunio.
Ali si ipak poentu najbolje pogodio na samom startu: Ovđe se nijedna radnja izolovano ne cijeni, jer: Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi.
Odnosno, zbog pravne nevaljanosti početne radnje u postupku, nije valjan ni cipan cijeli postupak, pa zbog toga ne može biti valjana niti jedna radnja u njemu.
I, suštinska pravna posledica je da, čak i da je postupak okončan izborom vd direktora, on bi opet bio apsolutno osporiv.
Bookmarks