Kad krene kuknjava na bogaćenje banaka od provizija, valjalo bi imati u vidu i onu "od njive do trpeze dugačak je put". I prilično skup.
Dakle, zamislite donesete 1000 eura keša da uplatite na račun i da platite negdje napolje, nebitno doznakom ili karticom.
Banka ima trošak zakupa filijale, zaposlenih, osiguranja filijale, i dosta operativnih troškova, kao npr struja, održavanje šalterske aplikacije u core bankarskoj aplikaciji i sl... da ne pominjemo indirektne troškove, koji nisu mali.
Elem, taj novac ode do glavnog trezora, kombijem sikjuriti agencije kojoj se plati ta tura, kao i osiguranje novca u kombiju. Glavni trezor ima zaposlene, osiguranje, sikjuriti, zakupe, ostale troškove...
Odatle novac ide u Centralnu banku gdje se uz proviziju cash mijenja za novac na žiro računu.
Da bi se platilo napolje ponovo se radi razmjena sa centralnom bankom kojoj se uplati sa žiro računa, a ona pusti pare na devizni banke.
I naravno obije ove razmjene koštaju i to ne malo. Može se ponekad napraviti sa nekom bankom for free, ali obično sve banke imaju sličnu vrstu priliva i odliva pa ne ide to lako.
eto da se nabroje neki troškovi. Dakle, nije samo prihod od provizija umanjen za trošak od provizija profit u konačnom.
A ovo je samo dio troškova koje banke imaju.
Npr. ove godine platiće Fondu za zaštitu depozita 20 miliona, a sanacionom 5-6 miliona kako čuh.
Ako ovi ne budu valjali, bar ćemo njih lako maknut
Bookmarks