Turiranje baš i nije moguće a da helikopter na uzleti (nema klasičnog kvačila kao kod automobila koji bi razdvojili rad motora i rotira), pa bi ,,turiranje” proizvelo to da helikopter ne bi bio na zemlji. Motor (turbomlazni u ovom slučaju) se može pregrijati ako isuviše dugo radi u mjestu, odnosno nema pritoka vazduha koji ga hladi, ali opet, sam motor je tako konstruisan da usisava vazduh velikom brzinom pa, opet, sebe hladi (mada ovdje ima dosta varijacija zavisno od prozvođača). Ono što mene interesuje kako je utvrđeno opterećenje od 112% (da, ima instrument) i da li se zaista moglo doći do toga, a da se ne aktiviraju pojedini sistemi zaštite (od preopterećenja). Koliko god da je helikopter komplikovana mašina, opet nije ni toliko osetljiva… ja lično sam iz teksta zaključio da se nešto desilo, ali šta… e, to ni izbliza.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Niti je prije svega konstruisan da radi na zemlji u velikoj snazi
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mozda je rađena kalibracija motora jer je ovo valjda twin pa ako je jedan losiji nadomjesti se snagom drugoga...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Ja jednostavno ne mogu da vjerujem da inženjer koji je konstruisao ovaj motor nije predvodio neku zaštitu od preopterećenja...
Biće ovdje nešro drugo.
Poslato sa Ultra Fold5 pisaće mašine
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Mislis kao da ima predvidjenu blokadu i da se iskljuci kada udje u preopterecenje, da se ugasi i da saceka da se ohladi pa da se ponovo startuje. Nemaju to letjelice na motorni pogon
Sent from my iPhone using Tapatalk
U vazduh je to pozeljna opcija))
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
Trebalo bi da imaju kada su na zemlji.
Instrumenti u kabinu takođe treba da pokažu na problem a ako je letelica na zemlji treba da postoji neki safe mode tj neka blokada.Zašto bi letelici bilo dozvoljeno i u vazduhu 120% snage?
Zna se jačina, zna se tolerancija.
Poslato sa Ultra Fold5 pisaće mašine
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Havarija na jednom od ukupno tri srednja višenamjenska helikoptera tipa “bell-412” kojima raspolaže Vazduhoplovstvo Vojske Crne Gore (VVCG), rezultat je sprovođenja vanredne procedure pregleda helikoptera, a koja je u međuvremenu zabranjena i od proizvođača te letjelice. Provjera je uz to sprovođena od za takav postupak neobučene posade helikoptera.
To tvrdi izvor “Vijesti”, koji je dobro upoznat sa okolnostima pod kojima se dogodio taj takozvani vanredni događaj, kada je u incidentu 17. januara, na vojnom aerodromu “Knjaz Danilo” u Golubovcima, helikopter VCG evidencijske oznake XHB 307, pretrpio tešku havariju, odnosno velika mehanička oštećenja pogonskog i tranzimisionog sklopa.
Riječ je o polovnom helikopteru “bell 412 EP” koji je, prije nego što ga je kupilo Ministarstvo odbrane Crne Gore 2018. godine, dugo korišten u Policiji Njujorka.
Ta letjelica je sa proizvodne trake fabrike Bell Helicopters u Fort Vortu, Teksas, sišla sad već pomalo daleke 2002. godine.
Ihh i onda se srdaju sa polovnim autima ,brodovima .....
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Нека набаве барем један из класе Тузла или сличан и ја сам задовољан.
https://m.cdm.me/politika/lazarevic-...a-ratna-broda/
До тада смо на P105 Дурмитор, само са топовима, додуше одличним.
Црногорце је одржало црногорско срце.
Ne moze se trajekt kupiti novi a ne ratni brod!
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Banožić je biskupima dao ratni brod da s Hvara brže stignu u Split tako da mu to dođe ka trajekt kad je za crkvu.Ili NATO helikopter kad treba neki pop da se ustoliči na Cetinje a da čuš.
A pilot koji neće da učestvuje da ga se razapne na IN4S a da ČUŠ.I kroz pakao da prođe kroz život i da niko za to ne odgovara.
Last edited by Bluemoon; 10-02-24 at 20:04.
P-105 se pokazao neadekvatnim (izvještaj ministarstva odbrane) kao patrolni brod. Trebala je takva konverzija da se napravi sa raketnom topovnjačam 406 koja bi bila P-106 ali se odustalo. U tom izvještaju (2020 ili 2021 god.) je napisano da će se napraviti novi brod sa odgovarajućim specifikacijama, te da će jedan takav patrolni brod do 2027 god. donirati SAD. Što se tih starih brodova (zaostalih od JNA) jedinu perspektivu ima ,,Orada” uz ,,Jadran”. Ostalo je…
Sent from my iPhone using Tapatalk
VAZDUHOPLOVSTVO VOJSKE CRNE GORE od 2006 do 2023 god.
VAZDUHOPLOVI
Kada je 2006 god. formirana Vojska Crne Gore ona je u svom posjedu imala 41 vazduholov (4 aviona Utva 75, 17 aviona Super Galeb, 5 helikoptera Mi-8T i 15 helikoptera Gazela). Ipak, nisu svi bili operativni. Trenutno je na spisku 25 vazduhoplova (4 aviona Utva 75, 3 aviona Super Galeb, 1 avion Cesna 412B, 15 helikoptera Gazela, 3 helikoptera Bell 412 i 2 helikoptera Bell 505), ali je od toga operativno šest, te trenutno ne postoji niti jedan naouružani vazduhoplov (u planu je da se dva Bell 412EPI naoružaju, dok je Bell 412EP predviđen za sanitet). Poslije ovog opšteg uvoda evo detaljno o svim vazduhoplovima i njhovoj ulozi u VVCG (Vazduhoplovstvo Vojske Crne Gore).
AVIONI
školski avion Utva 75
Avion Utva 75 pokreće američki klipni motor u bokser konfiguraciji koji razvija 180 KS. Ukupno dozvoljena težina aviona je 1.140 kg (od toga je sopstvena masa aviona 720 kg), a maksimalna brzina mu je 190 km/h. Domet aviona je 600 km, a za uzletanje/sletanje mu je potrebno manje od 400 m. Školski avion na kojem se obučavaju vojni piloti, pa zato se na krilima ili točkovima mogu kačiti razna naouružanja. Pokušan je i izvoz ovog aviona, ali zbog ogromne potrošnje goriva, lošeg zaptivanja kabine, velike buke i male brzine nije se plasirao van Jugoslavije. Od 1978 do 1985 god. u Pančevu je proizvedeno 136 ovih aviona. Ovaj avion je često ustupan raznim aero klubovima, te je tada dobijao civilne oznake iako je i dalje bio u sastavu JRV (Jugoslovensko Ratno Vazduhoplovstvo). Raspadom Jugoslavije sve države nasljednice su imale ove avione u svojim flotama, te tada civili (pojedinci ili klubovi) postaju vlanci. Uz sve gore nabrojane mane treba dodati još jednu, ovo je avion koji je imao najviše incidenata. Recimo, avion evidencijskog broja 53101 koji je ustupljen aero klubu ,,Ivangrad’’, te je imao i civilni broj YU-DLZ se 1989 god. srušio u Ivangradu (današnje Berane).
Vojska Crne Gore je nasljedila četri aviona Utva 75 sa evidencijskim brojevima 53195, 53253, 53257 i 53260. Onaj sa evidencijskim brojem 53253 se srušio u Skadarsko jezero. Preostala tri aviona su poslije tog icidenta proglašena zastarjelim, a 2016 god, je donjeta odluka o prodaji. Da li su prodati i ako jesu kome su prodati je informacija do koje nisam mogao da dođem. U izveštaju Ministarstva odbrane za 2019 god. bar jedna Utva 75 se vodila na stanju. Interesatno je da osim pomenutih vojnih u Crnoj Gori ima i pet civilnih aviona. Dva su u vlasništvu aero kluba ,,Berane’’, evidencijski broj 53196 (civilni YU-DHK, mislim da nije imao CG oznaku 40) i evidencijski broj 53232 (civilni YU-DJR, a u Crnoj Gori je 40-DJR), a oba propadaju u hangarima aerodroma Berane. Aero klub ,,Nikšić’’ ima onaj evidencijskog broja 53168 (civilni YU-DGA, odnosno 40-DGA) proizveden 1980 god. Aero klub ,,Boka’’ iz Tivta posjeduje 53174 (civilni YU-DGJ, odnosno 40-DGJ) proizveden 1983 god. i aero klub ,,Špiro Mugoša’’ iz Podgorice posjeduje 53197 (civilni YU-DHL, odnosno 40-DHL) proizveden 1982 god.
školsko-borbeni avion Soko G4 Supergaleb
Avion ima 3.250 kg, a može da ponese dodatnih 1.510 kg, a uz mlazni motor Rolls-Royce Viper 632-46 (rađen po licenci u Jugoslaviji) može da dosegne 920 km/h. Prvi prototip je poleteo 18.7.1978 god., a serijska proizvodnja u Mostaru počinje 1983 god, te je do 1991 god. proizvedeno 85 ovih vazduhoplova. Predviđena upotreba ovog aviona uz redovne servise je 30 godina. Tokom bombardovanja 1999 god. na aerodromu Golubovci (Šipčanik) uništeno je 9 ovih aviona.
Osamostaljivanjem Crne Gore 2006 god. nasljeđeno je 17 aviona G-4. Tokom 2010 god. Srbiji je ustupljeno šest aviona (evidencijski brojevi 23625, 23626, 23627, 23641, 23644 i 23745) i dva simulatora u zamjenu za zastave partizanskih jedinica iz Crne Gore (koje su bile u Vojnom muzeju u Beogradu), akcije građevinske firme ,,Novi prvoborac’’ iz Herceg Novog (dio akcija je posjedovalo ministarstvo odbrane Srbije) i 6.000 dokumenata ,,personalnih dosijea’’. Svih šest aviona su bili operativni tako da su sopstvenim pogonom stigli na aerodrom u Batajnici (Srbija). Iste te 2010 god. hrvatska kompanija ZPZ Aerospace Group kupuje sedam aviona (evidencijski brojevi 23648, 23675, 23676, 23677, 23679, 23680 i 23681). Ostala četri aviona su prizemljena 2012 god., a od 2017 god. su ponuđeni na prodaju (zajedno sa rezervnim djelovima). Tokom 2023 god. jedan je poklonjen Sloveniji (za potrebe vojnog muzeja), i to onaj sa evidencijskim brojem 23467, proizveden 1986 god. Preostala tri evidencijskih brojeva 23690 (proizveden 1987 god.), 23692 (proizveden 1988 god.) i 23729 (proizveden 1991 god.) su ponuđeni na prodaju, ali su im istekli resursi (30 godina), mada se remontom resursi mogu produžiti na još osam godina. Izvor fotografije Ministarstvo Odbrane Crne Gore (MOCG).
laki putnički avion Cessna 421B Golden Eagle
Cesna 421 se pojavila 1967 god., prvi redizajn ima 1969 god., te mu je oznaka Cesna 421A, a redizajn iz 1971 god. donosi produženje nosa (i veći prtljažnik) i veći raspon krila, te mu je oznaka Cesna 421B. Zadnji redizajn iz 1975 god. donosi oznaku Cesna 421C. U svim varijantama se do 1985 god. proizveo 1.901 avion. Cesna 421B je napravljna u 699 primjeraka, a imala je nekoliko podverzija. Cessna 421B Golden Eagle je pogonjena sa dva motora Continental GTSIO-520-Hs od po 375 KS, a uz težinu aviona od oko 2 t može da ponese još oko 1,3 tona, te mu je maksimalna brzina 474 km/h. Konkretan primjerak je proizveden 1972 god., a vlada Crne Gore ga je kupila 29.6.2010 god. Korišćen je za aviofotometrijsko snimanje, te ga je koristila Uprava za nekretnine. Brzo je prizemljen i dugo godina je stojao u tom stanju. Ministarstvo odbrane 2018 god. ulaže novac u modernizaciju i servis ovog aviona te ga od tada koristi vojska za obuku, trenažu, transport, vezu, kontrolu vazdušnih prostora i prevoz VIP ličnosti. Iako je vlasnik Ministarstvo odbrane ovaj vazduhoplov ima civilne oznake, pa je evidencijski broj za avion Cessna 421B Golden Eagle 40-BRO. Jedini operativni avion u VCG. Izvor fotografije MOCG.
![]()
Last edited by wulfy; 11-02-24 at 18:22.
HELIKOPTERI
srednji transportni helikopter Mil Mi-8T
Helikopter Mil Mi-8T ima ukupno dozvoljenu težinu od 12 tona (masa praznog helikoptera je 6,9 tona), a uz pomoć dva motora koji razvijaju po 1.119 KS i rotora prečnika 21,3 m može da dosegne maksimalnu brzinu od 225 km/h. Dolet mu je do 480 km. Proizvodi se od 1962 god., te je jedan od najzastupljenijih helikoptera na svjetu (napravljen u više od 17.000 primjeraka u svim varijantama). Jugoslavija je prvih 24 helikoptera ovog tipa nabavila 1968 god., te je do sredine osamdesetih nabavljeno 92 ovih helikoptera. Raspadom države novoformirane vojske na područiju bivše Jugoslavije imaju ove helikoptere, a 2006 god. osamostaljivanjem Crne Gore na njenoj teritoriji se našlo 5 ovih helikoptera. Od tih pet niti jedan nije bio ispravan (prizemljeni su 2004 god.). Kirgistan je kupio četri helikoptera.
- Mil Mi-8T evidencijskog broja 12302 u Kirgistanu dobija broj EX-507, pa potom EX-40024
- Mil Mi-8T evidencijskog broja 12308 u Kirgistanu dobija broj EX-504, pa potom EX-40022
- Mil Mi-8T evidencijskog broja 12354 u Kirgistanu dobija broj EX-511, pa potom EX-40027
- Mil Mi-8T evidencijskog broja 12361 u Kirgistanu dobija broj EX-509, pa potom EX-40025
Sva četri su u međuvremenu u Kirgistanu povučeni iz upotrebe. Jedan preostali u Crnoj Gori je do skoro prizemljen stajao na ulazu aerodrome Golubovci.
- Mil Mi-8T evidencijskog broja 12310 je neispravan bio u Golubovcima do 2022 god. kada je doniran Ukrajni za rezervne dijelove.
laki helikopter Gazela
Gazela (Gazelle) je laki višenamjenski helikopter koji su razvile francuska kompanija Aerospecijal (Aérospatiale) i britanska kompanija Vestland Helikopters (Westland Helicopters). Osim u Francuskoj i Velikoj Britaniji ovaj helikopter se proizvodio u Egiptu i Jugoslaviji. Ovo je prvi helikopter kojim može upravljati jedan pilot u svim vremenskim uslovima. Prototip oznake SA 340 se pojavio 1967 god., a 1968 god. na SA 341 su urađene određene izmjene (po zahtjevu britanaca), te se 1971 god. pojavljuje predserijska varijanta SA 341.1001 sa pogonskim motorom Astazur IIIA (Astazou IIIA). Modeli SA 341B (Westland Gazelle AH.1), SA 341C (Westland Gazelle HT.2), SA 341D (Westland Gazelle HT.3) i SA 341E (Westland Gazelle HCC.4) su varijante za britansku vojsku. SA 341F je varijanta za francusku vojsku, a SA 341G je civilna varijanta. SA 341H je vojna verzija namjenjena za izvoz i koja se proizvodila u Jugoslaviji po licenci. SA 342J je civilna varijanta sa jačim motorom, a SA 342K je vojna verzija za izvoz sa jačim motorom. SA 342L je vojna verzija sa jačim motorom Astazur XIV (Astazou XIV). SA 342M je varijanta za francusku vojsku naoružan protivoklopnim naouružanjem.
JRV (Jugoslovensko Ratno Vazduhoplovstvo) je zainteresovano za ovaj laki višenamjenski helikopter, te se od 1973 do 1976 god. u Jugoslaviju se isporučuje 21 primjerak modela Aerospatiale SA-341H Gazelle, svi u varijanti HO-42 kao opšti helikopter. Od 1978 do 1986 god. u fabrici Soko u Mostaru je po licenci proizvedeno 94 primjerka helikoptera Soko-Aerospatiale SA-341H Gazela u nekoliko varijanti. Pogonski motor Astazur IIIB (Astazou IIIB) se prozvodio po licenci u fabrici ,,21 maj’’ u Rakovici. Ovih 94 helikoptera su se radili u nekoliko varijanti: SA 341H HO-42 kao opšti helikopter, SA 341H HS-42 kao spasilački helikopter, SA 341H HI-42 kao izviđački helikopter i SA 342H HN-42M kao naoružani helikopter. Helikopter SA-341H ima težinu od 917 kg, a uz pomoć motora koji razvija 590 KS i rotora prečnika 10,5 m može da ponese 883 kg, te mu je maksimalna brzina 310 km/h, a domet do 650 km. Od 1986 do 1991 god. u Mostaru je proizvedeno još 63 jača helikoptera sa pogonskim motorom Astazur XIV (Astazou XIV) u verzijama SA 342L HO-45 kao opšti helikopter i SA 342 HN-45M kao naoružani helikopter. Razlika u odnosu na predhodnika ta što SA-342L ima motor koji razvija 858 KS te mu je nosivost 1.025 kg.
Od 178 ovih helikoptera, koliko ih je posjedovalo JRV, vazduhoplovstvo Crne Gore je nasljedilo 15 Gazela. C-2 pregled se radi kada vazduholpov nakupi 4.000 radnih sati ili 12 kalendarskih godina (šta od ta dva prije istekne). Upravo su C-2 pregledi rađeni 2008 i 2009 god. u avio servisu ,,Ikar’’ iz Banja Luke na tri modela Soko-Aerospatiale SA-341H Gazela HO-42 evidencijskih brojeva 12657, 12671, 12752 (ova zadnja je bila HI-42, ali je prepravljena u HO-42) i jednom Soko-Aerospatiale SA-342L Gazela HN-45M evidencijskog broja 12943. Takođe su od 2010 do 2012 god. u istom avio servisu ,,Ikar’’ urađeni servisi na dva Aerospatiale SA-341H Gazelle HO-42 evidencijskih brojeva 12631 i 12634 i dva Soko-Aerospatiale SA-342L Gazela HN-45M evidencijskih brojeva 12938 i 12941. Tada su resursi na tim servisiranim helikopterima produženi do 2021 god. U blizini Luštice se 2.9.2011 srušio Soko-Aerospatiale SA-341H Gazela HO-42 broja 12752 kada ginu sva tri člana posade. Da bi se poboljšlo održavanje i logistika oko helikoptera tokom 2014 god. se sklapa ugovor sa Erbasom u vrjednosti od 400.000 eura kako bi bili isporučeni originalni delovi, alat, oprema i tehnička dokumentacija, ali francuzi nisu htjeli da pruzmu odgovornost za primjerke proizvedene u Jugoslaviji. Da je adekvatno održavanje ovih vazduhoplova prestavlja problem pokazao je i incident iz 10.6.2016 god. kada se Soko-Aerospatiale SA-342L Gazela HN-45M broja 12941 srušio kod Komanskog mosta sa dva člana posade koji su teško povređena. Tokom 2018 god. Soko-Aerospatiale SA-341H Gazela HI-42 evidencijskog broja 12703 i Soko-Aerospatiale SA-342L Gazela HN-45M evidencijskog broja 12939 su trebali biti poslati u Banja Luku kako bi im se produžili resursi do 2030 god. Planirano je da uz ta dva servira još tri helikoptera, ta da ih ukupno pet ostane operativno do 2030 god. Ipak, zbog neadekvatnog održavanja, nedostatka djelova i isteklih resursa, tokom 2020 god. donesena je odluka da se svih 13 helikoptera prizemlji. Sloveniji je za potrebe njihovog vojnog muzeja 2023 god. ustupljen Soko-Aerospatiale SA-342L Gazela HN-45M evidencijskog broja 12934, proizveden 1991 god. UVVCG je trenutno 12 ovih helikoptera:
- Aerospatiale SA-341H Gazelle HO-42 – 2 kom. (evidencijski brojevi 12631 i 12634)
- Soko-Aerospatiale SA-341H Gazela HO-42 – 3 kom. (evidencijski brojevi 12657, 12671 i 12752)
- Soko-Aerospatiale SA-341H Gazela HI-42 – 1 kom. (evidencijski broj 12703)
- Soko-Aerospatiale SA-342L Gazela HO-45 – 2 kom. (evidencijski brojevi 128?? i 128??)
- Soko-Aerospatiale SA-342L Gazela HN-45M – 4 kom. (evidencijski brojevi 12935, 12938, 12939 i 12943)
Prizemljeni su, na prodaju su, a prosječna cijena je oko 30 hiljada eura po helikopteru. Pomenimo da je jedan (zapravo više njih, ali ovaj jedan je nama zanimljiv) bivši vojni helikopter Aerospatiale SA-341H Gazelle HO-42 prepravljen u policijski, de ga danas još još uvjek koristi policija u Crnoj Gori, a evidencijski broj mu je 40-HFB (bivši vojni evidencijski broj 12613). Izvor fotografije MOCG.
![]()
višenamjenski helikopter Bell 412
Helikopter Bell 412 se razvio iz helikoptera Bell 212, a glavna razlika je rotor koji na 412 ima četri kraka, dok na 212 ima dva kraka. Prvi prototip je poletio 1979 god., a od 1981 god. počinje proizvodnja. Uz model Bell 412 koji ima turbomlazne motore P&WC PT6T-3B pravio se i model Bel 412SP (Special Performance) sa turbomlaznim motorima P&WC PT6T-3BF. Njega 1991 god. nasleđuje Bell 412HP (High Performance) koji ima turbomlazne motore P&WC PT6T-3BG. Od 1999 god. proizvodi se varijanta Bell 412 EP (Enhanced Performance), a pogoni ga turbomlazni motori P&WC PT6T-3DF. Tokom 2013 god. predstavljen je Bell 412EPI koji ima motore P&WC PT6T-9, a koji imaju elektronsku kontrolu, unapređene komande sa displejima osteljivim na dodir kao i poboljšane karakteristike lebdenja. Bell 412 EPI ima težinu od 3.079 kg, a uz pomoć motora koji razvijaju 1.250 KS i rotora prečnika 14,02 m može da ponese 2.319 kg. Maksimalna brzina je 260 km/h, a domet do 980 km.
Tokom 2018 god. su kupljena tri helikoptera, jedan polovni Bell 412EP iz 2002 god. i dva nova Bell 412EPI. Sva tri helikoptera su plaćena 30.000.000,00 €. Evidencijski broj za Bell 412 EP je XHB307 a za Bell 412 EPI su XHB032 i XHB033. Za ova tri helikoptera potrebno je 18 pilota (9 posada), a svaki pilot bi trebao da ima nalet od minimum 120 minuta godišnje. Uz pilota ide jedan inžinjer i dva mehaničara. Izvor fotografije MOCG.
laki helikopter Bell 505 Jet Renger X
Prototip lakog helikoptera Bell SLS (Short Light Single) je prikazan 2013 god. u Parizu, a sledeće 2014 god. na sajmu u Kaliforniji dobija oznaku Bell 505. Proizvodnja mu počinje 2016 god. kada ima puni naziv Bell 505 JRX (Jet Renger X), a prvom kupcu je isporučen 7. Marta 2017 god. Do 2018 god. isporučeno je 100, a do avgusta 2019 god. 200 ovih helikoptera. Bell 505 Jet Renger X ima težininu od 989 kg, a uz pomoć motora koji razvija 505 KS i rotora prečnika 11,28 m može da ponese 680 kg. Maksimalna brzina je 232 km/h, a domet je do 617 km.
Vojska Crne Gore kupuje dva ova helikoptera za 3.267.234,77 €, te služe za obuku. Zanimljivost je da je VCG prva vojska na svjetu koja je kupila ove helikoptere kao vojne. Naručena su još dva, a trebala bi stići do kraja 2025 god. Evidencijski brojevi su za Bell 505 Jet Renger X su C-GSZU (serijski broj 65326) i C-GUPU (serijski broj 65318). To su evidencijski brojevi sa kojima su doleteli u Crnu Goru, nisam našao podatak da su dobili brojeve VVCG. Izvor fotografije MOCG.
Kada već pominjemo vazduhoplove VVCG, ajde da se osvrnemo i na spisak vazduhoplova koje ima MUP.
Helikopteri
- Agusta Bell 206A (1972 god.) registarski broj 40-HAW (ponuđen na prodaju)
- Aerospatiale SA-341H Gazelle HO-42 (1975 god.) registarski broj 4O-HFB (bivši vojni 12613) (ponuđen na prodaju)
- Agusta AB 412AM (1979 god.) registarski broj 4O-HCC
- Agusta AB 412EP (1998 god.) registarski broj 4O-HEK
Avioni
- PZL-Mielec PZL-M18B (2002 god.) registarski broj 4O-BRR
- PZL-Mielec PZL-M18B (2002 god.) registarski broj 4O-BRS
- Air Tractor AT-802A (2008 god.) registarski broj 4O-EAA
- Air Tractor AT-802A (2008 god.) registarski broj 4O-EAB
- Air Tractor AT-802A (2015 god.) registarski broj 4O-EAC
- Air Tractor AT-802A (2017 god.) registarski broj 4O-EAD
Last edited by wulfy; 11-02-24 at 18:38.
Nije mi jasno što čini ovo Berane kako se zamlaćuju svetoslavljem mogli bi ozbiljna NATO baza da postanu i trule im tu samoljotke po hangara.
Ovi u Nikšić bar imaju neke manevre da se reče.Berane ima potencijal vojnog aerodroma a oni pjevaju o prodatom Kosovu.
Za ovaj policijski helikopter registarskog broja 40-HAW, da pomenem da je to Agusta Bell 206A serijskog broja 8314, a upisana je prvi put u registar 28.2.1972 god., sa tadašnjom registracijom YU-HAW. Vlasnik je tada bio Republički Sekretarijat Unutrašnjih Poslova (RSUP) Crne Gore. Helikopterske jedinice su u Jugoslaviji počele da se formiraju 1965 god., a u Crnoj Gori je helikopterska jedinica formirana sa ovim modelom koji još uvijek leti. Trebalo bi ga zato sačuvati kao važan istorijsko-tehnički eksponat (šta, nemamo prostor gdje bi ga izložili?) u razvoju policije u Crnoj Gori. Ostali RSUP-ovi su opremljeni helikopterima nešto ranije, te su bili u pitanju modeli Agusta Bell 47J (jedan je izložen u muzeju u Ljubljani).
Vidim da je najveća pojedinačna stavka u planu javnih nabavki za 2024 god. anti-dron sistem u vrjednosti 1.175.000 €
Koliko kosta Vojska Crnu Goru?
Kolike su plate radnicima ?
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Промакло ми је да су прошле године са Беретом потписали уговор за набавку борбених униформи у наредних 7 година максималног износа до 8 милона еура, јер се уговор са турском компанијом завршио.
Не знам да ли је тај уговор до краја реализиван, али ако јесте са ранијим набавкама, у магацинима би ВЦГ требала да има старих и нових теренских униформи довољно за опремање не само онога што је зацртано као активна резерва, већ и више.
Такође нађох да су расписали тендер за набавку пар стотина hk416/417 пушака са холо нишанима.
По мени би требало наручити већи контигент, и одређену количину за МУП.
Црногорце је одржало црногорско срце.
U 2024 god. oko 139 miliona eura. Budžet Ministarstva odbrane oko 75 miliona, vojne penzije oko 15 miliona, krediti su oko 35,6 miliona, kapitalni budžet sa vojsku oko 10,5 miliona, Direkcija za zaštitu tajnih podataka oko 700.000 eura,... te još neke stavke.
Edit: za administraciju i plate (bez ministarstva, sekretarijata,... samo vojska) je predviđeno 7,4 miliona eura (10% budžeta Ministarstva).
Last edited by wulfy; 21-02-24 at 10:55.
"...A prvobitni plan je bio da vojni muzej bude u Podgorici.
Tada je saopšteno da bi u njemu bili smješteni i eksponati iz Spomen sobe Pete crnogorske proleterske brigade, koja je u Drugom svjetskom ratu bila dio antifašističkog pokreta otpora.
U kasarni u podgoričkom naselju Masline još od 1974. godine postoji Spomen soba posvećena Petoj proleterskoj brigadi, njenim narodnim herojima i komandatu Savi Kovačeviću."...
https://bokanews.me/austrougarska-tv...tKg9L8HfA1kvgk
Okey zanimljivo a šta će biti od svega toga vidjećemo.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Last edited by Bluemoon; 07-03-24 at 09:41.
There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)
Bookmarks