Postojanje neke partije determinisano je njenim političkim pogledom na svijet, tj. vrijednostima i vizijom oko kojih je okupljena. Ako bi poredili DPS, SDP i SD, ako probamo da kvantifikujemo - procenat poklapanja između njih, po ovim kriterijuma, iznosi barem 90%.Originally Posted by Rodion Romanovich
Ne zaboravimo vrlo bitnu stvar - kao rijetka, izvorno suverenistička stranka, SDP je jako dugo i prije svega privlačio dio glasača nezadovoljan "mekim" DPS-ovim odnosom prema SPC i generalno "pragmatičnim" odnosom prema onome što su oni smatrali za nacionalne interese države.
Baš u tome je bio "magnetizam" SDP-a, da privuče one koje nisu htjeli da prave kompromise oko temeljnih nacionalnih interesa. U tom odnosu prema (prije svega) pro-srpskom stavu u Crnoj Gori, DPS je bio percipiran kao dio koalicije koje je spremna da trguje i pravi kompromise (najbolje oličeno kroz Filipa Vujanovića), dok je čvrsto (danas bi neki rekli ekstremno ili nacionalističko) krilo bilo oličeno u djelovanju SDP.
Elem, problem u odnosima između DPS i SDP nikad nije bio programski ni politički, problem je nastao na liderskom nivou, u raspodjeli resursa i hijerarhiji odnosa. Ako mi ne vjerujete, dajte anketu glasaču DPS-a i SDP-a sa 30 o tome kako vidi ovo društvo i garantujem da će se odgovor razlikovati u 2-3 pitanja. Ali, to nikako ne ometa komentatore prilika (i na forumu i van njega) da daju ovakve ocjene.
Zašto ovakva replika, baš na ovaj post?
Zato što je samo povod za još jedan crnogorski politički specifikuum. Naime, većina zainteresovanih za politiku, relacije među partijama posmatra na nivou ishoda, pa, slobodno mogu reći, jedina mjera "kvaliteta" i uspjeha partije postaje njeno određivanje u odnosu na neku drugu partiju (npr. SDP je "dobar" dok je u koaliciji sa DPS ili vice versa). Pri čemu, program, stvarna, djelovanje partije i njene vrijednosti postaju nešto što je potpuno periferno, sve dok služi cilju neke izborne kalkulacije i namicanju magičnog broja mandata. Sva se priča svodi na (recimo): fali nam 10 protiv DPS, mogle bi manjine da "uskoče". To što je realnost takva da su politike DPS i stranaka manjinskih naroda najusaglašenije moguće nije prepreka se insistira na, ne nelogičnim, nego apsurdnim rješenjima, koja nažalost masovno doživljavaju afirmaciju (samo) u Crnoj Gori. Pa se tako kreiraju čitave partije i koalicije čiji je jedini smisao da unište drugu partiju i namaknu koji mandat u toj sanoproklamovanoj misiji nad misijama, kako bi se stvorila što povoljnija pozcija u budućoj podjeli plijena - javnih resursa. Odatle volatilnost i nestabilnost u društu, sto dalje podrazumijeva i ranjivost, sve jer ignorišemo zbilju - Crna Gora je podijeljena između dva sistema vrijednosti, dvije vizije (ideje ili kako god hoćete) - one progresivne, emancpitorske i retrogradne. Ko god troši energiju da stvori treću, osim što radi uzaludni posao, radi u korist svoje stete i odlaže neizbježno. I da se ogradim, pošto mi se javlja da će se ovaj odgovor prvo pročitati kroz partijske naočari, pod "dvije ideje" ne mislim na DPS ni DF, ni na jednu partiju pojedinačno.
Tu smo gdje jesmo, jer imamo nezreli pogled na politiku, slobodno mogu reći pogled "malog Perice". I ostaćemo tu, sve dok se budemo opredjeljivali na osnovu ishoda, a suštinu i, što je najbitnije, naše interese, ignorisali. Zato nam je društveno-politička situacija nikad nestabilnija, partitokratija nikad veća, a partije niču kao pečurke posle kiše. A oni koji se najviše sprdaju sa stanjem svijesti onih koji žive "Glasaćemo za DPS pa da ćemo g..na jes'" ne vide svoje, po suštini, potpuno identično, "Glasaćemo protiv DPS, pa da ćemo g..na jes'".
Bookmarks