Dok je triestoavgustovska koalicija još jahala na čelu sa Zdravinjom to je još i bilo manje vidno, ali, od kako cvijet i ponos beogradske omladine izvršio prevrat, postalo je očigledno da ne može bit više.
Apsolutno svaka krupnija odluka koju je Dritan Abazović donio, od prvog dana učešća u vlasti, imala je konačan ishod na fonu Aleksandra Vučića, DF-a i SPC-a.
Zato mi ostaje totalni rebus postupanje DCG-a ovđe.
Ponajviše izgleda da su oni iskreno vjerovali u Dritanov ''centrizam'', i prostor koji su takvim postavljanjem mogli da zauzmu, koji bi ih učinio nezaobilaznim činiocem bilo koje buduće vlasti.
Ako je tako, onda tamo zbilja obitava duduka većih nego što sam mislio. Ovome je bilo očigledno da je marioneta i dvije godine unazad, kao što je bilo očigledno i da mu URA znači taman koliko i lanjski snijeg.
i ovo je tačno ono što su od njega mogli očekivat.
Bilo kako bilo, kao hipotetička posledica ovoga što čini sad, ali sa najvećom vjerovatnoćom, ide da je DCG, stranka sa sigurnih 10+%, i zbog toga praktično nezaobilazna u bilo kojoj računici, značajno udaljena od mogućnosti buduće koalicione vlasti.
U takvom scenariu, to bi skoro sa sigurnošću uvelo naslednike pokojnog DF-a u vlast, naročito imajući u vidu naklonjenost jednog dijela PES-a takvom rješenju od početka.
Manje vjerovatan scenario, u slučaju neulaska DCG u buduću vlast, je uvođenje DPS-a, što je realno tško ostvarljivo, a naročito imajući u vidu eksplicitne stavove Jakova Milatovića o istom.
Drugim riječima, može se čak desit da je, ulaskom u koaliciju sa URA, DCG izbačio sam sebe iz vlasti i direktno uveo Mandića i Kneževića u istu
Iako sam stavio smajlija na kraj te rečenice, poenta je bila da plače.
Bookmarks