Ljetopis pisan na slovenskom




Proizvoljnosti “Diocleatis auctoris annalesa” treba shvatiti kao popunjavanje praznog hoda u istoriji, koji je trebalo premostiti da se dobije prva istorija jednog naroda i države.
Pop Dukljanin je živio u XII vijeku kada je pisao prvu istoriju Crne Gore. A gdje smo danas poslije 800 godina od našeg hroničara? Možemo i drugačije postaviti pitanje: Što bi ostalo od istorije Crne Gore do XIII vijeka ukoliko bi se isključio Ljetopis popa Dukljanina kao nepostojeći? Odgovor znamo. Zato istaknimo i koristimo Dukljaninov spis u dijelu koji je potvrđen drugim izvorima, ono što nije precizirao nemojmo mu zamjeriti jer je živio prije više od 800 godina. Hvala mu na djelu koje nemaju ni mnogo veći narodi nego što je crnogorski.
Živio je i školovan na tradicijama viševjekovne pismenosti ovdje u Baru gdje su benediktinci osnivali škole pri manastirima na Crnogorskom primorju čiji se rad može pratiti od 840. godine osnivanjem crkve Sv. Marije u Budvi. Takvu školu osnovali su benediktinci iz manastira Sv. Mihaila na Ratcu kod Bara, za koji se može reći na osnovu arhitektonske analize najstarije crkve “C” i klaustra na Ratačkom rtu da je osnovan sredinom IX vijeka. Dolazak benediktinaca na južni Jadran povezuje se sa potrebom hristijanizacije dukljanskih Slovena, koji se već od XI vijeka nazivaju Zećani. Prema saznanjima Pavla Mijovića Bar je bio važan intelektualni centar Zete gdje se školovao kadar u njegovim školama - gradskim, arhiepiskopskim, monaškim, zanatskim.
Pri episkopskim sjedištima postojale su škole za monahe i laike, kao što je bio manastirski kompleks Katedrale Sv. Đorđa u Starom Baru. U samoj Katedrali je postojala bogoslovska seminarija u kojoj se pripremao propovjednički, misionarski, diplomatsko-politički i administrativni kadar za manastire i episkopije koje su ulazile u sastav Dukljansko-barske arhiepiskopije. Upravo zahvaljujući ranom otvaranju škola u Baru je nastalo naše najstarije naučno-istorijsko i književno djelo zvano Ljetopis popa Dukljanina, ili Barski rodoslov, odnosno Regnum Sclavorum, djelo koje je svjedočanstvo o postojanju u Baru različitih domaćih knjiga istorijsko-pravne i crkvene sadržine. Pisan na slovenskom, a preveden na latinski jezik, svjedoči da su postojali pismeni ljudi koji su koristili oba pisma i knjige pisane na njima. Dukljanin je, očigledno koristio usmenu i pisanu književnost, istoriju i istorijske izvore da bi sastavio svoju hroniku.
Ratački manastir u kome je nastao Ljetopis popa Dukljanina i njegov kompleks treba sačuvati kao svjetilište i svjedočanstvo crnogorske pismenosti i kulturne tradicije, onako kako to rade drugi civilizovani narodi.




(Kraj)