LOVAC NA ZMAJEVE
DF nije DPS! Ipak…
Dok se prvi Milo, koji je od države napravio kriminalni klan, baškari po plažama Dubaija, ovaj drugi Milo (Božović) plaća cijenu zato što je povjerovao da će, kao i onaj na koga se ugledao, proći nekažnjeno šta god radio
Mila Božovića sam sreo dvaput u životu. Oba puta igrom slučaja. Prvo na promociji knjige Vlada Pavićevića u Budvi, prije mnogo godina, i drugi put minule sedmice, na jednoj drugoj svečanosti - otvaranju novog poslovnog centra Cerova… Iako nikad nismo razmijenili ništa više od par kurtoaznih rečenica, iako sam znao da ga neki junaci Jevremovog romana "Ljubavnik Duklje" grle, ljube i oslovljavaju sa "brate", iako mi je jedan biznismen pričao kako je prije par godina išao na rođendan kontroverznom liku iz Beograda sa satom od 50 hiljada eura na dar - meni je Milo bio faca. Ne znam zašto, možda zato što nije džemperaš, neko ko je preko noći, pučem, došao do vlasti i moći, a onda još brže postao milioner, zavodnik i britva. Vjerovao sam, možda naivno, da je ovaj Milo bio sve to prije politike, vlasti i klanova. Razmišljao sam da su glasine o Božovićevom šurovanju sa mafijašima i kontroverznim biznismenima više stvar njegovog odrastanja sa ulicom i kafanom kao toponimima urbaniteta nego dokaz mogućih kriminalnih aktivnosti i "ortačkog posla"?! Zato sam ga prošle nedjelje, profesoru Edvardu Džozefu sa Džons Hopkins Univerziteta predstavio kao budućeg lidera Nove i DF-a. "Ispratili smo Mila, sad ćemo i Andriju, a ovo je njegov nasljednik", rekoh prilikom njihovog upoznavanja. Pošto je profesor Džozef dugo branio politiku poraženog Mila, dobacih i - "nije ti profesore Milo gotov - evo ti ga novi Milo - budući kralj Srba u Crnoj Gori"…
Ostavio sam ih desetak minuta u razgovoru i tek kada je tri dana kasnije osvanuo naslov - uhapšen Milo Božović - sjetio sam se te večeri, i shvatio zašto mi je djelovao nekako potišteno i odsutno. Znao je, sada pretpostavljam, šta bi se moglo desiti ako je fajl Skaj komunikacije i sa njegovim likom došao do SDT-a, jer mjesecima već gleda brojne znane i neznane junake crnogorske društvene scene, iz institucija ili samog podzemlja, kako, zahvaljujući dokumentaciji Europola, završavaju iza rešetaka. Ako je ušao u taj svijet i poslove, onda se ovaj Milo malo ili nimalo može tješiti argumentom kojim maše njegova stranka i advokat da je Božović nevin, žrtva političke odmazde, jer su eto svi dokazi prikupljeni na nezakonit način… Kao da je za moralnu ili političku odgovornost uopšte važno kako vas je neko, u konkretnom slučaju Europol, uhvatio u nezakonitom radnjama a ne da li ste bili akter, saučesnik ili čak šef u određenom kriminalnom djelu… Uostalom, ako bi se isti kriterijum primijenio na Miloša Medenicu, Milovića i Lazovića, onda bi DPS mogao da brani njihovu navodnu nevinost teorijama zavjere o osveti nove, avgustovske većine ili čak paklenom planu skovanom u ruskoj ambasadi da se Crna Gora skrene sa EU puta i odustane od NATO članstva…
Zato, džaba DF kreči, džaba njihov advokat Miroje, koji se ubi da bude veći pipun od Milan Kneževića, smišlja razne dosjetke o pogrešnom Milu i novom državnom udaru - već sada se sa sigurnošću može ustvrditi kako je Budva ostala bez gradonačelnika i da ništa nema od moje najave profesoru Džozefu da bi Božović mogao biti novi lider DF-a… Jer samo njegovo procesuiranje i zatvaranje govori makar o moralnoj a onda i o političkoj odgovornosti. Dok se ne završi sudski postupak Milo je nevin u krivičnopravnoj ravni, ali to je već drugi par čarapa.
S druge strane, prvaci DF-a su u pravu kada kažu da DF nije isto što i DPS, i da se hapšenje MB ne može koristiti kao argument za takve tvrdnje i optužbe. Iako nerijetko izgleda da su DPS i DF duplo golo, preciznije je reći da je DF žrtva DPS-a. I vremena zla. Jer nije, dakle, ista odgovornost kreatora tog vremena i svih ostalih koji, iz jednih ili drugih razloga, nisu uspjeli da odole izazovima i tekovinama sistema vrijednosti palog režima i Vođe. Bilo da se radi o kriminalu, korupciji, nepotizmu, ili javnom linču i progonu neistomišljenika. DPS i njegov doskorašnji lider su rodonačelnici i utemeljivači, DF i slični, samo (ne)voljni saučesnici.
Prava slika spržene zemlje očituje se i u sms pitanju koje mi je, nakon vijesti o hapšenju Božovića, poslao prijatelj - ima li iko u ovoj državi ko ne valja drogu?! Ima li, dakle, nevinih u crnogorskom establišmentu?! Ima li bilo koga u političkoj i biznis eliti, pravosuđu, državnom aparatu, "ko nije pušio o trošku države"?! Baš takvu sliku evropske i belvederske Crne Gore ima svaki normalni i pošteni građanin ove zemlje nakon svakodnevnih informacija o hapšenjima ili procesuiranjima čelnika policije, tužilaštva, sudstva, pozicionih i opozicionih poslanika…
Da je DPS i njihovo rukovodstvo toliko energije utrošene u stvaranje klanova i procvat "tranzicionog biznisa" uložilo u edukaciju najbolje crnogorske djece na najprestižnijim svjetskim univerzitetima, da su Đukanović i družina, umjesto raznih šinavatri i dahlana dovodili u MNE nobelovce sa Harvarda i Prinstona, da su umjesto nikolaidisa, popovića, filipovića promovisali istinske vrijednosti slobodnog duha i riječi - gdje bi danas bila Crna Gora!
Ovako, ništa. Otuda glavne vijesti ne samo crnogorskih već i regionalnih portala pune likovi naše crne hronike. Dok se prvi Milo, onaj daleko najodgovorniji za vrijeme zla, koji je od države napravilo kriminalni klan, baškari po plažama Dubajia, neki drugi Milo, kao ovaj Božović, i na desetine i stotine ostalih, koji nisu odoljeli izazovima pomenutog vremena zla, plaćaju veliki cijenu zato što su povjerovali da će, kao i onaj na koga su se ugledali, proći nekažnjeno šta god radili.
Pred Crnom Gorom je dug put suočavanja sa vremenom zla. Svaka partija, pa i svaki pojedinac koji želi da ova država jednog dana, možda već i za deset godina, ili bar za tri decenije koliko je zlo trajalo i granalo se, pobijedi i ozdravi - mora dati svoj doprinos time što će podržavati rad SDT-a. I kad istragu usmjeri ka njihovim, ali i kad krene na naše. Jer smo za proteklih 30 godina naučili, od DPS-a i satelita, od njihovih institucija i nezavisnog pravosuđa - šta je selektivna pravda. I koliko je ona gora od nepravde.
Ako advokati imaju pravo da problematizuju sve procesne radnje i hvataju se onoga što bi moglo olakšati poziciju svojih klijenata, političke partije i lideri nemaju pravo na takav pristup. Njihovo je da na ovakve situacije reaguju iz ugla moralne ili političke odgovornosti, podnošenjem ostavke pojedinca ili njegovom smjenom. A krivičnopravnu dimenziju da ostave sudovima. Kako se ne bi desilo da nam u kabinetima sjede razni stijepovići i ivanovići, u parlamentu boškovići i gvozdenovići, a u vrhu stranke razni miloševići, jer, eto, još nije stigla pravosnažna presuda a mora se poštovati prezumpcija nevinosti. Još jednom - krivična odgovornost na jednu stranu - moralna i politička, na drugu.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")
Originally Posted by Sidewinder
PopCorn 
Bookmarks