Meni je nedovoljno naglašena činjenica da samozvana izborna večina od 30.08. nema kandidata u drugom krugu predsjedničkih izbora.
Zamislite tek kako je njima.
Zasjeli na vlast, taman rašili guzice, pozapošljavali familije i kumove, aktiviste, upregli državne firme, kupili Željezaru, Solar gradnja čuda...i građani im dali skoro pa crveni karton.
Kultura stranačke neposlušnosti i kažnjavanja loših praksi u politici je dobila maha i to je maksimalno pozitivno.
Još da DPSovci, samozvani suverenisti, izađu iz bubble-a da svako ko nije za DPS ne voli dovoljno Crnu Goru.
Ne, mi volimo Crnu Goru, a još ćemo je više voljet kad DPS padne na 20% ili niže ili postane stranka koja će biti očišćena od 80% sadašnjeg vrha i krene sa nekim novim narativima, ljudima i programom.
Jer nije DPS za mene, a računam i za ozbiljan procenat stanovniptva ove države, a posebno ne njen kandidat, nikakva ideologija ljubavi prema ovoj državi, već ih doživljavam/o kao običnu interesnu kliku, da budem veoma blag.
Mislim da je DPS vrijeme pregazilo i da je zadnji voz da se iz te neke stvarno građanske priče izdvoje neki novi ljudi, možda uz kombinaciju sa nekim zdravih starim kadrovima sa političke scene koji možda nisu sada aktivni...
Što taj Ljubiša Stanković, Tea Gorjanc Prelević, i možda Jovana Marović, ne bi sa Džemalom Perovićem, Džefom iz SDPa (mada čuh da je bolestan) i nekim novim licima krenuli u kreiranje neke nove, stvarno građanske a nikako desničarske, političke opcije.
Navodim kao primjer šta bi moglo proći.
Ali svi znamo da bi odmah istog trena bili satanizovani i pokušani biti uništeni od strane istog DPSa, kao što su svi konkurenti u tom političkom polu uništavani od LSCG, preko Pozitivne, pa završno sad sa SDPom, koji je ovo jednom već uspio da preživi ali ovaj put sve su prilike neće.
Realno, moglo se nakon poraza na lokalnim izborima dovoljno glasno čuti komešanje DPS glasača koji su insistirali na promjenama, pa nisu ispoštovani ali baš ni malo... DPS je računao da će dovoljan broj opet popiti priču o ugroženosti države.
Dok se to ne desi, suštinska promjena ili formiranje neke nove snage (PES je pokazao da je izvodljivo i bez stranačkih odbora napraviti odličan rezultat)... ova priča koja ne povlači linije među ljudima i ne preborajava im krvna zrnca će samo da raste upravo na uštrb DPSa, jer DPS ne može nikome prodati priču o ugroženosti države, jer niko ne može više, poslije toliko mandata i povjerenja datog od strane građana, da kupi priču da DPS ima volje, želje, znanja i namjere da Crnu Goru sredi kao uređenu državu, sa zdravim institucijama, da se bori protiv korupcije. DPS...hibridni režim i Man of the year in the organized crime and corruption, uz kulu od karata od institucija. Imali su svo vrijeme ovoga svijeta da od ove države naprave sve što su htjeli, a sad traže još jednu šansu... da nastave tamo đe su stali.
PES je naravno porastao i na račun čuvara izborne volje od tridesetog avgusta. Njih je tek masakrirao, nije da nisu zaslužili.
Zbog ovog poraza na izborima, crna mast iz očiju ide vrhu DFa i Demokrata. Lično su ovo mnogi shvatili.
U tom smislu i posmatram ovu iznuđenu podršku (jer sve drugo bi bilo političko samoubistvo) a koja se u njihovoj režiji pretvara u svojevrstan cirkus samopromocija. Makar u mojim očima je tako. Od bilborda sa potpisom Andrijinim i logom DFa, do podrške sa potpisom i slikom Alekse, uz sve genijalno časti mi. Samo da se Boris Bogdanović zaustavi i ne krene da pravi spotove.
Problem kandidata DPSa je što on kao pojava generiše dodatni motiv kod svih da glasaju baš kontra njega kao simbola korupcije i države zarobljene u privatnim interesima. Da je to bio neki drugi kandidat, takvog motiva ne bi možda bilo u toj mjeri, pa bi međustranačke razmirice mogle biti veći problem za kontrakandidata u drugom krugu. Ovako, može se prepucavati do dana izbora, a na samo dan izbora svi imaju motiv da izađu i budu dio istorije na način što će učestvovati u završavanju trodecenijske sage zvane Milo Đukanović.
Sent from my Redmi Note 8 Pro using Tapatalk
Bookmarks