Originally Posted by
Buva+gacce
Čujem ovu tezu eo peti put danas na forum, pa reko da pitam: ko ga to toliko mrzi u Bosnu?
Po Bosne se diglo na tu izjavu, a ovđe se gura teza kako je sve maslo Milovo&Raškovo&kompanije, e ga mrze pa ne mogu dočekat da ga obruče.
Time relativizaciju podižete na idući nivo nauke.
Poslije ovoga više ne može ić tamo bez da se postidi.
“Genocid nije počinjen nad Bošnjacima, nego nad ljudima. Počinile su ga politike zla, politike smrti, politike prevara. Moramo zato da mijenjamo stvari. Ima dosta toga što možemo promijeniti bolje, da damo šansu pomirenju, pravdi i istini”
Nije ovđe ključni feler riječ Bošnjaci, ili koja druga, kako navodiš.
Problem je, kad se sastavi ova rečenica do kraja, ona je najčistija relativizacija zločina u Srebrenici.
Zašto? Zato što je to zločin suđen, dokazan, obznanjen do najsitnijeg detalja, i presuđen. I time je istina, koju pominje Dritan, već utvrđena, nema što on da joj daje šansu sad, čime čini sugestiju da još ima prostora da se utvrđuje. Pravda, koju takođe pominje, je isto tako utvrđena. Ali ne i sprovedena do kraja, jer još postoji bezbroj podržavaoca tog čina, tvrdih i otvorenih, mekih i posrednih. Ovi meki najčešće to čine tezom ''a da se mi manemo grozne prošlosti, i okrenemo budućnosti, ova tema više nema težinu i ne treba nam ništa, i što bi se mi bavili time, i dosta više...'', a istovremeno nemaju problema da oko sebe gledaju vrlo brojnu, glasnu, i, najgore od svega, uticajnu gomilu negatora i pravdača ovog čina. Konačno, pomirenje koje pominje, neće doć prije no što svi sa naopake strane ovog čina to otvoreno i ne priznaju, i na određeni način, okaju. A, umjesto toga, mi imamo zvaničnu Srbiju koja na svaki mogući način ovaj zločin umanjuje i negira, dotle da maltene nama uvodi sankcije što smo ga osudili, imamo ogroman broj građana Srbije koji su još oštrije na tom fonu, i kojima Mladićevi murali i pjesmice raznih varijacija na temu Srebrenice tek ne smetaju, pa dalje imamo solidan broj i naših građana kojima smeta ta tema, što se uopšte pominje i tako to, a bogami i političara, sve do jednog ministra pravde, otvorenih negatora težine tog zločina...
I, na kraju, imamo premijera, koji bi sad davao prostora nekoj pravdi i istini da bi došlo do pomirenja. I tu pravdu, i tu istinu, vidi kao stvar neke budućnosti. Čime jasno pledira da još nisu dostignute.
Konačno, sugestija da IMAMO još puno toga da mijenjamo... auh. A što to imaju Bošnjaci da mijenjaju ovđe? Da nam jače oproste što ni oprost za ovo nismo zatražili kako priliči, ili što drugo? Užas koliko debilna sugestija.
Kad sve sabereš, nije on podigo pola Bosne protiv sebe početkm ove rečnice, no čitavom, a naročito krajem. Jer, pomirenja nema dok sa ove naše bande jasno ne dođe:
U Srebrenici je masakriran ogroman broj ljudi, jer su bili Bošnjaci. Krivce za ovaj zločin, i njegove izvođače, moraju osudit svi. I, za svako pominjanje noža, žice..., za slikanje murala, za pjesmice razne, za izjave kako se kolovođe skrivaju u srcu, a i u manastirima će ako treba... se mora u zatvor.
Sasvim jednostavno.
A ova pomirenja na Dritanov način će nam, bojim se, svima i sveukupno i po svim pitanjima, ne samo ovom, na nos izać.
Bookmarks