Opisom nastanka i razvoja nasega jezika u vremenu i prostoru bavi se istorijska lingvistika(=nauka o jeziku). U redosljiedu istrazivanja svakoga jezika,pa i Crnogorskoga,pisanje njegove istorije predstavlja najprioritetniji zadatak. A ona se izlaze posredstvom periodizacije, sro prati izmjene u njegovoj unutrasnjoj i vanjskoj povjesnici po uzijem vremenskijem odsecima. istorija Crnogorskoga jezika s obzirom na periodizacijuizgleda ovako : Predistorijsko razdoblje (od artikulacije govora pra ljudido sredine IX vijeka).
1 ) Doslovenski period ( Na balkanu zakljucno do VII stoljeca) : a) Ilirska etapa (do 167. pr.nov.ere) i
b) Rimsko- vizantijska etapa (od 167.god st.ere do pocetka VII vijeka).
2) Slovenski period (do kraja seobe starijeh Slovena iz Polablja - pomorja) :
a) Praslovenska etapa
b) Juznoslovenska etapa ( na balkanskom poluostrvu od pocetka VII do sredine IX stoljeca)

Istorijsko razdoblje ( od sredine IX vijeka do danas):
a) Dukljanski period ( od sredine IX stoljeca do danas)
b) Zetcki period ( 1183 . do 1360)
c) Pravukovski period ( 1360.do 1830)

1 ) Etapa pisanoga jezika ( od 1360. do sredine XVIIIvijeka)
2 ) Etapa nekodifikovanoga standardnoga jezika od sredine
d ) prijelazni period 8 od oko 1830. god do kraja XIX vijeka)
e ) vukovski period (od pocetka XX stoljeca do sada )
1 ) Belicevska etapa (izmedju dva svjecka rata)
2 ) savremena etapa (od 1944 godista do danas ).

U tecaju povjesnice ,drzava i s njom uskladjena crkva prvorazredno su djelovale na sjedinjavanje Crnogorskoga jezika. U dukljanskom periodu knjizevni jezik se uobicava prirodno i spontano: na podlozi govornoga jezika. Jos tada na njemu nastaju dva vec recena glasovita djela Crnogorske knjizevnosti. oba su pisana latinicom (abecedom) .Medjutim posto je raska ratom pokorila Zetu,za vlade nemanjica u njoj se prekida do tada prirodni razvojni tok : mjesto narodnoga (jezik Dukljanskijeh Slovena) i latinice upotrebljavao se staroslovenski ( Makedonskijeh Slovena) ,knjizevni jezik zetcke redakcije ,glagoljica i cirilica. Na njemu cirilicom glavni zetcki pisar Varsameleon u nemanjickoj dvorskoj kancelariji u Kotoru (1186-1190 ) prepisao je gotovo u cjelini MIROSAVLJEVO JEVANDJELJE. po oslobodjenju Zete ispod serbske vrhovne vlasti 1360 sve do polovine XVIII v. se govorni ponovo upotrebljava kao pisani jezik . A od tada u primorskom i kontinetalnom ( slobodnom ) dijelu CGu veoma razvijenoj Crnogorskoj usmenoj i pisanoj literaturi, upravi i administracijiu jedinstvu s njim, vec se spontalno oblikuje nekodifikovani Crnogorski standarni jezik,ponajvise u djelima Petra I i Petra II Petrovica Njegosa. No. jos oko tridesetih godina XIX v.i navlastivo od sredine sezdesetijeh godista istoga stoljeca, Vukopva reforma jezika i pravopisa ,u osnovi utemeljena na Crnogorskoj pred njegosevoj knjizevnojezickoj tradiciji, dovela do upotrebe prijelaznogatipa standardnoga jezika- mjesavina tradicionalnoga Crnogorskoga jezika i "novoga serbskoga jezika". U medjusobnoj utakmici od pocetka XXv, pobjedu je izvojevao Karadzicevserbski knjizevni jezik .Njegov vjestacki model, oslobadjajuci ga u jos vecoj mjeri Crnogorskijeh jezickijeh sadrzaja, izmedju dva svjetcka rata inovirao je A Belic "serbkoHrvackijem " kodifikacijom (= obavezna norma)Pravopisa serbskohrvackoga Knjizevnoga jezika.I u savremenoj etapi Crnogorski jezik se obezlicava,denacionalizuje i asimiluje primjenom nanaucnijeh Karadzic- Belicevicevijeh etnickijeh i jjezikoslovnijeh postavki o navodno gotovo svijem stokavskijem Juznijem Slovenima kao Serbima - Serbohrvatima ....