Quote Originally Posted by johnny bravo View Post
Mislio sam na ovo:



Odgovor na (ne)povezano pitanje u nastavku...


Ja gledam na stvari u nekom širem kontekstu i dugoročnije.


Što bi rekao Vulfi, evo hronologije.

2016. je bila godina kada je tadašnja opozicija uradila sve pogrešno, a imala je zlatnu priliku. Ne po njih, nego po nacionalne interese.

Dakle, tada je pokušaj terorizma, destabilizacije i pokušaja nasilnog preuzimanja vlasti, organizovanog od strane Rusije, unisono od tadašnje opozicije etiketiran kao "lažni državni udar", "montirani proces" i šta sve ne. Ne samo to, nego je kompletna opozicija stala na stranu DF-a i čak protestovala zajedno sa njima i za njih, čime su oni, nakon pada rejtinga i propasti "šatorskih protesta" opet vaskrsnuti i afirmisani - ne samo kao legitimna politička grupacija, nego kao partner u vlasti. Što se, je li, dalje manifestovalo skladnom koalicionom saradnjom na lokalu, kasnije i državnom nivou. Događaj je, osim toga, iskorišćen kao povod da se ne priznaju rezultati izbora (koje je, usput, pripremila vlada izbornog povjerenja) i krenulo se u potpuno delegitimisanje institucija i duboke rovove.

A moglo je i trebalo drugačije. Situacija je mogla da se iskoristi tako da se u potpunosti delegitimiše i marginalizuje DF. DF je trebalo smjestiti tamo gdje mu je i mjesto, na margini krajnje desnice, bez saveznika i ispod cenzusa. Bilo je to zlatna šansa da kao društvo napravimo dogovor da ovakve snage, sa retrogradnim idejama, čiji je epilog uvijek bio krv i razaranje koje su epilog imale u krvi, nemaju šta da traže u političkom životu Crne Gore (kamoli na vlasti). Na taj način bi se istovremeno otvorio veliki prostor za progresivne snage i snažnu emancipaciju zemlje - sazrijevanje političkog društva.

Ako se nismo mogli ujediniti oko dnevnopartijskih tema, mogli smo se ujediniti oko vrijednosti i pitanja stranog, retrogradnog uticaja, posebno kad on promoviše nasilnu smjenu vlasti. Posebno što bi takvo ujedinjenje imalo apsolutno podršku Zapada.

Druga ključna greška je bila kraj 2019. godine i 2020. godina, kada je tadašnja opozicija prećutno ili otvoreno stala na stranu nacionalističke kontrarevolucije - tzv. "litija". Da se nije šićarilo i išlo logikom smjene DPS-a bez obzira na cijenu i logikom "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj", imali bismo eliminisan i zadnji relevantni stub velikosrpskog nacionalizma u državi i, opet, društveni dogovor koji jasno crta crvene linije. Posebno imajući u vidu situaciju na istoku Evrope i ulogu RPC u Ukrajini, koja je identična ulozi SPC u Crnoj Gori, ubijeđen sam da bi dobili i podršku Zapada.

E gospodo draga, tek kada nad državom ne budemo imali latentnu opasnost od sukoba, bujanja nacionalizma i razgradnje građanske države, tek onda imamo uslove za jačanje progresivnih i pro-evropskih alterntiva. A dobićemo ih tako što ih pobijedimo i marginalizujemo, a ne sarađujemo sa njima. Do tada je, žalim slučaj, ili-ili. Ili si na strani bloka u kome je DPS, ili DF. Meni je kristalno jasno šta je tu veće zlo - za nekoliko nivoa, neuopredivo veće zlo, ali razumijem i da nekom nije. Da budem skroz precizan, ima i treće "ili", a to je apstiniranje.

Da rezumiram, umjesto da smo krenuli putem marginalizacije DF i SPC, mi smo ih doveli na vlast. Zato, umjesto obećanih reformi, meritokratskog drištva pravde i prosperiteta i "oslobođenja", imamo nikad veću polarizaciju, tenzije i nestabilnost. U najgorem geopolitičkom i ekonomskom trenutku za tako nešto.

Sada se crta situacija za saradnju SDP + SD + DPS + manjine + URA. Pa, čini mi se da su u parlamentu ove partije često glasale zajedno, možda i češće nego URA sa DF-om. Šta je problem da izađu koaliciono, svaka sa po 25% mandata i vlasti i tako kontrolišu jedna drugu? Ili četiri partije po 20%, plus nestranačke ličnosti isto toliko? Ili neki treći, prelazni, model saradnje, dok se ne stekne povjerenje? Da ih ne prokune Joanikije? Da ne zamjeri Momo Koprivica? Da se ne naljuti Joković? Zar to ne bi bio korak naprijed?
Auf, brate mili. Đe ode ti sa tumačenjem... Potpuno je svejedno jesam li napisao „me uvale u srnje“ ili „te uvale u srnje“ ili „nekoga uvale u srnje“. Stvarno sam mislio da ne moram naglašavat da je lice čisto pitanje stila u pisanju. Ili misliš da je veća vjerovatnoća da ja mislim da je dps 30+ godina meni lično radio o glavi? Evo, da budem do kraja precizan – nikad nisam ni ruku lomio. Đe si ti otišao...

A sve ovo što si ovako obimno naveo: pa ko je kriv što df nije marginalizovan 2016? Čiji je kadar vodio to suđenje i očiglednu namjeru pravljenja štete zamaglio idiotskim vođenjem postupka? Ko je df uopšte održavao u životu svih ovih godina?

Što se tiče 2019. i stavljanja spc na svoje mjesto. Je li moguće da tvrdiš da bi onaj i onakav zakon išta postigao? Pa sami dps je i prije izbora vidio koliko je sati pa je nudio toj istoj spc sve moguće ustupke, sve što je spc-u bilo sporno izbacio je iz predloga novog zakona, samo što je spc-u zinula guzica kad je viđela koliko je ljudi izašlo na proteste pa je iskoristila momenat. I dobro je procijenila, koliko god da sve najgore mislim o toj kvazireligioznoj organizaciji. To je bilo prije nepunih godinu i po, ne znam što će ti priča da bi spc bila uštopana. I to bi je uštopao dps. Kako da ne.

A šira slika... Ne znam šta da ti kažem na to. Nijedan potez bilo koje vlasti nije proizvod ne znam kakvog vizionarstva, nego nekog kratkoročnog ličnog interesa najmoćnijih ljudi. I da te priupitam – tu veliku sliku treba da naslika ko? Dps? Nisu oni sposobni za to. Stalno se vraćamo na istu priču. Neke stvari ponavljaš kao da su činjenice i postavljaš ih kao početne premise na osnovu kojih kasnije izvlačiš zaključke. Koji možda jesu u skladu sa tim premisama... koje su pogrešne.

Mora da je lijepo kad iskreno vjeruješ u nečiju sposobnost, dobre namjere i vizionarstvo. Ili kad imaš lični interes. Ili kad si turbonekanacionalnost pa glasaš za radikalne partije. Kad kažem ti, mislim i na glasače dps-a, i df-a, i sdp-a, i nacionalnih partija... Jbg, sad moram sve da naglašavam jer ćeš protumačit da tvrdim da ti lično glasaš za sve navedeno. E kad nema ni iskrene vjere u nečije namjere i sposobnost, kad nema naglašenog nacionalnog elementa, kad vidiš debila do debila i ne pada ti na pamet da su oni sposobni ne samo da urade nešto iz šire slike, nego nisu sposobni ni da je vide, onda bude ono treće ili.

Imao sam dovoljno godina da se sjećam dps bratije dok se još nisu ni zvali dps. Nešto bih rekao da si premlad da se toga sjećaš, možda zbog toga možeš da pišeš o dps-u sa takvim entuzijazmom. Ima na desetine hiljada ljudi koji ili nisu bili rođeni kad je dps došao na vlast, ili su bili mali pa se ne sjećaju ničega prije kraja devedesetih. I ovuda su mlađani dps-ovci prosipali tako katastrofalne priče za koje nisu ni bili svjesni da su katastrofalne. Jednostavno nisu znali ni za šta drugo. Rodili su se u sistemu koji je dps kreirao bilo im je dobro u njemu i nikad im nije palo na pamet da je nekome u državi drugačije nego njima. Nešto mi se ne čeka narednih 30 godina, ako doživim toliko, da u retrospektivi i u kontekstu čitam o dostignućima dps-a. Dovoljno je i ovih 30 bilo.

Iako sam skoro uvijek ovo treće ili, na zadnjim izborima sam glasao. Za uru, ali sam glasao. Pitanje je oću li ikad više i za koga. Ali ako je makar jedna dobra stvar izašla iz svega ovoga, to je koprcanje dps-a. Pa neka nauče nešto iz toga šta im se dešava, da ne bude da je šira slika stan za ratu od 30 eura, namješteni tenderi, Medeničino i Katanino sudstvo i tužilaštvo, Veljovićeva i Lazovićeva policija i slično. A dobro je i da se vidi koliko su protiv sistema i nasljednici dps-a. Pa ko i dalje uzdignutog čela glasa za te spodobe, svaka čast.

Kakav je crnjak što su poslije 30. avgusta svi nagrnuli sa pričom kako su uvijek bili protiv dps-a kao ja i lucke. Neće da može.