Kako god da se završi ovaj rat, čak i nemogućom okupacijom cijele Ukrajine, Rusija je najveći gubtinik.
Nacije nastaju na mitovima. Mitovi su romantizirane verzije istorije.
Kosovski mit koji je lansiran u XIX vijeku, kao priča za srpsko ujedinjenje i oslobođenje i koji je na kraju "pobijedio" Ilirski mit, nema baš mnogo veze sa istorijom. Lazarevići se vjenčavali posle sa Osmanlijama, Branković ne bješe izdajnik istorijski, država trajala još 70 godina. Bitka otprilike neriješeno.
Ali narodu su prodati Termopili za sirotinju.
Hrvatski mit o Domovinskom ratu, puno svježiji, ne sadrži Loru, Pakračku poljanu, porodicu Zec, Josipa Kirha i mnogo drugih gadnih ratnih digresija i zločina. Čak i kod najumjerenih Hrvata nije poželjno relativizovati taj mit.
Američki san đe dođeš i obogatiš se ili makar nađeš mjesto pod suncem ljepše nego u starom kraju je mit koji je popeo USA na prvo mjesto.
Čemu ovaj mitološki uvod?
Pa ovaj rat je mit koji je ujedinio i učvrstio Ukrajinsku naciju. Prije rata taj je osjećaj bio poprilično ambivalentan, naročito u istočnim djelovima. Narod je u govornom jeziku bio većinski rusofon.
Ruska invazija je učinila da se homogenizuje nacija i to prije svega na otporu Rusiji.
Pošto je neko ovdje pominjao bratske narode, u budućnosti će Ukri i Rusi biti bratski narod otprilike koliko Rusi i Litvanci, ili za nijansu manje nego Rusi i Poljaci. A znamo koliko je tu bratstva.
Dakle, Rusija možda pomjeri granicu 100-ak kilometara, ali umjesto neke zemlje sa kojom se komunicira i sarađuje posle pomjerene granice dobiće 40-ak miliona ljudi koji ih očima ne mogu viđet. Slično je sa baltičkim republikama i sa Poljskom.
Dakle, na zapadu Rusija ima neprijateljski zid. Da se ne lažemo, nije im ga spakovao NATO i Amerika nego su ozbiljno tome doprinijeli. Koga zanima neka čita. Okrenuće se Rusija Aziji i postati kineski poluproxi i poluvazal sa atomkama.
Otprilike završiće tamo đe je bila prije Petra Velikog kad je plaćala Tatarima i ostacima Zlatne horde. Ako im odgovara, srećno bilo!
Ukrajina je dobila naciju iz ovoga rata.
A Zelenski je istorijska ličnost i vjerovatno otac nacije. Zvuči komično? Moguće. Ali imajmo u vidu da je ostao u Kijevu kad je krenuo rat i padale raketLe iako je imao ponude za rezervni položaj. I bio spreman da pogine.
Sitnica? Prisjetimo se đe su završili Petrovići i Karađorđevići kad su im tuđe vojske upadale u državu. Po gasu pa se narode sam snalazi. Zato su i izduvali države i tronove.
Suma sumarum, od jedne prilično heterogene skupine Ukrajinaca, Rusi su izgleda uspjeli da stvore homogenu naciju. Komplimenti Rusima! Poradili su za mjesec dana na ukrajinskoj naciji ovim ratom nešto za što bi trebale decenije, a možda i vjekovi u miru.





Reply With Quote
Bookmarks