Originally Posted by Drug Tito
Nadam se da ti je problematika prikazana u filmu daleka i strana (zez sa sluhom), te da ti se svidio naprosto eto.
Nažalost, prilično je razočaravajući.
Mladi zdravi čovjek, koga je odjednom napalo nešto ekstremno podmuklo i teško, uništavajući mu ne samo trenutne planove, već svaki smisao života, ne nalazi za shodno da se u vrijeme kad je svo znanje ovog svijeta dva klika daleko, iole valjano informiše o tome?! Wth?!?
Što je kardinalno bitan detalj za priču, jer kod sluha, ako nije kakva prolazna upala, ima jedno gadno pravilo, koje važi u 99% sluchajeva, >>Ono što se jednom izgubi ne može se vratiti<<. A da su implanti, operativni zahvati gdje se nerv neke jade revitalizuje, tj. sve što današnja medicina može, jako jako skromnog dometa i sve i da najskuplji zahvat uspije, to što će da dobije u odnosu na normalni sluh, je uber otužno. Otud, njegovi postupci i sve što čini bi bili svakako mnogo drugačiji.
Čak i doktor (posle kog ni second opinion nije tražio, rolleyes) koji mu govori da je imperativ da sačuva to sluha što mu je ostalo, kao, ne umije da u nastavku informisanja pacijenta objasni čemu da se nada i da mu sve pare ovog svijeta ne mogu (da valja) pomoć, već samo, za implante, -"To ti je u krv". Uh..
Ista stvar i kod hirurškinje (kakve su ove moderne rijechi blagoš blagoš), ni ona ne umje da mu pomene tu nebitnu činjenicu.. već nakog svega, "To ti je to, da nisi možda mislio da ćeš čut ka nekad?!" rolleys x6
Te zbog takvog pričanja, poenta, koja nije loša, naprotiv, da je smisao i smiraj upravo u prokletstvu, tišini, gluvoće, osta baš manjkava i traljava.
Reply With Quote
Bookmarks