:lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue:
Pa što ne rečeš!
Znao sam da si zbog Njegoša. Znao sam da su ti majka i tata rekli da si Crnogorac, ali si ti pročita Gorski Vijenac pa si postao Srbin!!!
A što ne uzmeš Ilijadu i Odiseju, možda postaneš Grk?
Ili uzmi finski ep Kalevalu, možda postaneš Finac!
A ja sam Crnogorac, zbog Svetog Vladimira Dukljanskog, kraljeva Bodina i Mihaila, zbog Balšića, zbog Stefanice Crnojevića, Ivana Crnojevića i sina mu Đurđa, zbog Svetog Petra Cetinjskog, Njegoša, Marka Miljanova, zbog Nikole, zbog Svetog Vasilija Ostroškog, zbog Krsta Popovića, zbog svog jezika, običaja i istorije i zbog majke i tate jer su mi rekli da sam Crnograc!
:lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue:
Kako ne izadjose oni koji su u inostranstvu da mi je znat'...Sigurno su bili obavijesteni da im je prevoz besplatan (odnosno,da cemo ja i ti da im ga platimo).
Lik prica na TV:Posle...forty years...sam prvi...for the first time in....Crna Gora...
Kako li je zaokruzio ono DA da mi je znat'...:lolblue:
Ja sam samo tu da vreme brze proleti...
Gorski Vijenac ne prebacha Crnogorce u Srbe, vec uchvrshcuje crnogorski nacionalni osjecaj.
Mozda je procita posvetu Vuku? To je vec nesto drugo. Da je procita pismo Banu Jelacicu mozda bi posta Hrvat, jer tu Njegos spominje da je Ban nas narodni vodja i da smo mi i oni isti narod.
Last edited by Admiral Krsto Djurovic; 24-01-07 at 22:03.
Ne bih isao toliko daleko da Crnu Goru nazovem fasistickom (a i kaznjivo je,vjerovatno).Ipak,sto se prava one sacice od 30% Srba tice,CG nije odmakla mnogo dalje od NDH.
PS:Neces valjda da poredis pevoz nekoliko stotina studenata iz Beograda (to bi i ja mogao da im platim) sa avionskim letovima iz Luksemburga,Njemacke,Amerike,N.Zelanda,Havaja,Mada gaskara...?Ma,da smo i kosmonaute na svemirskoj stanici imali Sisko bi uspio da ih dovede na referendum (pod uslovom da zna za sta ce glasat,normalno)!
Last edited by Jeronimo; 24-01-07 at 22:37.
Ja sam samo tu da vreme brze proleti...
Jovan Popović Lipovac o svojoj nesuđenoj ženi
Jovan Popović Lipovac je 1887. godine u Petrogradu objavio rad koji je posvetio vjeridbenim i svadbenim običajima u Crnoj Gori, pod naslovom „Černogorskije ženščini”.
Na ovu temu ga je, vjerovatno, podstakla njegova jedinstvena vjeridba, koja je, u izuzetnim slučajevima u Crnoj Gori, zaključivana između dječaka i djevojčice, čak i prije njihovog rođenja. Ta vjeridba, naravno, nije mogla biti zaključena po njihovom opredjeljenju, nego po želji njihovih roditelja.
Kada bi u ratnim operacijama Crnogorac Crnogorcu spasio život, spašeni je, u znak zahvalnosti, predlagao spasiocu da njegov prvi sin i spasiočeva prva kćerka stupe u brak. Prstenovanje djece u prvim godinama života uglavnom je posljedica ovakvog sporazuma između očeva.
I Jovan Popović Lipovac se vjerio tako reći čim se rodio. Njegov otac Đuro, ispričao je sinu kako je došlo do ove neobične i pomalo čudne vjeridbe.
„Za vrijeme rata 1856. godine Građani, na čijem čelu se nalazio Lipovčev otac, nekoliko puta su, bezuspješno, napadali tursku poziciju na obali Skadarskog jezera. Turci - Albanci, koji nijesu manje hrabri od Crnogoraca, vrlo hrabro su se branili i s jataganima u rukama jurišali na Crnogorce. Strašan je to bio trenutak, priča otac. Pucanj pušaka je prestao, samo su se, s vremena na vrijeme ledenice čule. U početku mi smo bili bolji; Albanci su odstupali, ali odjednom vidjeli smo na desnom krilu dva turska puka koji na nas otvoriše vatru”.
Pred deset puta jačim neprijateljem Lipovac se s vojskom morao povlačiti. Odjednom neprijateljski kuršum rani ga u nogu. Lipovac dalje nastavlja očevu priču:
„Pao sam i ni korak se nijesam mogao maknuti. Zvao sam u pomoć ali to je bio oglas vapijućeg u pustinji: od silne puščane paljbe ništa se nije čulo. Znači, moram poginuti... Usljed velikog krvarenja užasno sam oslabio, ali svijest nijesam izgubio; očekujući smrt ipak sam riješio da svoj život skuplje prodam; u rukama sam držao napunjen revolver i čekao dzelata...
Nijesam morao dugo čekati; i sada s sjećam kako su mi se oduševljeni Albanci približavali, pretičući jedan drugog. Svaki je želio da mi prvi otkine glavu. Na kraju jedan lijep Brđanin, s jataganom u desnoj ruci i s glavom Crnogorca u lijevoj, pojuri na mene, glasno izgovarajući meni nerazumljive riječi, ali moj srećni pucanj posla ovoga hrabroga momka u raj Muhamedov. Ali drugi na mene kidisa s užasnom drekom. Strašno mi je bilo gledati smrt pred očima!... Još dva koraka, još jedan udarac i ja bih bio mrtav... ali sudbina, u koju ja vjerujem, spasila me je. Ne znam od kud iskoči mlad Crnogorac Mihailo, rodom iz Ceklina, koji jednim udarcem jataganom otkide glavu hrabrom Arnautu, a zatim, ne razmišljajući mnogo, stavi me na leđa i iznese na bezbjedno mjesto.
Kroz nekoliko dana vidjeh ga i u znak zahvalnosti predložih mu: „Prvi moj sin i prva tvoja kćerka - da budu muž i žena. Tako se i desilo: rodio si se ti, a njemu se rodila kćerka - Milica. Čim ste se rodili, ja sam mu odmah poslao burmu; posjećivali smo se, veselili, i radovali zbog prijateljstva među našim plemenima”.
Ali, sudbina nije htjela tako. Lipovac je vidio svoju vjerenicu, Milicu, samo jedanput, i to kada je imao sedam godina. „Sviđela mi se”, veli Jovan Lipovac, „zvao sam je vjerenicom i poklonio sam joj jedan turski broš. Ali okolnosti su nas primorale da se rastavimo: ja sam pošao na školovanje u inostranstvo, a ona je ostala kod kuće, razboljela se i umrla”.
Ovo kazivanje Lipovčevog oca ima trostruki značaj: kao podatak iz biografije Jovana Lipovca, kao podatak iz ratne istorije Crne Gore i sela Građana, i kao etnološki podatak o jednom obliku vjeridbe u staroj Crnoj Gori.
Imaju vise veze sa shkotskom no sa srpskom.
opet ti sa mojom porodicom... to sam gore objasnio. seobe, stradanja, vjecito na granici, i vjecito kamen, stijenje... hoces cijelu geneologiju u zadnjih 600 godina? moze i to, ali ne na ovom topicu![]()
cipure, ja bi volio da shvatis, sto ja mislim: jesu li tvoji pjevali pjesme svetom savi prije 50, 100, 150, 200, 300 godina, ili jesu li moji isto to radili... na kraju krajeva nije ni bitno! ne znam, osjecaj koji i ja i ti nosimo u srcu je najbitniji, nikakvi dokumenti, istorija, ne moze to da promijeni, ni kod mene ni kod tebe. niti ni mene ni tebe bilo sta moze ugroziti, taj osjecaj...
Just to slip the skin...
Ljudi,ja mislim da je vakat da se razilazimo sa ovog topika.Zabavismo o jadu i sebe i druge.
Ja sam samo tu da vreme brze proleti...
Cuo sam da je jedan dio Rumuna srpske vjere. Znas li sto o tome?
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks