Nomen ist Omen...
U sveprisutnoj dramatici svakovrsnog „događanja“ od naroda do Boga i obratno, čoeku svašta pada n´am, pa tako i jastadoh dokono razmišljati o imenima i – omenima – koji ih slijede.
Prvo mi na um pade da je, ne samo u našem narodu, od svih antičkih imena, najprisutnije ime Aleksandar, te se prupitah zašto u istoj mjeri nijesu zastupljenaq i imena kao što su; Aristotel ili Platon a o Diogenu da i ne govorimo, posebno zato što je i Aleksandar Veliki izjavio; e da nije postao to što je, najrađe bio – Diogen…
Ovu njegovu dilemu je potvrdio i sam Diogen kada je na prijedlog Aleksandra Velikog da mu ispuni bilo koju želju, rekao.
„Makni mi se sa sunca….“
Opštenarodni izbor ovoga (Velikog) imena, ukazuje na to da je narod više upuċen da poštuje moċ prisile nego li snagu mudrosti, te zato za svoje potomstvo bira Ime (Omen) koji ċe mu donijeti više u životu no priċu o bačvi u kojoj je obitavao nezaboravni – Diogen.
Logična je činjenica, da se pomenuto „Događanje Boga“ događa svuđ osim na Cetinju leži u njegovom opštenarodno Imenu (Omenu) kao „Dilini Bogova“ te cetinjski narod neċe da se čini gužva te je zbog toga protiv.
Zato se sljedbenici litija umjesto krša (bubulja) Cetinjane gađu otrcanijem vicevima poput onoga đe se momak sa Cetinja đevojci udvara riječima:
„ E mala, ja se tebi sviđam, a ti….?“
Ovo je, naravno vic ali samo za onoga ko nije odrastao na Cetinje, đe babe momke, skoro do punoljetstva opominju onom:
- „Sram te bilo gledaš đevojke!“
Zato što sam prošao i isprobao sve uzroke i posljedice ovih opomena koje tada nijesmo dovodili u pitanje, cetinjski naraštaj sam podučavao da sve ne gledaju na uobičajan način i da ih, pri namjernim i nenamjernim susretima, đevojke, koje ih - ne gledaju - mnogo bolje vide od onih koje napadno u nih bulje, jer ih one i ne vide, veċ se samodovoljno ogedaju u jihovim razrogačenim očima…
A ko je to mogao bolje znati od mudrih baba cetinjskijeh… Pa ti viđi
Reply With Quote
Bookmarks