Meni je pomogla aplikacija Pear. Ima ogroman broj programa, za razne nivoe fizicke spremnosti. A ja sam bio citavog zivota aktivan ili umjereno aktivan, ali trcanje mi je uvijek bilo slaba tacka, i mrzio sam da trcim zbog toga. Jos od skolskih kroseva... A mogao sam da igram ne znam ni sam koliko partija basketa ili fudbala za redom, znaci nije da tijelo ne moze. Vremenom sam ukapirao da je glava problem I ne samo to. Nisam umio da disem pravilno. Jednostavno receno nisam umio da trcim... I ove godine napokon odlucim, sa 30+, da pocnem da trcim. Nasao sam na Pear-u program Zero to Running, koji upravo kroz naizmjenicne intervale hodanje-trcnanje i savjete o pravilnoj tehnici disanja me i doveo do toga da sam mogao u komadu da trcim 30-40min. I bio sam prezadovoljan. Krenem na sledeci program, Zero to 5k, odradim i njega, top, ali nikako nemam taj famozni runner's high koji svi pominju, i sve mislim nije ovo za mene. A onda mi ona druga strana u glavi govori 'pokusaj na silu, sigurno ima neka granica koju treba da probijes, fake it till you make it sto se ono kaze'. Prijavim se na svoj prvi OCR (obstacle course race). 10k trka, 30 prepreka, podloga pijesak (pustinja). Nikad u zivotu 10k istrcao u komadu. 2 mjeseca mi je trebalo, malo jace, 10 nedelja... Istrcao sam je za 1h40min i to je bilo to. Navuko sam se. Vec sam se prijavio za klasicni 10k u januaru.

E sad, da li je mojoj glavi bio potreban neki cilj kojem se tezi da bih danas sa zeljom trcao a ne kao da me neko puskom cera, ili sam istinski zavolio trcanje zbog trcanja... Pojma nemam, ali na kraju krajeva nije ni bitno, bitno je da je glava cista i oslobodjena bilo kojeg napora