Ne razumijem. Koji dio te zbunjuje? Pitanje zbog kojeg sam uopšte pisao je glasilo manje-više "Zašto se zakon miješa u imovinska pitanja?". To je kao da neko pita zašto se papa miješa u katolička pitanja. Imovina je pravni pojam, zakonom definisan. Bez miješanja zakona, "Ova livada je moja, tako je htio đed" je lično mišljenje i ništa više. Ovo je očigledno, valjda. Možda imaš primjedbu na naglašenu razliku između živih i mrtvih? Ako misliš da mrtvi imaju Ustavom garantovana prava, zamisli ovakvu situaciju. Čovjek za života stavi 1,000,000€ u specijalni fond, pođe kod advokata i kaže kako mu je posljednja želja da stanuje u centru Podgorice nakon smrti i da pođe jednom godišnje do Durmitora, recimo. Kretanje i nastanjivanje su Ustavom garantovana prava, što znači da je sasvim normalno da, nakon smrti čovjeka, advokat kupi za njega stan u centru, da se stan vodi u ime pokojnika, da se iz fonda plaća neko da poveze tijelo do Durmitora itd. Kad mogu vozit Vasilija Ostroškog, mogu i njega. To je njegov novac, njegova posljednja želja i nema što zakon u to da se miješa. Testament ŕ la Pantelija Topalović "sve ostavljam samom sebi" je sasvim prihvatljiv jer mrtav čovjek ima Ustavom garantovano pravo da nešto naslijedi, kao i svi živi.
Zaista ne vidim da sam napisao nešto sporno - samo živi ljudi imaju prava i samo zakon određuje imovinu.
Bookmarks