Čakavski jezik, kojim se govori na Hvaru, Korčuli, Lastovu, Pelješcu, najjasniji je dokaz hrvatstva.
Beseda od besedi (apel akademika Strčića)
Prvi hrvaški zajik hitaju dolika, a tribi vavik bit gorika!
Čakavski zajik je najstariji, pok i prvi hrvaški zajik za koga se do sada zna. Drugi i treći zajiki su kajkavšćina i štokavšćina. Od njih je va hrvaškon narodnon preporodu va 19. viku i naprid štokavšćina prišla na mesto glavnoga hrvaškog zajika.
piše akademik dr.sc. Petar Strčić, čakavski Petor
Beseda je već čuda let (XXII.) jedon del ričkoga "Novoga lista", ku šesno urejuje Aleksandra Kućel-Ilić. Va br. 1018, (va "Novom listu", XVIII, 21693, 3.4.2014., str. 14.) javi se Veljko Bezjak koti presednik GU Smokvarijska lista, a ki će bit i va delanju ričnika čakavšćine va Kastavšćini. Sada je udela mali članok, lipo ma oštro pišuć o onen čo se zo žalon more vit i čut soki dan. A to je sve monje i reje ćakulanje i govorenje na čakavšćini. Pok je šjor Bezjak dobro udela čo je totu stavi naslov na štokavšćini, ka je službeni zajik va Hrvaškoj, ali se soki čas minja. A dobro je čo je i celi člančić na štokavšćini da ga čuda više judi razumi, z naslovon: "Nestanak čakavskog jezika moramo svi zajedno spriječiti. Z vaše strani". A napošno je naglasi: "Čakavski jezik je kulturno dobro Države, koja, naspram istog, ima dugoročno maćehinski odnos".
SVE LOGJE RE ĆA
Čakavski zajik je najstariji, pok i prvi hrvaški zajik za koga se do sada zna. Drugi i treći zajiki su kajkavšćina i štokavšćina. Od njih je va hrvaškon narodnon preporodu va 19. viku i naprid štokavšćina prišla na mesto glavnoga hrvaškog zajika. Čo više, glagolica koti najstarije i prvo hrvaško pismo va javnon životu, pok i va crikvi, bila je zabranjena od germansko-nemškutarske austrijske gospodujuće grupe va zemji čiji je vladar bi Habsburgovac, pok prestaje živit koti pismo. Ma, čakavšćina se svejeno drži va životu do naših dni. A sada, kako pravo piše šjor Bezjak, naš zajik, a to je, napošno ponavjan, i prvi i tisuće let glavni zajik Hrvat, ki sada, v naše dni, sve logje re ća pok i krepiva! I to potli 11. vikov, kada smo pred toliko čuda let va ratih zgubili hrvašku državu, ka je onput bila kraljevina, sve do donoska, potli, ponavjan, 11. vikov, kada se s oružjen v rukah moralo zborit za Domovinu i da opet re živjenje hrvaške države, ev put koti Republike Hrvatske.
ČOKAVSKI, CAKAVŠĆINA I ČEKAVŠĆINA
A va isto vrime, zadnjih let, redu ća i narečja čakavšćine, koti čo je i ev moj čokavski zo Dobrinjšćine na Krku, a na kon škoju još žive, ali istešo teško i cakavšćina vo bošćanskon, čekavšćina vo omišojskon i vrbonskon, koti i čakavšćina va dubošnjanskon i puntarskon delu naše Bodulije.
I još nič koti primer, čo širi del ljudi ne zna. Va bošćanskon selu Jurandvoru na Boduliji, va crikvi Sv. Lucije, stručni ljudi su va 19. viku na podu živje počeli gjedat čudon, veli kamik, z ničin urizanin. Pok je, na primer, znanstvenik i pop Frane Rački zo Gorskoga kotara, kamik prišo vit, pok je šest ur z lojenicon mučon leža doli na ton velom kamiku, trudeć se soznat čo to piše na veloj ploči. A totu je nikoliko glagolskih riči, smonjeni pravni dokumenot ki su dali mordi na početku 12. vika vaklesat benediktinski fratri i stavit ju pred oltar, da bi potli, ni znano kad, hićena na pod crikve i hodelo se po njoj.
A piše da je "Zvonimir kralj hrvatski" fratron da niku "ledinu", zasiguro jako korisno zemljišće kada u ga zaklesali na veli kamik i stavili pred san oltar. Rič "hrvatski" totu na ploči do sada je znana koti prva rič na hrvaškon zajiku i hrvaškon glagoliškon pismu! "Bošćanska ploča" prvi je hrvaški krsni list svih Hrvat, a udelan je na čakavšćini! Zo tin tribi reć da su severna Istra i Kvarnersko primorje, napose zo svojim o. Krkom, i donoska najbogatiji na svitu kraji zo sčuvanon glagoljaškon pisanon hrvaškon bašćinon.
ČAKAVSKI VA ŠKOLE!
I sada finjenje. Istešo ni sve koti va prokještvu, aš ono malo ma dobrih naših znanstvenik i stručnjak ki proučavaju čakavšćinu pok čo najdu i objavljuju čo o ton misle. I moja jedinica bavila se njon, pok je imela dogovoren i s velon vojon gotovo napisan magisterij o čokavšćini moje rojene Dobrinjšćine na o. Krku (objavila je i veli znanstveni članok), onput je tribala doktorirat na čakavšćini cele Bodulije, ma je rano morala poć ća. Ma istešo, već let i let, sosvim von bandi naših rejih znanstvenik i stručnjakov, službeno se koti zajik hita ća ta naša tisućletna čakavšćina, prvi hrvaški zajik, zo svin svojim narečjin! Zač joj se ne da "rivat" naprid? A re se da ta zajik bude mrt? Neka bude štokavšćina (fanj sličnu imaju i Srbi i Crnogorci) službeni hrvaški zajik. Ma zač se tako nešesno sokuda dogaja zo čakavšćinom? Zač ni naša čakavska, hrvaška dica ni va naših hrvaških školah donoska ne sme niš ćakulat na zajiku s kin su vavik ganali tisuće let njihovi stari?
Tužon son. Ma lipa fala šjor Bezjaku čo me je potaknu svojim ričima va prilogu "Novoga lista" soke šetemani baš s čakavskon ričju "Beseda", s javljanen koti čakavac čokavac.






Reply With Quote
Bookmarks