Iz raznih novina III

[SKOJ]

...

Prije nego su kao dio savezničkih okupacionih trupa ovđe prosto umarširali, Srbi se 1918., međutim, nijesu borili: ni za „oslobođenje” Budve, uostalom, niti cjelokupne Kraljevine Crne Gore. Nikakva bitka za oslobođenje Budve 1918. nije vođena...

Ovo je daleko najgluplji argument u citavoj ovoj besmislenoj raspravi.

Da je uslov za oslobadjanje grada da se krv prolije vecina gradova po CG ne bi ni slavila dan oslobodjenja. U vecini slucajeva partizani su samo umarsirali u njih nakon sto su se Nijemci povukli. Nego je Vladimir Jovanovic malo corav na jedno oko kad mu odgovara.

Predstavnika crnogorske države u Budvi – Zenovića i Srzentića, kao i petoricu drugih Budvana, crnogorskih patriota: Sava Anđusa, Krsta Vukovića, Marka Kaloštra, Nika Pavlovića i Mila Mitrovića – Austrijanci su strijeljali na Španjoli u Herceg-Novome.

Istina. Kao sto je istina da se iz istih razloga (Crna Gora ih kapitulacijom ostavila na cedjilu da ih Austrijanci strijeljaju kao izdajnike) preko 500 Pastrovica povuklo sa srpskom vojskom na Solunski front i odatle vratili (nosioci Albanske spomenice do jednoga) da, valjda, okupiraju svoj grad.

[ASC]

Ovo je daleko najgluplji argument u citavoj ovoj besmislenoj raspravi.

Da je uslov za oslobadjanje grada da se krv prolije vecina gradova po CG ne bi ni slavila dan oslobodjenja. U vecini slucajeva partizani su samo umarsirali u njih nakon sto su se Nijemci povukli. Nego je Vladimir Jovanovic malo corav na jedno oko kad mu odgovara.



Istina. Kao sto je istina da se iz istih razloga (Crna Gora ih kapitulacijom ostavila na cedjilu da ih Austrijanci strijeljaju kao izdajnike) preko 500 Pastrovica povuklo sa srpskom vojskom na Solunski front i odatle vratili (nosioci Albanske spomenice do jednoga) da, valjda, okupiraju svoj grad.[/COLOR]

Crna Gora nije uspjela da spasi ništa od svoje vojske. 40,000 ljudi je ostalo u obruču iz kojeg niti su mogli da se probiju niti su mogli da nastave borbu sa nadom da će išta postići, dok bi nas Austrougari rastrgli tempom koji njima odgovara uz za njih zanemarljive gubitke.
Preko 10,000 ljudi je završilo u koncentracionim logorima, a ti nama ovdje spočitavaš stradale Paštroviće kao da je njih Crna Gora namjerno predala Austrougarima...

A zašto je došlo do kapitulacije? Zato što Vrhovna crnogorska komanda nije planirala ni da pokuša povlačenje i spasavanje makar dijela vojske.
Načelnik Vrhovne komande crnogorske vojske je bio srpski oficir pukovnik Petar Pešić. A evo šta je imao da kaže o svojoj ulozi:

Ali moram im postaviti ovo pitanje: Jesu li ma kad razmišljali o tome, kakva bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da se na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola.
Da završim, Gospoda mi vrlo često zameraju da nisam komandovao tako isto, kao i sve ostalo neistinito, jer sam u miru bio komandant čete, komandant bataljona, puka, divizije i armije, a u ratu sam bio neposredni saradnik vojvode Bojovića i Mišića: Sem toga, komandovao sam celokupnom Crnogorskom vojskom"

Ovo je inače iz njegovog medijskog prepucavanja 1925. sa drugim srpskim oficirima sa kojima je bio u svađi, pri čemu ga oni optužuju da je nesposoban, da je loš komandant i da je uticao na Kralja Nikolu da kapitulira, dok se on kukavac brani da ništa nije rađeno slučajno.

Inače preko 1500 crnogorskih vojnika su se "na vrat na nos", neorganizovano, dokopali Albanije i Krfa. Njima nije dozvoljeno da formiraju jedinicu Crnogorske vojske već su pod pritiskom Srbije i Francuske primorani da služe u njihovim vojskama.
Srbija je tvrdila da se radi o njihovim neposlušnim trupama, dok Francuzi nisu došli da ispitaju slučaj.
Na kraju ih je 179 prihvatilo srpsku komandu dok je 1100 radije otišlo u francusku legiju stranaca, dok je 250 vojnika odbilo i jedne i druge.

Kasnije je dio ovih pod francuskom komandom, ipak formirao crnogorski bataljon na Solunskom frontu, ali je srpska komanda tražila da se isti upute na front prema Bugarskoj a nikako prema Crnoj Gori, nakon što su opet odbili da se priključe srpskoj vojsci.
Nakon toga im je naređeno da se preimenuju u Bosanski bataljon, što su odbili. Francuzi su ih razoružali i internirali u Grčkoj.

I vi biste da toj srpskoj vojsci odajemo počasti kao oslobodiocima? Kad na vrbi rodi grožđe, SKOJ.

[McS]

Svaka čast ASC! Ali da nekima pokažeš žive pretke sa pismima crnogorskih vojnika, grobove i kompletnu istorijsku građu... opet bi bilo uzaludno, jer taj ekstremizam ide toliko daleko da ima ljudi koji su skremblovali svaki crnogorski medij u svojoj kuci..kakvo betoniranje velikosrpske pozicije i slijepoća i gluvoća na sve Crnogorsko.. ovdje je samo pitanje da li se prihvataju istorijske činjenice ili bajke..

[lepetanac]

Svaka čast ASC! Ali da nekima pokažeš žive pretke sa pismima crnogorskih vojnika, grobove i kompletnu istorijsku građu... opet bi bilo uzaludno, jer taj ekstremizam ide toliko daleko da ima ljudi koji su skremblovali svaki crnogorski medij u svojoj kuci..kakvo betoniranje velikosrpske pozicije i slijepoća i gluvoća na sve Crnogorsko.. ovdje je samo pitanje da li se prihvataju istorijske činjenice ili bajke..

Pa kad oni ne uvažavaju istoriju jer imaju svoju, druga i ne vazi

Poslato sa STF-L09 uz pomoć Tapatoka

[McS]

Srbi su odbili da čuvaju odstupnicu Crnogorcima

Podsjećamo na značajnu studiju Božidara – Boža S. Vukovića „Rat Crne Gore protiv Turske i Bugarske 1912-1913. i rad Crne Gore na uniji i saradnji sa Srbijom“ (Obod, Cetinje, 1971). Donosimo dio u kojem se govori o događajima od kraja 1915. do kraja 1918. godine. Tekst je za ovu priliku ijekaviziran

Priredio : Slobodan ČUKIĆ

Po dolasku u Lješ knjaz Petar je 8. januara otišao lično kod načelnika Štaba Vrhovne komande Srbije generala Bojovića, koji se nalazio u Lješu, i izvijestio ga da, pošto je naređeno povlačenje srpskih trupa od Skadra, crnogorskim trupama oko Podgorice prijeti opasnost da se neprijatelj sa artiljerijom, lađama i skelama ne prebaci preko jezera za Skadar, jer crnogorske vojske oko jezera nema, i spriječi im odstupnicu, pa traži da se to spriječi.
Po tom zahtjevu nije ništa preduzeto, već je naređeno da se povlačenje srpskih trupa od Skadra ka Lješu ubrza. Predsjednik vlade Srbije Nikola Pašić, koji se nalazio na ostrvu Krfu, na zahtjev kralja Nikole i predsjednika vlade 8. januara 1916. godine uputio je svom konzulu u Draču depešu sljedeće sadržine: „Molim saopštite Vrhovnoj komandi da prihvati crnogorsku vojsku po molbi crnogorske vojske, i da je stavi pod svoju komandu“. Načelnik štaba Vrhovne komande general Bojović, umjesto da za to izda potrebno naređenje, on je 9. januara javio komandantu I armije u Lješu da će se, vjerovatno, crnogorska vojska povući za našim trupama preko Medove i Lješa, pa da, u granicama mogućnosti, sa njim održava veze (Ratni arhiv VII, Beograd, popisnik broj 3, kutija br. 13 i 16).
Dok su Vrhovni komandant i predsjednik vlade preduzimali potrebne mjere da se za vojsku u Skadru spremi hljeb i da se u odstupanju prihvati, dotle su načelnik Štaba Vrhovne komande divizijar Janko Vukotić i vojni ministar Radomir Vešović protivno odluci narodne skupštine i Vrhovnog komandanta da se neprijateljski uslovi o predaji ne prime i nastave borbe do kraja, za koje su odluke dobro znali, oni su bez znanja i odobrenja Vrhovnog komandanta i predsjednika vlade 8. januara 1916. godine, istog dana kad su kralj i knjaz Petar tražili da se obezbijedi odstupanje vojske i kada je predsjednik vlade Srbije Nikola Pašić naredio da se ona prihvati, naredbom br. 128 od 8. januara 1916. godine, upućenoj cijeloj vojsci, naredili da se vojska raspusti, i to vojska koja je tog dana držala svoje položaje i koja je, prema naprijed navedenom izvještaju generala Jankovića sposobna i za ofanzivu ako joj se izda hljeb i municija, a oni su sačekali neprijatelja u Podgorici i dobrovoljno mu se predali.
Da bi opravdali ovaj svoj protivustavni i nezakoniti postupak u naredbi izdatoj vojsci, kažu da to čine zato, što je kralj napustio zemlju, a što u stvari nije bilo tačno, jer se on toga dana nalazio u Lješu kod odreda svoje vojske. Čak i pod tom pretpostavkom da toga dana kralj Nikola nije bio kod svoje vojske, divizijar Vukotić kao načelnik Štaba Vrhovne komande i glavni komandant cjelokupne vojske, kojemu su bile poznate navedene odluke narodne skupštine i vrhovnog komandanta, nije imao pravo, niti smio da bez znanja Vrhovnog komandanta i predsjednika vlade raspusti vojsku koja mu je povjerena, a još manje da se dobrovoljno predaje neprijatelju.
Neprijatelj je neometano ušao u Skadar 10. januara 1916. oko 3 časa po podne, pa je Vukotić imao dovoljno vremena i mogućnosti da odstupi da je htio, zato je on i glavni krivac što je crnogorska vojska u januaru 1916. godine raspuštena i što nije odstupila. Sa raspuštanjem vojske i predajom neprijatelju, divizijar Vukotić sproveo je u djelo ono što je predsjednik vlade Srbije Nikola Pašić preko svog predstavnika u Crnoj Gori, pukovnika Petra Pešića, i njegovih saradnika, među kojima jedan broj učesnika bombaške afere i Odbora za ujedinjenje u Ženevi pod rukovodstvom Andrije Radovića i Janka Spasojevića pripremao mnogo ranije, a to je likvidacija Crne Gore kao samostalne države.
Ovo je, možda, u istoriji ratova jedinstveni primjer da načelnik Štaba Vrhovne komande, bez znanja svog vrhovnog komandanta i predsjednika vlade, raspušta vojsku koja mu je povjerena i predaje se neprijatelju. Za uspješno izvršenu misiju u Crnoj Gori Vrhovni komandant srpske vojske odlikovao je pukovnika Petra Pešića ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima, a već 19. januara 1916. godine postavio ga je na položaj pomoćnika načelnika Štaba Vrhovne komande Srbije, na mjesto proslavljenog pukovnika, kasnije generala i akademika Živka Pavlovića, koji se s radom pukovnika Pešića u Crnoj Gori nije slagao. Sa ovog novog položaja pukovnik Pešić je uspješno produžio izvršenje i drugog dijela svog dotadašnjeg zadatka, a to je da se spriječi ponovno formiranje crnogorske vojske i njena pojava na savezničkim frontovima i pripremi zbacivanje kralja Nikole s prijestola i likvidacija Crne Gore kao samostalne države bez prethodnog sporazuma s njenim zakonitim predstavnicima, a kako je to izvedeno – vidjećemo iz daljeg izlaganja u ovoj knjizi. Pariski list De la Sekonde u svom broju od 3. februara 1918. godine donio je članak u kojem se kaže da je „Crna Gora krvlju pisala istoriju svog herojstva“, a engleski državnik Gledston je pisao da „junaštvo Crnogoraca prelazi junaštvo starih Jelina“.
Crnogorska vojska na Solunskom frontu Veći broj oficira, podoficira i vojnika nije htio izvršiti naređenje divizijara Vukotića i predati se neprijatelju, već je jednim dijelom odstupio ka Lješu, a drugim većim dijelom se odmetnuo u šume, formirajući svoje odrede pod nazivom KOMITSKI ODREDI koji su u toku cijelog rata napadali neprijatelja i štitili narod. Za one koji su odstupili ka Lješu za srpskom vojskom Vrhovna komanda Srbije naredila je 12. januara 1916. godine svim svojim trupama i predstavnicima u Italiji i francuskoj da sve oficire, podoficire i vojnike crnogorske vojske koji su odstupili iz emlje prime i rasporede po svojim jedinicama i stave na prinadležnosti srpske vojske ako unaprijed dadu pisane izjave da žele da se prime i rasporede po srpskim jedinicama, a sve one koji ne budu htjeli dati takve izjave smatrati kao izbjeglice bez prava na ma kakve prinadležnosti.
Zbog toga što su u najtežim prilikama ostavljeni sami na milost i nemilost neprijatelja zbog ovakvog prijema kod velikog broja Crnogoraca javilo se nezadovoljstvo koje je bilo pojačano još i time što se njihovo teško stanje u pogledu ishrane i prevoženja sa srpskim jedinicama iskorišćavalo i od njih tražilo da se unaprijed odreknu svoje vojničke zakletve, zastave, svojih grbova i svojih jedinica, što oni nijesu prihvatili već su se prijavljivali talijanskim i francuskim predstavnicima, koji su ih primili, prevozili za Italiju i Francusku, a jednim dijelom i na ostrvo Krf.

[SKOJ]

Crna Gora nije uspjela da spasi ništa od svoje vojske. 30,000 ljudi je ostalo u obruču iz kojeg niti su mogli da se probiju niti su mogli da nastave borbu sa nadom da će išta postići, dok bi nas Austrougari rastrgli tempom koji njima odgovara uz za njih zanemarljive gubitke.

Opet da se ne lazemo, nista nas nije sprecavalo da se i mi povucemo preko Albanije do Soluna.

A zašto je došlo do kapitulacije? Zato što Vrhovna crnogorska komanda nije planirala ni da pokuša povlačenje i spasavanje makar dijela vojske.
Načelnik Vrhovne komande crnogorske vojske je bio srpski oficir pukovnik Petar Pešić. A evo šta je imao da kaže o svojoj ulozi.

Ma jes'. Taj jedan pukovnik nas je sprijecio i prevario, inace smo bili zapeli da se povucemo preko Albanije i borimo do zadnjega. Niko od nasih divizijara i serdara, kralja da ne pominjem, nije umio mapu da pogleda i vidi dokle su Austrijanci stigli.

Nego je laganje sebe nas omiljeni nacionalni sport. Nikad ni u kom slucaju ne prihvatiti odgovornost ni za sta sto smo uradili.

[SKOJ]

...dotle su načelnik Štaba Vrhovne komande divizijar Janko Vukotić i vojni ministar Radomir Vešović protivno odluci narodne skupštine i Vrhovnog komandanta da se neprijateljski uslovi o predaji ne prime i nastave borbe do kraja, za koje su odluke dobro znali, oni su bez znanja i odobrenja Vrhovnog komandanta i predsjednika vlade 8. januara 1916. godine, istog dana kad su kralj i knjaz Petar tražili da se obezbijedi odstupanje vojske i kada je predsjednik vlade Srbije Nikola Pašić naredio da se ona prihvati, naredbom br. 128 od 8. januara 1916. godine, upućenoj cijeloj vojsci, naredili da se vojska raspusti

Znaci sad su, po ovoj verziji, Janko Vukotic i Radomir Vesovic (posleratni crnogorski federalista i protivnik Karadjordjevica) izdajnici, koji su odbili ponudu srpske vojske da im pomogne? Tvoje verzije dogadjaja su u sukobu sa samima sobom.

Da bi opravdali ovaj svoj protivustavni i nezakoniti postupak u naredbi izdatoj vojsci, kažu da to čine zato, što je kralj napustio zemlju, a što u stvari nije bilo tačno, jer se on toga dana nalazio u Lješu

Ljes, stari crnogorski grad. Nazvan po Ljesanskoj nahiji.

Neprijatelj je neometano ušao u Skadar 10. januara 1916. oko 3 časa po podne, pa je Vukotić imao dovoljno vremena i mogućnosti da odstupi da je htio

Ocigledna je cinjenica da je do 10 januara cnrogorska vojska imala vise nego dovoljno vremena da se povuce, da je bilo volje. Vec u januaru je bilo kasno.

Nesumnjivo je, takodje, da je srpska vlada posle cinila sve sto je bilo u njenoj moci da sprijeci formiranje crnogorskih jedinica na solunskom frontu. Ali da se nasa vojska povukla to im ne bi poslo za rukom.

[McS]

Nestala je jedna država, a narod niko ništa nije pitao


Piše,
Slobodan Jovanović.

Nema nikakve sumnje da je prisajedinjenje Crne Gore Srbiji unaprijed pripremljeno i da je tzv. Podgorička skupština samo predstava koja je trebalo da simulira kako je to odluka crnogorskog naroda. O nelegitimnosti Podgoričke „skupštine” izrečeno je mnogo referentnih analiza. Čak i da se prihvati da su suspendovani zakoni Kraljevine Crne Gore zbog „bjekstva“ kralja Nikole u Francusku (kao da je srpski kralj Petar I otišao na ljetovanje na Krf), procedura kojom je proglašena aneksija Crne Gore je potpuno suprotna svim mogućim pravnim normama. Niti su postojali birački spisko-vi, niti su organizovani izbori za ustavotvornu skupštinu koja bi izradila zakonske osnove za sprovođenje izbora za skupštinu koja bi dala kakav takav legalitet da se donese tako velika odluka kao što je nestanak međunarodno priznate kraljevine.
Aneksija
Kako bi se bolje razumio način na koji je sprovedena aneksija Kraljevine Crne Gore, zanimljivo je pismo Todora Božovića i Jovana Đonovića, učesnika Bombaške afere (pokušaja atentata na knjaza Nikolu 1907), Ljubomiru Davidoviću, čelniku srpske Samostalne radikalne stranke, u kome obrazlažu plan prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, koji su uputili Nikoli Pašiću:
„U pismu, upućenom G. Ministru Predsedniku, čiji smo Vam duplikat predali, naglasili smo da je vreme za rešenje crnogorskog pitanja, i da je najzgodniji način za to, kad se Crna Gora već ne može smatrati kao obična neoslobođena pokrajina, obrazovati jednu privremenu crnogorsku vladavinu, čim se uđe na teritoriju Crne Gore. Imala bi se obrazovati jedna narodna revolucionarna vlada, koja bi, s pomoću upotrebljivih dosadašnjih crnogorskih podanika na strani i dodatih Crnogoraca oficira i činovnika u Srbiji, organizovala vlast i pripremila narod da u najpogodnijem momentu proglasi zbacivanje dinastije Petrovića i sjedinjenje Crne Gore i Srbije u jednu kompaktnu celinu…
Na Krfu 18. avgusta 1916. g. Todor Božović, s.r.
Jovan Đonović, s.r.“
Da je Crna Gora unaprijed predviđena kao žrtva aneksije srpske države, govori sam tekst Krfske deklaracije, od 7. jula 1917. godine, koju je svojim potpisom učinio projektom srpske države njen prešednik vlade, Nikola Pašić „I autorizovani predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca, konstatujući da je jedini i neodstupni zahtev našeg naroda, zahtev koji on postavlja na osnovu načela slobodnog samoopredeljenja naroda, da bude potpuno oslobođen svakog tuđinskog ropstva i ujedinjen u jednoj slobodnoj, nacionalnoj i nezavisnoj državi, složili su se da ta njihova zajednička država bude zasnovana na ovim modernim i demokratskim principima.
Država Srba, Hrvata i Slovenaca, poznatih i pod imenom Južnih Slovena ili Jugoslovena, bit će slobodna, nezavisna Kraljevina s jedinstvenom teritorijom i jedinstvenim državljanstvom. Ona će biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija na čelu sa dinastijom Karađorđevića, koja je dala dokaze da se s idejama i osećajima ne dvoji od naroda i da stavlja narodnu slobodu i volju vrh svega.
Država ova zvat će se: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenac a, a vladalac: Kralj Srba, Hrvat a i Slovenaca.
Ona će imati jedan državni grb, jednu državnu zastavu i jednu krunu. Ovi državni emblemi bit će sastavljeni iz naših sadanjih posebnih emblema. Državna celina obeležavat će se državnim grbom i državnom zastavom. Državna zastava, kao simbol jedinstva, isticat će se na svim nadleštvima Kraljevine.
Posebne zastave, srpska, hrvatska i slovenačka, ravnopravne su i mogu se isticati i slobodno upotrebljavati u svim prilikama.
Sva tri narodna imena: Srbi, Hrvati i Slovenci, potpuno su ravnopravna na cijeloj teritoriji Kraljevine i svako ih može slobodno upotrebljavati u svim prilikama javnog života i kod svih vlasti.
Tako ujedinjeni narod Srba, Hrvata i Slovenaca sastavljao bi državu, koja bi brojala oko 12 miliona državljana. Ona bi bila garantija narodne nezavisnosti i svestranog narodnog kulturnog napretka, jak bedem protiv germanskog nadiranja, nerazlučni saveznik svih onih kulturnih naroda i država, koje su istakle princip prava i slobode naroda i princip međunarodne pravde, i dostojan član međunarodne zajednice.

Dano na Krfu 7. (20.) jula 1917. godine
Predsednik jugoslovenskog Odbora i Predsednik Ministarskog Saveta Dr. Ante Trumbić
i Nik. P. Pašić.


Svršeni čin
Krfskom deklaracijom je već donešena odluka o detronizaciji dinastije Petrovića, u njoj nema mjesta za, niti se pominje bila kakva volja crnogorskog naroda, ili, ako hoćete, građana Crne Gore, suverene, međunarodno priznate države, već se to sve smatra svršenim činom. Da ne govorimo o tome da nema pomena o crnogorskom narodu, već je neko, u njegovo ime, odlučio da on nikada nije ni postojao.
Nakon toga, fantomski „Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje” u Parizu objavljuje Deklaraciju (29. jula) 11. avgusta 1917. godine, u kojoj se kaže: „Potpuno solidaran sa Krfskom Deklaracijom, a uvjeren da izražava želje srpskoga naroda u Crnoj Gori Crnogorski Odbor za Narodno Ujedinjenje produžiće rad na ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca.”
U potpisu stoje imena Andrije Radovića, koji se potpisuje kao „pređašnji ministar predsednik i min. spoljnih poslova i pređašnji član državnog savjeta”, Janka Spasojevića, koji se potpisuje kao „pređašnji poslanik, pređašnji ministar pravde i pređašnji član velikog suda“ Danilo Gatalo, potpisan sa „pređašnji ministar vojni, inspektor min. vojnog i gl. int. crnogorske vojske“, Miloš Ivanović, potpisan sa „član oblasnog suda“, Luka Pišteljić, „publicista“ i Jovan Đurašković, „narodni poslanik”.
U listu „Crnogorac“ broj 23 od 6. juna 1925. objavljen je tekst „Ser Edvard Bojl o crnogorskom pitanju“, u kome Ser Edvard Bojl piše svoje impresije o poseti Crnoj Gori, u kojima se, između ostalog, kaže: „U Crnoj Gori ne može se primijetiti dinastičkog pokreta, ali postoji na veliko rašireno osećanje, da su prevareni, izlukavljeni, i da je Evropa obmanuta. Skupština u Podgorici, Crnogorci kažu, bila je sramno djelo, vješto izmajstorisano. Crnogorci su se zaista predali Austrijancima, ali tek onda kad nije bilo drugog izlaza, a njihov komandant bio je jedan srbijanski general. Mada je Crna Gora bila nezavisan borac nije primila ni jedne pare od naknade ratne štete. Kakav pobijeđeni neprijatelj ne bi mogao pretrpjeti grđu sudbinu od sudbine Crne Gore ona je uništena i progutana”.

[SKOJ]

...

Posto tebe ocigledno ne interesuje diskusija vec postovanje stranica propagande, da se vratimo na pocetno pitanje.

Kako to da vecina crnogorskih gradova slavi dan oslobodjenja kad su partizani umarsirali u njih bez borbe, a odjednom to odsustvo borbe postaje problem u slucaju Budve?

[McS]

Nakon Prvog svjetskoga rata, kao zemlji pobjednici, Crnoj Gori su dodijeljene ratne reparacije u iznosu od 723 milona franaka u zlatu, koje su prenešene na kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, bolje reći, Srbiju. Samo Njemačka je isplatila Kraljevini 666 miliona zlatnih maraka. To je bio ogroman novac, i skoro sav je potrošen u Srbiji. Dio reparacija je isplaćen u vagonima, fabrikama i lokomotivama, dio u hrani, stoci, poljoprivrednim altima i mašinama. Od tih reparacija u Crnoj Gori je 1926. godine završilo 40 miliona dinara, što je bila protivvrijednost iznosu od četiri miliona franaka. I to je sve. Taj novac, inače, nije investiran, nego je raspodijeljen veletrgovcima i tadašnjoj vlasti, lojalnoj srpskom kralju. Što se tiče međuratnih investicija u Crnoj Gori, investirali su državni eksponenti dinastije Karađorđevića u izgradnju puta od Peći do Andrijevice, pred Drugi svjetski rat izgradili su prugu za vojne potrebe od Nikšića do Bileće, izgradili su zgradu opštine i banske stanove u Cetinju, u Podgorici zgrade Finansijske direkcije (današnja opština), carine i Monopol duvana, izgradili su i oko 100 žandarmerijskih stanica, podigli su spomenik kralju Aleksandru na Cetinju i spomenik Krađorđu u Podgorici, koji je postavljen poslije Drugog svjetskoga rata, u parku kod nekadašnjega hotela “Crna Gora”. Na vrhu Lovćena su porušili Njegoševu kapelu, i u blizini nje sagradili kapelu Karađorđevića. A sama dinastija, oličena u tobožnjemu oslobodiocu i ujedinitelju, kralju Aleksandru, očitovala se kao najkorumpiranija dinastija onovremene Evrope. Za desetak poslijeratnih godina, nasljednik kralja Petra, koji je u Beograd doveden u odijelu koje su mu kupili zavjerenici, stasao je u najbogatijega evropskoga monarha. O njemu je pisano da ni prije ni kasnije niko nije izvršio pljačku naroda tako brutalno i tako širokih razmera, pljačku koja mu je pribavila ogromnu imovinu stečenu u međuratnom periodu na krajnje sporan i kolosalno nemoralan način. Kao pravi i nezajažljivi autokrata, prislio je državu da mu na nezakonit način pokloni dvorce i ogromna imanja, neka sa vinogradima, poljoprivrednim dobrima i šumama, na Bledu, Moroviću, Han Pijesku, Belju, Zagrebu, Demir Kapiji, Dedinju, Topoli i Miločeru. O akcijama u Narodnoj banci, rudniku zlata, fabrikama i civilnoj listi da ne govorimo.

[kimmi]

http://www.vijesti.me/vijesti/veliki...m-polju-986431

Mogu mislit kolika je steta. Katastrofa.

Kako ce da zaplace neka osiguravajuca kuca, jer oni su bili osigurani sigurno.

Sent from my SM-J320F using Tapatalk

[MeDo_JE]

Auh, jel ovo đe im je glavna zgrada isto...?

Sent from Tapatalk

[Gandalf_White]

Krajem 2016 je zavrsili, potpuno nova fabrika.

Dobio bespovratna 3 meleona od abu dabi fonda.

Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk

[Escobar_BP]

http://www.vijesti.me/vijesti/veliki...m-polju-986431

Mogu mislit kolika je steta. Katastrofa.

Kako ce da zaplace neka osiguravajuca kuca, jer oni su bili osigurani sigurno.

Sent from my SM-J320F using Tapatalk

Nije bilo sve osigurano. Realno, tesko da ce vise zaposljavati 600+ radnika.
Šteta za sjever CG, ali ako ima jedne dobre strane je da će mnogi sada ponovo otvoriti mesare i baviti se mesopreradom u kucnoj radinosti.

[Escobar_BP]

Krajem 2016 je zavrsili, potpuno nova fabrika.

Dobio bespovratna 3 meleona od abu dabi fonda.

Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk

Procjenjena šteta je nekoliko desetina miliona eura. Ta tri miliona su plast u sijenu.

[remark]

Kakva katastrofa, najjači su internet teoretičari zavjere sa teorijama o osiguranju, previše filmova gledaju očigledno.

[Escobar_BP]

Kakva katastrofa, najjači su internet teoretičari zavjere sa teorijama o osiguranju, previše filmova gledaju očigledno.

U mentalitet nemalog broja ljudi je utkano da nekog prevari i izvuce neku siću. Onda misle da svi tako rade. Nikakvo osiguranje ne može nadoknaditi godinu dana bez proizvodje. A tu su i radnici, tehnolozi, inžinjeri... koji ce otici negdje dalje.

[BiTrAtE]

Tradicija?! Pa čija je to tradicija sve im na svijet nenormalno *****?!

https://m.cdm.me/drustvo/ne-palite-g...jske-praznike/

Sent from My Galaxy S9+ using Tapatalk

[outline]

e prvi put čujem za neko tradicionalno paljenje guma


Sent from my iPhone using Tapatalk

[remark]

Tradicija?! Pa čija je to tradicija sve im na svijet nenormalno *****?!

https://m.cdm.me/drustvo/ne-palite-g...jske-praznike/

Sent from My Galaxy S9+ using Tapatalk

e prvi put čujem za neko tradicionalno paljenje guma


Sent from my iPhone using Tapatalk

To što niste za nešto čuli ne znači da nije postojalo

[Dutch]

Još su stari Crnogorci iznosili gume na Lovćen i palili. Prije negoli je Njegošu kapela sagrađena gore je postojalo jedno gumno za paljenje guma. Zavisno od ugleda i snage bratstva morala se donije gore guma veličine koja bi išla sa imenom im.

[outline]

veća nahija je morala više guma zapalit’


Sent from my iPhone using Tapatalk

[remark]

Još su stari Crnogorci iznosili gume na Lovćen i palili. Prije negoli je Njegošu kapela sagrađena gore je postojalo jedno gumno za paljenje guma. Zavisno od ugleda i snage bratstva morala se donije gore guma veličine koja bi išla sa imenom im.

Kad smo već kod ovog, koliko godina treba da se nešto radi da bi se moglo reći da je bilo tradicionalno, 10-20-50-100?

[Dutch]

Dosta je i dvije đe je dobre volje, barem kad se radi o pomodarstvu.

[MeDo_JE]

Ne znam za ostatak CG, ali u Nk je za prvi maj uvijek bilo 50+ vatri... Znam da smo se ko đeca takmičili uvijek ko će veći dim napraviti...

Sent from Tapatalk