Odličan argument!
Činjenica da je javno govorio protiv odluka svoje partije dok su se te odluke dešavale, činjenica da je napustio istu partiju kada je vidio da se zagovara demokratija a praktikuje autokratija, činjenica da je kasnije napustio neformalnu grupu građana kada se nije slagao sa većinom (tako propuštajući mjesto u parlamentu, nešto što SDP nikada nije uradio, ali npr. Slavko Perović jeste), činjenica da je bio nezavisni poslanik preko dvije godine (iako je mogao da ostane u Pozitivnoj ili da se pridruži URA-i ili bilo kojem drugom subjektu), činjenica da je izjavio da su lideri partija koje su ga podržale od njega tražile samo da bude ono što jeste, a da je kampanja a i sjutra posao predsjednika samo njegov, govore protiv tvog argumenta, iako je zaista bio odličan.
Da se nadamo da će kandidat za predsjednicu nametati stavove partije koja ima podršku 5.23% birača na većinsku Crnu Goru? Ni ona se ne bi složila sa tobom, jer uporno ponavlja da će biti predsjednica svih građana. Ali lijepo je viđet' da i oni koji je podržavaju znaju koliko joj je ta priča prazna floskula, naučena napamet i ponavljana do besvijesti u nadi da će se konačno zalijepiti kao istina.Nadajmo se
Kad bi učili nešto iz primjera SAD-a, shvatili bismo da preveliko zatezanje na svoju stranu, bez većinske i realne podrške građana vodi do pobjede kreatura poput Trampa, kad onoj drugoj strani dozlogrdi. Jednom će nacionalisti jedne strane toliko da zategnu da će se svesti na "Ili mi ili vi." što nije strano Balkanu. Politika i diplomatija traže kompromise, ovoliko podijeljeno društvo ne može još dugo. A Milo ili Draginja nisu neko ko će se skoncetrisati na zajedničke ciljeve, usput mireći Crnu Goru. Bojanić jeste jer je Crnogorac, ali ne i fašista.






Reply With Quote
Bookmarks