Zedd prava si grlica)))))))))))))))))
Evo fin tekst od D.Marjanović sa advance.hr...
Prošlo je već više od 100 dana otkako je Trump preuzeo dužnost američkog predsjednika i još uvijek je enigma kao i prvog dana. Taman kada ga oni kojima je posao proučavati ga misle da su odgonetnuli njegove naume, on ponovno radi zaokret i "zbunjuje protivnika".
Dakako, to je njegov stil, kojeg ni on sam ne krije, štoviše, u brojnim ranijim intervjuima, uključujući i one prije nego se formalno kandidirao za predsjednika SAD-a, isticao je kako ne želi da itko zna njegove iduće poteze.
To je svakako nešto što je Trump pokupio iz svijeta biznisa, gdje je nepredvidljivost često moćno oružje. No, od jednog američkog predsjednika gotovo nitko ne želi nepredvidljivost, štoviše, mnogi panično žele maksimalnu predvidljivost i to odmah.
Naravno, moramo definirati koji su to "mnogi", odnosno iz koje kategorije. Trumpovi birači, bar većina, još uvijek se ne uznemirava - stvorili su situaciju u kojoj bi on mogao vladati i poprilično su uvjereni da će on učiniti nešto u njihovu korist, s time da su radna mjesta prioritet.
Prerano je reći kakav će Trump biti po tom pitanju, no neki pokazatelji već sada pokazuju da će američki glasači dobiti ono što su najviše htjeli. U prvom mjesecu njegovog mandata američka ekonomija stvorila je 235,000 novih radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti pala je na poprilično niskih 4,7 (brojne europske zemlje mogu biti itekako zavidne - primjerice, u istom periodu u Hrvatskoj je nezaposlenost bila 11,3%).
Trump poručuje kako je ovo samo početak te obećava kako će američka ekonomija tijekom idućeg desetljeća stvoriti novih čak 25 milijuna radnih mjesta.
Ako bi nastavio ovim tempom, i ako bude vladao 2 mandata, to bi značilo da će američka ekonomija svakog mjeseca stvarati oko 260,000 novih radnih mjesta.
No, nova radna mjesta nisu nešto zbog čega bi Trumpa na miru ostavila elita koja je još uvijek šokirana njegovom pobjedom u studenom prošle godine. On je i dalje opasno nepredvidljiv, a ta nepredvidljivost čini ih jako nervoznima.
U današnjem poslovnom svijetu, naročito u domeni koja se oslanja na spekulacije i prognoze, predvidljivost je od neprocjenjive važnosti, a ako imate predsjednika koji je nepredvidljiv poput Trumpa, to je prava noćna mora. To je kao da imate glumca na filmskom setu koji planira scenu odglumiti 'po svom', mijenjajući joj potencijalno ne samo dijalog već i cijeli kontekst.
Postoji li u američkoj politici takav režiser-glumac odnos? Da, od predsjednika se očekuje da bude glumac, da dobro predstavlja svoju zemlju, da ostavlja dojam mudrog vođe i da se takav predstavlja narodu, ali ne da i stvarno vodi zemlju - ta uloga je na režiserima koji, u tom odnosu, glavnom glumcu dostavljaju scenarij.
Nije to teorija zavjere, to je model koji u suštini i nije tako loš - glavni glumac koji ima zadnju riječ je zapravo diktator ili apsolutistički monarh. Problem kod ovog modela je taj što "režiseri" ne obnašaju svoju demokratsku ulogu, mada su formalno birani od strane naroda (da rade u interesu naroda), već rade primarno za svoje interese, a to se u današnje vrijeme svodi na interese krupnog kapitala - ili ako ćemo preciznije, na određene frakcije interesa krupnog kapitala.
Trump isto radi za interese krupnog kapitala, ali uz jednu veliku iznimku u odnosu na njegove prethodnike - on jest taj krupni kapital. Tko su onda njegovi "režiseri"? Ima ih i on, ali on nije samo glumac, već je vjerojatno jedan od režisera.
To bi bilo klasično kapitalističko preotimanje demokracije, u udžbeničkom primjeru, da je kapitalistička klasa uistinu posve ujedinjena. Stvar je u tome da nije i dolazak Trumpa ostavlja cijelu jednu struju u mraku - da nagađaju koji će biti njegov idući potez.
No, to ne bi bio izvor ovakvih tenzija da je dominantna struja preuzela kormilo od slabije, ali to se nije desilo - desilo se to da je inferiorna struja, mogli bismo čak reći i otpisana, vratila vlast u jednom nevjerojatnom preokretu. Trump je populističkom retorikom zgrabio birače i potpuno poremetio procese koji su se u SAD-u ustabiljivali desetljećima.
Da nije bilo Trumpa, tko bi porazio Hillary Clinton? Marco Rubio ili možda Jeb Bush? To ne samo da zvuči gotovo nemoguće već čak i pomalo smiješno.
Moglo bi se spekulirati da će se poražena frakcija, dominantna frakcija, koja pršti od utjecaja od CNN-a do Hollywooda, prilagoditi, nagoditi se s Trumpom. To se, očito, nije dogodilo ili se još uvijek nije dogodilo. Pokazatelj su nam uvijek, dakako, naslovnice.
Da je nagodba s Trumpom uspješno provedena ne bi i dalje bio predmet medijskih napada, a njegovo otpuštanje šefa FBI-a Jamesa Comeya danas bi se nazivalo mudrim potezom uklanjanja dužnosnika koji je želio preveliku moć.
Trump je zapravo, od početka mandata, imao samo jedan kraći predah, a to je bilo kada je izveo raketni napad na Siriju. Tada je, odjednom, cijeli medijski stroj stao - i već idućeg jutra počele su pohvale na račun "predsjednika koji je upravo postao predsjednikom".
U nevjerojatnom zaokretu svi mediji koji su ga do jučer napadali sada su bili presretni, očito nadajući se da je "nagodba" učinjena, da su leteći projektili Tomahawk neka vrsta vatrene potvrde. No, umjesto očekivanja, a očekivanje je bilo eskalacija agresije na Siriju, po mogućnosti i ciljanje predsjedničke palače u Damasku, dogodilo se - ništa.
Šteta po sirijsku vojsku bila je zanemariva, nekoliko uništenih zrakoplova i hangara - žrtve su također bile minimalne jer je američka vojska na vrijeme dojavila Rusima da će izvesti napad (a Rusi su tada dojavili Sirijcima).
Kako pak sad to? A CNN ga je već proglasio "predsjedničkim". Kakvo je sada to, opet, posustajanje? Nepredvidljivi Trump se vratio.
Njegov 'nesmotreni' susret s jednim od najbližih Putinovih ljudi, ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom, jutro nakon što je otpustio Comeya, upalilo je histerija-lampice u svim centrima poražene frakcije koja sada ponovno osjeća da se udaljava od nagodbe s Trumpom, a to pak znači da je vrijeme da se na njega izvrši dodatni pritisak.
Pojedini mediji, u prvom redu The Washington Post, citiraju pojedine neimenovane dužnosnike koji tvrde kako je Trump Lavrovu otkrio kojekakve 'top secret' informacije. Iz tih medijskih uradaka ponovno se podsjeća na raniju konstataciju koja se provlači između redaka - Trump je ruski agent!
On pak pritisak ovog puta dočekuje oštro - 'odbrusio' je jutros svima putem Twittera kako on ima 'apsolutno pravo' podijeliti s Rusima informacije za koje smatra da su u zajedničkom interesu, referirajući se na borbu protiv ISIL-a.
No pritom zaboravlja (ili se pretvara) da cijela poražena frakcija američke elite ne želi suradnju s Rusijom, a veliko je pitanje žele li uopće uništenje ISIL-a ili samo 'ograničavanje ISIL-a' (kako je to znao isticati Obama). ISIL je san američkog vojno-industrijskog kompleksa, faktor koji će držati Bliski istok u permanentnom kaosu još desetljećima - zašto uništiti nešto što je toliko dobro za biznis?
Izgledalo je kao da Trump to napokon 'shvaća', i da treba raditi protiv ISIL-ovih najvećih neprijatelja - Irana, Rusije i Sirije - a ne protiv ISIL-a. No, sada Trump, sa smiješkom, s Lavrovom priča o uništenju ISIL-a i nervoza u Washingtonu opet je velika. U centrima američke moći osjeća se panika i nervoza, i to kroz cijeli politički dvo-stranački spektar, ne samo od strane Demokrata.
Kako će se ova situacija završiti, tko će prevladati? Gotovo je nemoguće reći, stječe se dojam da se kriza produbljuje, ponovno iz dana u dan, stoga o ovoj situaciji u SAD-u možemo zaključiti sa sigurnošću samo jedno - nepredvidljiva je.



Reply With Quote
)))))))))))))))))





Bookmarks