Izrazite svoje misli i osjećanja.......

[goozica]

https://instagram.com/p/BSPfR55j_FH/


Sent from my iPhone using Tapatalk

[shakal23]

Da l' ja to slušam adila

[KRKNA]

[DJuzla]

Ahhhhhhhhh, kako je mrznovu masnom drob prekipiooooo

[Zedd]

I da...Zedd, cestitao sam mu

AHHAHAHAHHAHAA





Vojna škola, opa.

[KRKNA]

Ahhhhhhhhh, kako je mrznovu masnom drob prekipiooooo

i moj je taman ovakav...

[DJuzla]

i moj je taman ovakav...

Ne prdi, ka ovaj nije ni jedan.
Volišime?

[KRKNA]

Samokasamsita.

[zvoncica]

a pazi mu lijevu ruku

[kupus]

Moze 10 kokosaka unutra naslozit, ka u zamrzivac

[KRKNA]

Mirišljavi ulošci, mirišljave papuče, smrdljivi smoki, buđavi sirevi, bijele čokolade i ostali apsurdi...

[Noir]

[Oljce]

[assassinate]

Naisao sam na neku vrstu izazova - predstavite svoj zivot u 10 fotografija.
Izgledalo je kao jednostavan i zanimljiv nacin na koji bi neko mogao sebe predstaviti. Mozda ne bas jednostavan nacin, a upitno je da li je i zanimljiv. Ali, kako god...

Prvi problem sa kojim sam se susreo, jeste kolicina fotografija koju sam morao da pregledam jer vec vise od petnaestak godina cuvam svakakve fotografije, a s obzirom da svaka od tih fotografija na neki nacin opisuje odredjeni vremenski period i ljude koji su prosli kroz moj zivot, koji su bili ili jos uvjek jesu dio njega, na ovaj ili onaj nacin, nasao sam se u situaciji da ne znam odakle da krenem.

Pokusavajuci da savladam prepreku sa kojom sam se susreo, odlucio sam da na neki nacin isfiltriram i stavim po strani sve one fotografije koje su me podsjecale na lose stvari ili ljude, iako one jesu sastavni dio mog zivota, morao sam da se odlucim na taj korak jer nije bilo drugog izbora, tj. to mi je tada izgledalo kao najlaksi i najbrzi nacin da savladam prepreku sa kojom sam se susreo.
Dosta toga je bilo lako staviti po strani nista, osim tih fotografija, me nije vezivalo za osobe i stvari na koje sam naisao. Cak stavise, dosta toga je vec duzi vremenski period bilo u potpunosti izbrisano iz moje memorije sto, uistini, i ne cudi jer kada bi se koristio tech terminologijom sa kraja XX vijeka, cisto zarad slikovitog prikaza, memorijski kapacitet mog mozga bio bi proporcijalno jednak memoriji floppy disk-a...

Stavivsi po strani veliki broj fotografija, sve je odjednom izgledalo mnogo lakse, ili bolje receno, ne bas...

Gledajuci kroz pregrst fotografija koje su se jos uvjek nalazile na ekranu kompjutera, susreo sam se sa novim izazovom; 10 fotografija kojima cu predstaviti svoj zivot, srecan zivot, sve one lose stvari i ljude sam vec stavio po strani.
Dakle, srecan zivot - 10 fotografija.
Ne ide.
Jednostavno ne znam odakle da krenem i sto mi to uistini toliko znaci da bih mogao da ga stavim na prvo mjesto i napokon krenem dalje.
Ne znam...

Vjerovatno bi vecina pomislila na porodicu i porodicne fotografije. Pomislio sam i ja, ali u svom tom pregrstu fotografija nisam naisao na nijednu porodicnu fotografiju. Jednostavno, nije ih bilo.
Prihvatajuci to kao ociglednu cinjenicu i s obzirom da nisam mogao da uradim nista po tom pitanju, pokusao sam da razmislim sto je to drugo, pored porodice, toliko bitno u mom zivotu?!
Nisam mogao da se odlucim i poceo sam da se osjecam, mogu reci, lose. Nije bilo izlaza. Sve je bilo lakse staviti po strani, a veoma tesko se odluciti na prvi korak i izabrati nekoga ili nesto sto mi toliko znaci da bi se naslo na tom, carobnom, prvom mjestu.

Zapitao sam se: da li sam mozda ovaj izazov shvatio previse ozbiljno? Ipak je u pitanju samo jos jedna besmislena igra, vjerovatno, nikog nije ni briga...

Ali, za mene vise nije u pitanju igra, vec je u pitanju zivot i njegov smisao.

Ko sam ja uopste?

Nisam vise siguran da li imam odgovor na to pitanje, sto u mnogome moze pomoci i ujedno dati odgovor zbog cega ne znam odakle da krenem; ko i sto mi je zaista bitno u zivotu?!

Nedugo zatim, iako jos uvjek nisam imao odgovor na mozda najvaznije pitanje - ko sam ja, dosao sam na ideju da bi najbolje bilo da se na samom pocetaku, tom famoznom, toliko dugo ocekivanom prvom mjestu, nadje prazna, crna fotografija.
Mozda crna, prazna fotografija ne zvuci kao dobar pocetak, mogao sam mozda izabrati neku drugu boju, recimo - ljubicanstvenu ili lila
Nisam siguran da li bi u tom slucaju pocetak mozda izgledao ljepse, kao sto nisam siguran da li su ljubicanstvena i lila jedna te ista boja, ali sasvim sam siguran; prva prepreka je napokon savladana. Sada je vrijeme da krenem dalje!
Gledajuci u crnu fotografiju, koja je u potpunosti prekrivala ekran kompjutera, osjecao sam se kao hipnotisan. Gledajuci bez treptanja u crnilo, gotovo cijeli zivot je prolazio pred mojim ocima.
Sve dobre i lose stvari, svaki trenutak srece, radosti i bezbriznosti. Trenuci patnje i bola, jednostavno cijeli zivot je prolazio pred mojim ocima.
U tom trenutku, shvatio sam da mi nije potrebno 10 fotografija kojima bih opisao svoj zivot, dovoljna je ova jedna, prazna, crna fotografija.

Predpostavljam da ce neko, ili mozda vecina, pomisliti da je prazna, crna, fotografija ustvari personifikacija mog crnog, ispraznog i besmislenog zivota. Ali, crna, prazna fotografija ne predstavlja tmuran i isprazan zivot. Ona predstavlja zivot.
Jednostavno, fotografijama nije moguce opisati zivot. Fotografije oznacavaju trenutak, a zivot je vise od toga. Zivot nije moguce uslikati, opisati ili o njemu ispjevati pjesmu - zivot se, jednostavno, zivi.


Sent by CDM app
/end

[goozica]

^moj muz ne prestaje da me odusevljava
Nema nazad, sadasnjost i sve lijepo sto bi moglo biti. A sve se moze kad se hoce.
Dosla majka, sprema musaku, lijep dan.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[assassinate]

^moj muz ne prestaje da me odusevljava
Nema nazad, sadasnjost i sve lijepo sto bi moglo biti. A sve se moze kad se hoce.
Dosla majka, sprema musaku, lijep dan.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Sve i da neko pozeli da se vrati nazad, ne moze. Buducnost je i vise nego relativna, a musaka, u ovom slucaju, reprezentuje sadasnjost, a sadasnjost je jedino sigurna i bitna - prijatno.




:*

[Ulix]

Sve i da neko pozeli da se vrati nazad, ne moze.

[mexiko]

Evo dodje neko vrijeme da se vise ni na Goricu ne moze izac a da nisi obucen ka u svatove da ides. Nista bez Versace, Armani, Moschino, trenerke od po 300 eura, full sminka,.....jednom rijecju- galuk od naroda. Vratih se sa kapije. Dje ja medju te moderne likove u adidas trenerku od prije tri godine, d ame ko vidi da se sprda sa mnom. A ni biciklo mi nije od 1000 eura

[goozica]

Zato jer je kafana gore, da je nema, ne bi coeka vidio


Sent from my iPhone using Tapatalk

[chloe]

[Zedd]

[Oljce]

[Zedd]

[the_lady_marianna]

Neke stvari nikad ne dosade...

[NHM]