Postoje li Ateisti...

[Axel1334]

Univerzum ne možeš razdvajati od čovjeka. Nijedna stvar oko nas se ne može posmatrati odvojeno, niti jeste odvojena. Sve je u nekom odnosu.
Čovjek ili zna ili ne zna svoj posao. Ostalo je sve nebitno.

Tu si u pravu, ali nisam ni htio da razdvajam, samo da 'ilustrujem' da ako jedna stvar djeluje na prirodu jedne kategorije, nema razloga da se sumnja da je ista djelovala i na drugu svojevremeno. Ali u pravu si.

[VanjaTheMan]

Ne znam što se i dalje smiješ načinu na koji si nastao.
Dakle tvoji mama i tata iz ljubavi pošalju malog spermića u smrt, koji je prije toga živahno, najživahnije mrdao, da bi ti živio. Šta je tu nejasno.

Smijem se tvojoj personifikaciji spermica. A znamo oboje da je samo jedan postao persona.

[Caesar]

I to su te tvoje ideje.
Opet, nije imitacija u pitanju, nego sličnim poznavši slično. Kako kažu ribu ne možeš suditi po njenoj sposobnosti pentranja po drveću.
Sunčeva svjetlost nestaje noću. Postoji nezalazna svjetlost, ili kako kažu Smithsi, there is light that never goes out. .

Te ideje su odlike bozanskog. Boga samog. Sunca.U spoznaji se nikad ne rukovodim culima i imitacijom. Crkva tu imitaciju forsira i to jeste jedan od puteva za vecinu ljudi ali zato je i Jung rekao da je religija za one koji ne mogu da stoje sami. U vaspitanju djece mozes im navoditi slicne primjere hrabrosti i plementosti do besvjesti al od toga nece biti i sami takvi. Ako to i usvoje kao model, a u sustini to nisu ode sve sa glavom do djavola. Zbog ovog modela imitacije religija je opasna jer jedan kalup nije za sve. Rezultat su cesto bili ratovi.

Jednakost nije isto što i jednoobraznost. Nikada nije bilo. Svjetlost je jedna. I ona je ista u svakome. Mi nijesmo isti ali smo jedno.
Hrišćanstvo, tj Vaskrsli Hristos je revolucija u svijetu. Jedino novo pod suncem, otkad je svijeta i vijeka.

Slazem da smo svi dio jedne duse i da smo neophodni jedni drugima da bi je spoznali. Sto se tice jednakosti, nismo isti niti smo jednaki. Nikad necemo ni biti. Iskra fasizma neko ce reci, al dok joj se ne dozvoli da se rasplamsa u to vjerujem. Al ovo vec vodi u idealan drustveni poredak zar ne?

Sto se tice Hristosa, lijepa ideja ali u sustini obican copypaste. Neka ti kazu to Oziris, Dionis, Feniks... Ima jos toga na istoku no pozaboravljah



Sent from my GSXR1000 @ 299

[Ulix]

Smijem se tvojoj personifikaciji spermica. A znamo oboje da je samo jedan postao persona.

Pa da, na taj način je uređen univerzum. Ko je vjeran u malome biće i u velikome.

Te ideje su odlike bozanskog. Boga samog. Sunca.U spoznaji se nikad ne rukovodim culima i imitacijom. Crkva tu imitaciju forsira i to jeste jedan od puteva za vecinu ljudi ali zato je i Jung rekao da je religija za one koji ne mogu da stoje sami. U vaspitanju djece mozes im navoditi slicne primjere hrabrosti i plementosti do besvjesti al od toga nece biti i sami takvi. Ako to i usvoje kao model, a u sustini to nisu ode sve sa glavom do djavola. Zbog ovog modela imitacije religija je opasna jer jedan kalup nije za sve. Rezultat su cesto bili ratovi.

Pa dobro, ja sam mislio da mi ovđe razgovaramo između sebe, a ne kako većina radi. Vazda se može nać neki primjer koji je van pravila, tako i treba da bude.
Pazi, u pismu jasno piše, šta je čovjek da ga se sjećaš, ili sin čovječji da ga pohodiš. E sada ne pitaj me zašto svi previđaju očigledne stvari jer odgovor znaš i sam.

Slazem da smo svi dio jedne duse i da smo neophodni jedni drugima da bi je spoznali. Sto se tice jednakosti, nismo isti niti smo jednaki. Nikad necemo ni biti. Iskra fasizma neko ce reci, al dok joj se ne dozvoli da se rasplamsa u to vjerujem. Al ovo vec vodi u idealan drustveni poredak zar ne?
Sto se tice Hristosa, lijepa ideja ali u sustini obican copypaste. Neka ti kazu to Oziris, Dionis, Feniks... Ima jos toga na istoku no pozaboravljah

Ne druže dio jedne duše. Nego jedno. Jedno koje sebe iskušava na različite načine. Uostalom šta je ljubav ako se ne dijeli.

[naftali]

Ljubav? Da, mi to vidimo kao ljubav. Ustvari je poredak. Onako kako treba da bude. Neko to zove ljubav, ja lično ne. Mislim da pravo žrtvovanje i davanje su oslobođeni od ljubavi. Te stvari radimo zato što je to prirodno da radimo, zato što je duša po prirodi dobra, lijepa i pravedna, a ne zato što volimo nekog ili nešto. Ideje dobrog, lijepog i pravičnog su vodilje. Ljubav je samo manifestacija u ovom našem svijetu. Recimo kao svjetlost u odnosu na Sunce.

Meni se čini da se svaka ideja ili vlastitost u Bogu poklapa: dobro, pravda, ljepota, ljubav, istina.......Jer u Bogu nema realne razlike između potencijalnosti i aktualnosti, gibanja od mogućnosti do realizacije čina. On je actus purus - čisti čin. Kada bi bilo razlike, onda bi u Bogu bivala promjena - gibanje od mogućnosti do čina ljubavi, spoznaje, ljepota ili pravde.
On samo punina može biti.
U čovjeku, ljubav se očituje kao ona koja je odnosna i koja ima gradaciju, od mogućnosti do čina. Čovjek se giba, on ljubi, on nije čista ljubav.Zato je i pogrešiv.

Što se tiče simbolike Hristovog stradanja i vaskrsnuća, ona meni vezana za neke druge stvari ali ne i za ljubav u bilo kojem obliku. Aktuelna hrićanska dogma rabi pojam ljubavi do besmisla.

Ako se Bog ni u kojem slučaju ne može analogijski promatrati iz perspektive ljudskog, onda se niti manjkava ljudska relacijska ljubav ne može pripisivati Bogu (projekcija).

Nijedna dogma ne može obuhvatiti ljubav.

Odricanje od svemoći u najdubljem činu poniženja na križu, može se učiniti samo Ljubavlju koja omogućuje identifikaciju Boga sa slabim čovjekom. Ta se identifikacija nije dogodila samo simbolički, već doslovno. Bog se sjedinjuje s ljudskom naravi. Istinsko sjedinjenje dvaju bića moguće je samo u Ljubavi. To je "gubljenje sebe" radi drugoga, dodir duša koje postaju jedno. To se dogodilo u času kenosis ("ispražnjenje" Isusa Krista od božanstva), nakon čega slijedi uzdignuće te iste ljudske naravi u stanje koje samo sebe dovesti nije moglo.

Ljubav je bit postojanja.

(moje viđenje)

[Caesar]

Bog se sjedinjuje s ljudskom naravi.

Izvini ako izvlačim iz konteksta ali da li ovo smještaš Boga van mikrokosmosa? Jer makrokosmos je samo obična projekcija mikrokosmosa. Ako da , onda za dogmatsko vjerovnje mi treba previše vremena za polemiku i dokazivanje pa se neću ni upuštati u to. Ako ne, kako sjedinjenje sa ljudskom naravi? To je nemoguće jer Bog jeste dio naravi i sjedinjuje se u svetom braku sa drugim djelom koji je nastao iz Njega. Libido/Sveti duh, kao rezultat interakcije ova dva, posreduje da bi nastalo jedno. Dakle, iz jedan nastaje dva,a iz dva nastaje tri, a iz tri nastaje četvrto kao jedno.

A ljubav nek bude bit svega. Kako ko voli

[Severnjak]

Kad sam bio klinac imao sam napade panike od same te spoznaje da cemo jednog dana umreti i da nam se samim tim gasi sva svest i celokupno nase postojanje. Mislim da sam prvi taj napad panike imao sa nekih desetak godina i to se nastavilo godinama, toliko da kada bi imao neki taj napad gotovo bi vristao a kada bi me moji culi rekao bi im da sam udario nogu ili tako nesto. Sada mi se to naravno ne desava ali iako sam jos dosta daleko od bioloske smrti to mi se svejedno toliko vrzma po glavi da vec ne znam kako cu podneti starost ako me pre toga nesto ne zakaci. Stalno slusamo price, to je prirodno, ne treba se toga bojati, naravno da je to prirodno ali bez obzira na to ostaje toliko neprijatna cinjenica da sve sto smo postigli u zivotu, sve sto smo uradili nam se na kraju svodi na rupu i sanduk. Samo nek mi neko ne kaze kako to sto smo uradili za zivota ostaje za nama jer mi nimalo nije bitno hoce li mi neko posecivati grob jednom u mesec dana ili ne. Meni svakako tada nece to nista znaciti. Mada, sam zivot je takav da nam se cak i to vecito nistavilo ne cini toliko strasnim tokom godina koje prozivimo. Zato vecina ljudi ni ne vodi racuna o sebi niti se nada da ce proziveti dug zivot. Sam zivot nas dovoljno smlati, vecita briga o raznim stvarima sve dok skroz ne ostarimo i ne budemo vise ni za sta i od nas se samo ceka kada cemo umreti. Obicnim ljudima ostaje samo da se nada i da veruje u nekakvo natprirodno bice koje ce mu darovati toliko zeljen vecni zivot u kojem ce moci da ispuni sve ono sto je propustio za zivota iz raznoraznih razloga. Ali to je samo pusto nadanje. U dubini duse ne moze niko stvarno da potpuno pouzdano zamisli da ga ceka "nesto" van ovog sveta u kojem ce da prozivi sve ono sto je propustio za stvarnog zivota. Sto neko to vise ocajnicki prizeljkuje to je agresivniji prema svakoj pomisli da toga mozda nema. Tako imamo agresivne vernike. A sto je neko sto vise uvereniji da zivot nije nista vise od tog nekog odredjenog vremena koje provedemo izmedju vecnog nistavila (pre i posle zivota) imamo agresivne ateiste. U sta god neko verovao stvar je u tome da mi ne mozemo ni na sta da uticemo a ono sto sada imamo nam je jedino sto nam je pouzdano kao stvarno. A kako neko hoce da iskoristi svoje vreme koje sada ima to je skroz na njemu.

[Xerxes]

Nikada nisam kapirao zašto ljudi obožavaju da miješaju smrt sa životom, i obrnuto. To su dva potpuno različita pojma. Iz njihove korelacije proizilazi i filozofija i religija... i kako napreduje kolektivno znanje tako napreduju i one, ali u proporciji od kolektivnog znanja pedlja jednog te nauke odmakle nisu. Štaviše, nekada im je potrebno dosta vremena da se otrgnu do tada utvrđene ali prevaziđene uvreženosti. Ali da su sjajna vježba za mozak - to bez daljnjeg!

[Ulix]

Nikada nisam kapirao zašto ljudi obožavaju da miješaju smrt sa životom, i obrnuto. To su dva potpuno različita pojma.

Da ovo ne bi prošlo nezapaženo.
Sasvim tačno. Nasuprot smrti nije život, nego rođenje. Život nema antonim. Obuhvata i rođenje i smrt. Sve što je rođeno mora i da umre.

@Severnjak.
Kao i obično, odličan post, osim nekih detalja :

U dubini duse ne moze niko stvarno da potpuno pouzdano zamisli da ga ceka "nesto" van ovog sveta u kojem ce da prozivi sve ono sto je propustio za stvarnog zivota.

To što ti ne možeš da vidiš iza nekog zida, ne znači da tamo nema ništa. Samo jedna od prepreka koju treba preći. Ako govoriš o svijesti onda je suludo ograničit je između imaginarnih zidova zar ne. U pitanju je samo malo klaustrofobičnog osjećaja, ne daj da te to zaustavi.

Stalno slusamo price, to je prirodno, ne treba se toga bojati, naravno da je to prirodno ali bez obzira na to ostaje toliko neprijatna cinjenica da sve sto smo postigli u zivotu, sve sto smo uradili nam se na kraju svodi na rupu i sanduk.

Najobičnija posesivnost.
Želju za posjedovanjem naučimo tokom života. Bez ičega se rodimo, bez ičega odlazimo, zašto bi bilo drugačije. I Aleksandar Veliki je tražio da ga sahrane sa otvorenim dlanovima kako bi svi znali da čak i on odlazi bez ičega jer ništa ne možeš ponijet sa sobom.

[pecaros]

Namam para, ali na kamatu bih pozajmio poveću sumu i svu je vrlo rado dao samo da zauzvrat mogu da pojedinim forumašima fidim facu i TE oči dok ovdje kucaju po tastaturi. Ustvari to iskustvo bi za mene bilo neprocjenljivo!
To mora da je onaj zamagljeni pogled, prazan(kao kod hipnotisanog čovjeka) koji gleda ali se vidi da on zapravo ne vidi
Koja to hemisfera mozga je zakržljala kod ateista?
Ako iko poznaje složenost i funkcionisanje našeg organizma, onda su to doktori. Kako jedan očni ljekar opravdava evoluciju????? Da ne idemo dalje niđe od njega!

[naftali]

Izvini ako izvlačim iz konteksta ali da li ovo smještaš Boga van mikrokosmosa? Jer makrokosmos je samo obična projekcija mikrokosmosa. Ako da , onda za dogmatsko vjerovnje mi treba previše vremena za polemiku i dokazivanje pa se neću ni upuštati u to. Ako ne, kako sjedinjenje sa ljudskom naravi? To je nemoguće jer Bog jeste dio naravi i sjedinjuje se u svetom braku sa drugim djelom koji je nastao iz Njega. Libido/Sveti duh, kao rezultat interakcije ova dva, posreduje da bi nastalo jedno. Dakle, iz jedan nastaje dva,a iz dva nastaje tri, a iz tri nastaje četvrto kao jedno.

Pišem iz koncepta kršćanstva koji govori o sjedinjenju nadnaravi i naravi u Isusu Kristu (Bog i čovjek) u kojemu nadnarav preobrazuje ljudsku narav i time jest prisutan u mikrokozmosu, ali na nepomiješan i neodvojiv način kad je u pitanju čovjek. No, ne zato što je takav red stvari, nego jer je to izraz Volje Boga.

Ovaj binom Libido/Sveti duh je isto dogmatski binom, tako da meni niječeš koncept, istovremeno zagovarajući svoj.
To je legitimno, ali moramo biti svjesni da to jesu određeni koncepti i da ih ne možemo protegnuti na razinu opće istine kad poželimo.
Mi se možemo potpuno identificirati s njima, ali možemo imati i distancu spram njih jer Istina je puno veća i dublja od naših koncepata.

A ljubav nek bude bit svega. Kako ko voli

Dawkinsu fali razumijevanje ljubavi, empatije i žrtve u teoriji sebičnog gena. To su stvarnosti čije učinke vidimo u svakodnevnom životu, a ne možemo ih dokazati na strogo evidentan, metodološki način.

[Caesar]

Ovaj binom Libido/Sveti duh je isto dogmatski binom, tako da meni niječeš koncept, istovremeno zagovarajući svoj.
To je legitimno, ali moramo biti svjesni da to jesu određeni koncepti i da ih ne možemo protegnuti na razinu opće istine kad poželimo.

Nice try ovo sa dogmom. Kako mogu negirati hriscanstvo kad se ono jednim vevim dijelom naslanja na sve u sta vjerujem? Dogma je shvatanje hriscanstva, a ne samo hriscanstvo. Vazi za sve religije. I ne negiram tvoj koncept vec sam ga samo previse puta cuo od svestenika. Ljubav, osjecanja, u Hristu smo svi isti itd. Puno fraza koje lijepo izgledaju ali ne objasnjavaju puno. Svaka religija je tu da nas potvrdi, a ne da nas vodi. Po tome ces poznati ko je dogmas.

I da sve se moze izdignuti na nivo opste istine. Zato um i sluzi. Nauka. Filozofija. Religija. Nauka i filozofija ce objasniti religiju. Religija i filozofija nauku. Nauka i religija filozofiju. Vjera danas vodi tim putem, a ne kroz osjecanja koja svako tumaci kako zeli. Malo avanture kroz druge religije i kultove zna da bude takodje prosvjetljujuce. U to vjerujem.



Sent from my GSXR1000 @ 299

[naftali]

Nice try ovo sa dogmom. Kako mogu negirati hriscanstvo kad se ono naslanja na sve u sta vjerujem? Dogma je shvatanje hriscanstva, a ne samo hriscanstvo. Vazi za sve religije. I ne negiram tvoj koncept vec sam ga samo previse puta cuo od svestenika. Ljubav, osjecanja, u Hristu smo svi isti itd. Puno fraza koje lijepo izgledaju ali ne objasnjavaju puno. Svaka religija je tu da nas potvrdi, a ne da nas vodi. Po tome ces poznati ko je dogmas.

Dogma je objektivizacija onoga što zajednica kršćana (Kristova Crkva) vjeruje; predstavlja jezgrovitu i koncentriranu istinu koja nije odvojiva od kršćanstva. Jasno, za onoga tko vjeruje u delegiranost koju je Isus prenio na točno određene učenike (apostole).
Pustimo zloupotrijebljeni izraz ljubavi, ljubav kao puki osjećaj, pa i ono što osjećamo da svećenici ili teolozi bezsadržajno prenose.
Idemo pričati o pravim stvarima.

Bog vodi čovjeka, ne religija. Radi se o relaciji i živom odnosu, a kad se to oživotvori u svakodnevnom životu i to na svim dimenzijama postojanja (spoznaja, afektivnost, duhovnost), onda je to sasvim nešto drugo nego o čemu ti govoriš (ljubav kao puki osjećaj ili površno dogmatiziranje).

Malo avanture kroz druge religije i kultove zna da bude takodje prosvjetljujuce. U to vjerujem.

Slažem se.

[Severnjak]

@Severnjak.
Kao i obično, odličan post, osim nekih detalja :

To što ti ne možeš da vidiš iza nekog zida, ne znači da tamo nema ništa. Samo jedna od prepreka koju treba preći. Ako govoriš o svijesti onda je suludo ograničit je između imaginarnih zidova zar ne. U pitanju je samo malo klaustrofobičnog osjećaja, ne daj da te to zaustavi.

Najobičnija posesivnost.
Želju za posjedovanjem naučimo tokom života. Bez ičega se rodimo, bez ičega odlazimo, zašto bi bilo drugačije. I Aleksandar Veliki je tražio da ga sahrane sa otvorenim dlanovima kako bi svi znali da čak i on odlazi bez ičega jer ništa ne možeš ponijet sa sobom.

1. A ko je to zapravo video sta ima iza tog "zida"? Mozda jedino ako se misli na one koji su doziveli klinicku smrt pa pricali o nekakvim vantelesnim iskustvima sto se ne moze nikako uzeti za pouzdan dokaz, a ni ti ljudi nisu skroz presli tu "granicu". A narocito necu u to da poverujem zato sto je neka prastara religija tako rekla jer verujem samo u ono za sta imam cvrst dokaz. Sto se naseg podneblja tice, ja nisam upoznao jos nijednu osobu koja se smatra pravoslavnim vernikom a da pritom stvarno veruje u zivot posle smrti vec su svi "vernici" reda radi. Zasto je ljudima toliko logicnije da veruju da nema nista mislim da nema potrebe da objasnjavam. Katolicka crkva je na tom svom propagiranju vecnog zivota i konkretno profitirala prodajuci oprostajnice grehova. Pa i danas kada vidimo ove popove, svi puni para, voze najbolja kola... Kako to da im je toliko stalo do ovozemaljskog zivota koji treba da je samo privremen, da je samo usputna stanica ka tom nekom vecnom blagostanju? Ali nisam ja protiv nijedne vere, neka veruje ko u sta hoce ali onda nemoj (ne mislim na tebe) da mi pricas kao da ti to znas za istinu i kao da si to vec iskusio kada jedan jedini dokaz nemas.

2. Samo rodjenje pod prvo ne zavisi od nas i na svet ne dolazimo svojom voljom. Ovo za posedovanje te tek nista ne razumem sta si hteo da kazes jer ja nigde nisam jednu rec napisao da bih hteo nesto da prenesem na drugi svet. Iz perspektive buducnosti, ja, ti, svi mi zakopani smo pod rupom i nasa svest vise ne postoji. Ne postoji ni ovaj komentar, davno mi se i pre smrti izgubio u svesti zbog buducih mnogo bitnijih dogadjaja koji ce tek uslediti. I te neke najbitnije stvari koje nam ostaju do pred starost ako je dozivimo sa smrcu se definitivno gase, sve sto smo ikada uradili. Zato mi je to toliko depresivno i neprijatno za znati. A cak i da kojim slucajem postoji taj neki svet gde zavrsimo kada nam tela umru, mi smo opet u nekoj skroz drugoj dimenziji gde vise nista ne znaci sta smo uradili za vreme ovozemaljskog zivota. Ne mozes se javiti svojim zivim potomcima. To mesto gde bi svi posle smrti zavrsili moralo bi da primi oko 100 milijardi ljudi jer ih je toliko po nekim procenama zivelo tokom cele ljudske istorije. I jos 7 milijardi koliko ih sada ima i ko zna koliko ce ih se jos roditi koliko bude trajala ljudska vrsta. Kako se tu vrsi klasifikacija, po rasi, narodu, jeziku, srodnosti? Gomila mana se moze naci koja sve to osporava.

[Artemis]

Ne bih da filozofiram ali.....Svakodnevno vidjamo one koji su na riječima odbacili svaki vid Božanskog tj deklarišu se kao potpuni ateisti,ali neka njihova djela pričaju jednu sasvim drugu priču.Bez forme (odlazaka u crkvu,molitvi,posta,razgovora sa duhovnikom...) pa i ako kršteni...na neke njima nesvjesne načine djelaju kako je Bogu ugodno.Tako da mi je,meni lično,teško reći da je neko daleko od te svjetlosti ili bolje reći da je svjetlost daleko od njih,čak i kad je ne priznaju.(sa ovim naravno nipošto ne želim omalovažiti vjernike koji su dio forme,tj da im forma umanjuje djelanje jer nije baš tako).Mislim da vjeri u "nešto više" a što se ne da objasniti,ne može svako pristupiti s jednakim osećajima i razumijevanjem.Nepotrebno je reći da ne vrijedi davati se u rasprave toga tipa.

[Ulix]

@pecaroš,
stvarno mi je žao

@Severnjak,
mislim da se nijesmo razumjeli. Nijesam govorio o iskustvima poslije smrti, nego o samom doživljavanju pojma smrti sa kojim si, kako sam ja shvatio, imao problema. Imaš. Govorim ti o direktnom uvidu u stvari koje te zanimaju bez oslanjanja na druge religije i vjernike i rekla kazala. Ako te zanima naravno. Jer su ti shvatanja većinom netačna da ne kažem pogrešna.

Ovo za posedovanje te tek nista ne razumem sta si hteo da kazes jer ja nigde nisam jednu rec napisao da bih hteo nesto da prenesem na drugi svet.

Nijesam ni rekao to, nego je strah od smrti vezivanje za ovo tijelo i ovaj svijet, a to je u suštini najobičnije posjedovanje.

[Severnjak]

strah od smrti vezivanje za ovo tijelo i ovaj svijet, a to je u suštini najobičnije posjedovanje.

Nije, nego je to strah od nistavila i da ti se svest bespovratno gasi za sva vremena. Niko ni ne spori da nam fizicka tela umiru ali propagira se da nasa "dusa" nastavlja da zivi, sto znaci da se nasa svest nastavlja i da samim tim nismo mrtvi nego samo zivimo u nekom drugom obliku. Onda bi i to bila neka vrsta posedovanja, posedovanje sopstvene svesti.

Uopste, sve je to cisto filozofiranje jer ne mozemo imati dokaz za bilo koju tvrdnju a verujemo u ono sto nam se cini najlogicnijim ili cemu se nadamo da ce se desiti. Ako ja dozivim tu neku 70+ starost nisam siguran kako cu se tada osecati, da li ce me hvatati panika znajuci da mi se smrt blizi ili cu biti skroz miran jer me je zivot vec dovoljno do tada smlatio pa mi se ni smrt ne cini teskom. Vecan zivot nisam uopste siguran da li bih zeleo mada bi voleo da o nekim stvarima mogu sam da odlucujem jer kao sto vidimo ljudi zive i preko 100 godina pa da im se zivot ne smuci. Niko ne moze da zna koliko mu je stvarno "dovoljno" i pod kojim uslovima, mozda neko ne zeli da dozivi ni nekih 70-75 a drugi hoce ocajnicki bar 80 i preko. A o tom nekom mestu koje nas ceka posle smrti mogu da diskutujem samo ako mi se predstave cvrsti dokazi o postojanju tako necega. To "znam da ne mozes da znas ali treba da verujes" ne mogu stvarno da uzimam za ozbiljno.

[remark]

Jeste li nekad zamišljali svoju sahranu :-)

[Ulix]

Nije, nego je to strah od nistavila i da ti se svest bespovratno gasi za sva vremena. Niko ni ne spori da nam fizicka tela umiru ali propagira se da nasa "dusa" nastavlja da zivi, sto znaci da se nasa svest nastavlja i da samim tim nismo mrtvi nego samo zivimo u nekom drugom obliku. Onda bi i to bila neka vrsta posedovanja, posedovanje sopstvene svesti.

Uopste, sve je to cisto filozofiranje jer ne mozemo imati dokaz za bilo koju tvrdnju a verujemo u ono sto nam se cini najlogicnijim ili cemu se nadamo da ce se desiti. Ako ja dozivim tu neku 70+ starost nisam siguran kako cu se tada osecati, da li ce me hvatati panika znajuci da mi se smrt blizi ili cu biti skroz miran jer me je zivot vec dovoljno do tada smlatio pa mi se ni smrt ne cini teskom. Vecan zivot nisam uopste siguran da li bih zeleo mada bi voleo da o nekim stvarima mogu sam da odlucujem jer kao sto vidimo ljudi zive i preko 100 godina pa da im se zivot ne smuci. Niko ne moze da zna koliko mu je stvarno "dovoljno" i pod kojim uslovima, mozda neko ne zeli da dozivi ni nekih 70-75 a drugi hoce ocajnicki bar 80 i preko. A o tom nekom mestu koje nas ceka posle smrti mogu da diskutujem samo ako mi se predstave cvrsti dokazi o postojanju tako necega. To "znam da ne mozes da znas ali treba da verujes" ne mogu stvarno da uzimam za ozbiljno.

Da, shvatam. Pa možda si i u pravu.

[NHM]

Jeste li nekad zamišljali svoju sahranu :-)

Ja sve mislim da će me istovarit u neki kontejner koji će braća komunalci u kamion da isprazne. Poslije toga odoh na reciklažu.

[Caesar]

Niko ni ne spori da nam fizicka tela umiru ali propagira se da nasa "dusa" nastavlja da zivi, sto znaci da se nasa svest nastavlja i da samim tim nismo mrtvi nego samo zivimo u nekom drugom obliku.

Iz suprotnosti nastaje suprotnost. Smjene: Noć i dan, plima i osjeka, san i java, toplo i hladno...Zakon periodičnosti. Jedan od zakona univerzuma. Zašto misliš da se život i smrt ne uklapaju ovdje. Život-smrt-život. Ovaj poslednji život je predmet rasprave ali za sad ne razmišljaj o tome, samo budi dobar.

[naftali]

Nije, nego je to strah od nistavila i da ti se svest bespovratno gasi za sva vremena.

Čini mi se većim problemom eventualna prisutnost svijesti i nakon smrti, nego prijelaz svijesti u Ništa. Neki kažu da je i Ništa, Nešto.
Ako bi se svijest nastavila, čega bismo bili svjesni? Bi li bila reducirana, značajno smanjena ili potpuna?

Smrt je jedna dobro čuvana tajna.

[Ulix]

Svjesnost ne može da nestane. Svjesnost ne može da se pojmi umom. Ne može manje obuhvatit veće. Kao da sunce obasjavaš sa svijećom.

[naftali]

Oni koji znanstveno proučavaju mozak, kažu da je smrt - nepovratni gubitak svijesti.
Da je ona vezana samo uz moždanu aktivnost.

E sad....tko će to znat.

Mi možemo debatirati o svijesti, svjesnosti, budnosti, smrti.....ali uglavnom, to je filozofiranje.

Ja vjerujem da čovjek živi i nakon smrti.

[Ulix]

Stvarno ne znam kako iko očekuje da u mrtvom mozgu nađe svijest. Kao u onom vicu, zaključak: mrtva žaba ne skače.
Nije filozofiranje, nego stvari koje se mogu u svakom trenutku provjerit. Kakav bi to Bog bio ako mu se ne bi moglo doći.
Treba ispitivati sebe i svoje misli, svoja vjerovanja. Samo to stoji na putu, ništa drugo.