Tad sam imao 20 godina, pa se odlično sjećam svega. Zamisli koja je to buka kad 100 000 ljudi svakodnevno šeta, a svako od njih ima pištaljku. I tako 3 mjeseca. Inače su protesti bili izuzetno civilizovani. Vuk Drašković, pokojni Zoran Đinđić i Vesna Pešić na čelu kolone mirno šetaju. Studenti posebno. Bez incidenata. A sjećam se kad je Milošević zabranio šetnje i Vuk Drašković onako "naivno" preporučio demostrantima da voze auta oprezno, iako se zimi ona kvare. Interesantno je da Zapad u početku nije obraćao pažnju jer je to bilo nedugo nakon Dejtonskog sporazuma i licemjerno su Miloševića proglasili čovjekom mira. Međutim, upornost i činjenica da koalicija "Zajedno" nije bila ekstremno desničarska, uticale su da stvari donekle promijene. Rai Uno je redovno pravio priloge (čuveni Enio Remondino). Na protestima su bile i zastave stranih država, a bila je jedna zastava Ferrarija što, normalno, Rai zabilježio (foru sa stranim zastavama su sad pokušali i ovi klovnovi iz DF-a na šator protestima, ali ima ona stara "nije žvaka za seljaka"). Kad su umjesto šetnje počeli da voze auta i to polako i "oprezno" kako je Drašković sugerisao. Onda ide kolona demonstranata i onih koji se tu nađu u najprometnijim beogradskim ulicama, a na čelu kolone čovjek uspe litar goriva u auto i, logično, čim potroši zakrči saobraćaj. Iza njega isto demostranti koji "legnu" na sirenu jer "ne mogu da prođu" i tako su automobilske sirene zamijenile pištaljke. Jednom na TG1 prilog i ovaj kome se auto naprasno pokvarilo se folira kao da je iznerviran, podigao haubu, 'vata se za glavu i veli na čistom italijanskom " il mottore non funziona, non so cosa fare".

Koliko je duhovitosti bilo na tim protestima, ali se znao cilj "Jesmo li dobili na izborima? Jesmo? Hoćete li to da priznate? Nećete? E hoćete, budite sigurni"
Na ovim protestima nijesi cilj mogao uhvatit ni za glavu ni za rep. Red opraštanja dugova za struju (pa ja kao redovan platiša ispadam kreten), red šaha, red imitacije, red zumbe i pilatesa, red Kaćuše i ostalih hitova Dragana Koprivice, red "ja sam odavno zreo za Dobrotu" profa Radulovića, red Amfilohijevih mudrolija, red četničkih pjesama, red Medovih tvitova umjesto ljekarskog opravdanja, red pečene prasetine, red "u prošlom životu sam bio ovan" Milana Kneževića, red naprasne promjene zastava, red po prvi put vidno popižđelog Starog liberala (je li ono Gojko Raičević?), red izmišljotina, red traženja prelazne vlade, itd... I od sveg tog bućkuriša redova trebalo je biti talentovano glup pa progutati priču druge famelje o sveopštom protestu koji u suštini, je li, nema veze sa organizatorima. Ukoliko ne progutaš tu priču, ti si za DPS. Sve se na kraju završilo u Kristalu uz jednu ljutu.
Bookmarks