Dnevna doza Gospodje Ministarke
1 hr ·
Pismo bratu
Dragi brate u plavom, u subotu ćemo najverovatnije biti sa različite strane ograde. Ja cu čuvati sebe, tebe i Crnu Goru, a ti Mila. A valjda bi ti kao policajac trebao da štitiš narod od takvih kao što je Milo.
Prije nego odeš za Titograd dobro razmisli šta radiš. Možda moja, a možda i tvoja djeca ostanu bez oca.
ZBOG ČEGA???
Zbog Mila???
Jesu li te zamađijali, brate moj, kad ti je miliji Milo od svoje djece?
Da li ti je milija dnevnica od 18,50 eura od mene brate?
Sjećaš li se one noći kad si bacio štit? Bio si naš heroj. To i ostani.
Nije to teško.
Kad te pozovu da ideš na svoj narod, opet baci, ali ovaj put značku. Jer živjećeš i bez nje, ali sa obrazom, a možda još neko krene tvojim putem.
Vidio si šta je bilo u subotu i nedelju, brate.
Vidio si kako tvoje koleginice plaču jer ne mogu da gledaju kako bokseri obučeni u TVOJU uniformu brate biju mene.
Jesu li ti klečala koljena kad si sa tvojim kolegama gurao nasu heroinu Ivu.
Vidio si i kako tvoj šef Janjušević krvnički tuče našeg Dula.
Vidio si i kako biju momka koji se slučajno zatekao na mostu Brace Zlatičanin jer su bili isfrustrirani što malo više ne istukošei Meda, profesora, Mandica ili što nisu Gojku i ono drugo koljeno polomili.
Brate moj, vidio si i kako su me trovali u nedelju uveče na trgu Republike.
Vidio si brate i kad je ona kamenica pogodila našeg Zorana koji je tebe branio od Milovih plaćenika.
Mi smo odbranili vas u nedelju vi odbranite i nas i vas u subotu tako sto ćete otkazati poslušnost Milu Đukanovicu i budimo na istoj strani.
Jer kao što je rekao Njegoš:
Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka.
Sa ove stranice su prenijeli tekst...








?

Bookmarks