
Originally Posted by
SpongeBob
Nije ni on bio jedini bila su minimum još dvojica ili trojica.
,,Oslobađanje” Konavala
Donja Ljuta, oktobra, 1991.
Radio Titograd javlja da je održana vanredna sjednica Predsjedništva i Vlade Crne Gore. Vlast tvrdi da Crna Gora nije u ratu, jer crnogorske jedinice ratuju u sastavu JNA, koja je u nadležnosti Federacije!
– Pa, zašto smo onda ovdje? Neka Milo i Momir ratuju za JNA. Ovo je sve smišljeno da se osramoti Crna Gora, čuje se sa više strana poslije ovih vijesti.
Premijer Milo Đukanović, samouvjereno tvrdi, valjda i on u ime vlasti, da ćemo sa Hrvatima dobiti “nametnuti rat”, “samo ovog puta ćemo ih pobijediti i završiti zajednički život sa njima nadam se za sva vremena”!
– Hrvatska vlast je, po svaku cijenu, htjela rat i – ima ga! – slušamo prijeteći Đukanovićev glas.
-Tako je, odobravaju pojedini premijeru, i objašnjavaju onima iz drugog tabora:
-Evo, čuste li i na Skupštini da su ustaše htjele, kako su nam još u Doljanima tvrdili oficiri, da osvoje ne samo Bosnu, nego cijelo Crnogorsko primorje do Ulcinja, gdje bi se, kako je Tuđman zamislio, sastali sa albanskom vojskom! E, neće tog filma gledati dok je nas živih…
– Nije ovo moj brajko tursko doba. Crna Gora se ne brani na kućnom pragu, nego usred Zagreba, dopunjava ih brko, okićen sa tri-četiri kašikare. Drugi pitaju:
– Otkud toliko mržnje u ovom mladom čovjeku, koji „nametnuti rat” ratuje tuđim životima? Predsjednik Predsjedništva Momir Bulatović, Miloševićev poslušnik, na sjednici Predsjedništva Crne Gore i Vlade objasnio je i razloge za napad na Konavle i preduzimanje operacija prema Dubrovniku, Neretvi…
http://montenegrina.net/nauka/istorija/crna-gora-u-xx-v/crna-gora-od-1990/operacija-dubrovnik-sve-je-bilo-meta/
Bookmarks