
Originally Posted by
Caesar
Pa i meni je cudno. Kako mozemo/smijemo zeljeti nesto, a ne znamo kako to korelira sa drugim stvarima u univerzumu? Svi smo samo zupcanici u jednom casovniku/vremenu. Zar jedan zupcanik treba vise podmazivati od drugih? Prikriveni kompleks bogolikosti pa se usudjujemo da zelimo nesto? Zar mozemo vjerovati da tvorac ce podrediti svevremenski sklad zeljama pojedinaca? Mozemo samo zeljeti zivot pun mudrosti bez straha, briga, bola i prizeljkivanja. I to staviti u molitvu. I to ne u smislu da nam se sve to ne desi vec da kad se desi to ne dozivimo kao strah, brigu i bol vec nesto sto je prirodno i neizbjezno bas kao sto je smokvi svejedno kad pane na zemlju i strune. Neizbjezno i tako prirodno. Zar ima smisla ista drugo zeljeti i moliti se za? Moliti se za kisu ili Ferari, isto je. Trazim rijec za to ali mi izmice misli.
Bookmarks