To nije nimalo slučajno. Rusi su na vrijeme razumjeli da se nezavisnost CG (u vremenu kad se to događalo) ne može spriječiti. A kad je već tako odlučili su se prilagoditi i ispitati da li u crnogorskoj vlasti mogu imati solidnog partnera za svoje interese. Đukanović je ovo zanimanje dočekao oduševljeno, jer je procjenjivao da bi mu to pomoglo da smanji zavisnost od Zapada (posebno od iritantnih zahtjeva da demokratizuje zemlju i obračuna se sa organizovanim kriminalom) i ujedno dobije ogroman novac od Kremlja koji bi mu pomogao da u nezavidnoj ekonomskoj situaciji osnaži ekonomiju zemlje i kupuje socijalni mir. Rusi su počeli novac ubrizgavati i koju godinu prije 2005., no ta je godina prelomna jer je od tada njegova količina postala enormna. Sve je krenulo tako da je Kremlj bio zadovoljan pa je čak Rusija bila 3. koja je priznala nezavisnost CG. No, na sastanku u Sočiju 2006. Putin je već otvoreno saopštio Đukanoviću da je vrijednost kapitala koji je upumpan iz Rusije u CG dostigla oko 2. milijarde dolara. Svakom je bilo jasno da će Putin (kad-tad) tražiti nešto zauzvrat. I to ne bilo što, već srazmjerno značaju njegove "investicije". Nimalno slučajno kažem "njegove" jer je velika većina tog novca zapravo novac ruske države koji je formalno u posjedu ruskih oligarha a koji se kreće i pokreće shodno smjernicama iz Putinovog kabineta.
Svi znamo što se dalje dešavalo i kako se na duže staze pokazao poguban taj aranžman. Sve što su započeli sa Rusima završilo je naopako i na grbaču naroda. Na kraju se dogodila i famozna nacionalizacija KAP-a: Ta nacionalizacija bila je u očima Putina kap koja je prelila čašu. No, i tada je Putin (suočen sa problemima u odnosima sa Zapadom i problemima svog štićenika u Siriji) bio spreman Đukanoviću dati još jednu šansu. Svi znate da mu je početkom prošle godine tražio slobodan pristup crnogorskim lukama za ruske ratne i druge brodove kako bi isti u njima mogli dobiti logističke servise. Vlada (čitaj: Đukanović) odgovorila je negativno na te zahtjeve, ali je i dalje željela uvjeriti Kremlj da u njima imaju potencijalnog partnera, te da svakako neće dirati u ruske finansijske interese koji se nalaze na drugim mjestima u CG. Dakle, van KAP-a. A njih je (još uvijek) mnogo.
Koliko su žilave te veze meni su krajnje indikativna 2 primjera. Gotovo niko u CG nije htio javno prokomentarisati da su 2 najpouzdanija Putinova prijatelja sa Zapada na svom putu u posjetu ruskom diktatoru, gle čuda, dan ranije svratili i boravili upravo u Crnoj Gori. I "odmetnuti" francuski glumac Žerar Depardje, i američka zvijezda "B" filmova Stiven Sigal. Puka slučajnost?...Taman posla.
(dan prije..)
(dan poslije...)
(dan prije...)
(dan poslije...)
Jako je zanimljivo da je Žerar Depardje odmah nakon posjete Crnoj Gori kupio veliku plantažu vinograda na okupiranom Krimu, dok je Sigal (koji je ujedno i muzičar) održao dobrotvorni koncert (takođe na Krimu) na kom se prikupljao novac za pomoć tkz. "Donjeckoj i Luganskoj republici".
Poslovni interesi vrha vlasti i ljudi oko Kremlja i dalje su jako snažni i vitalni. Tu treba tražiti razloge jako čudne i na oko teško razumljive politike aktuelne vlasti prema Rusiji i njene potrebe da po svaku cijenu ne prekine veze sa Kremljom, pa čak i ukoliko bi to moglo da ugrozi vitalni nacionalni interes članstva Crne Gore u NATO.



),vidim stavili su naciste i nato u isti kos hahah.znaci cijela je evropa naci/fasisticka,dok je rusija ovamo sama protiv tih uzasnih zloca.hebem ti.
Reply With Quote







Bookmarks