
Originally Posted by
NHM
Kada budu ispisivane stranice novije crnogorske istorije, teško će neki pojedinac ili grupa pojedinacâ moći da se pohvali toliko autentičnim načinom razmišljanja, stvaranja i prezentovanja svojih ideja i svoga viđenja crnogorske stvakodnevnice. Putešestvije započeto blagosiljanjem krša moračkih prije dvadeset godina, nastavlja se iz nedjelje u nedjelju, iz godine u godinu, sad već i iz decenije u deceniju. Humor koji ne gubi na kvalitetu, zastupljen u svemu, od komercijalne upotrebe do žaoke uperene u deformacije društva u kojem živimo – jedan je od najrabljenijih sredstava kritike društva koji je bio prisutan kroz skoriju istoriju čovječanstva, i to ne samo na ovim prostorima. Stvaralaštvo koje je često služilo kao ventil kroz koji je nagomilana destruktivna energija slušalaštva isparavala u vidu bolesnog smijeha, ogleda se u raznorodim (i okom kamere ili uhom radija ovjekovječenim) ispadima četiri prijatelja , četiri jahača Apokalipse, četiri musketara, četiri strane svijeta, četiri godišnja doba... Kvaternitet raznih pojava je u religijama, psihologiji, filosofiji i video igricama, uvijek imao poseban značaj, pa možda nije slučajno to što se postava TBOK predstavlja svojim kvaternitetom. Bez obzira na to da li će ova fantastična četvorka uspjeti da dospije na veliko platno, ideja antiheroja nikad nije bila opravdanija nego što je to u čupavim licima i djelima članova grupe TBOK. Čupavim osim Popaja. I Gorana. Ali svi ostali su čupavi.
Doprinos razvoju crnogorskog društva je nemjerljiv: od upoznavanja Gospodara sa čarima informacionih tehnologija, preko iscrpnog obavještavanja pokojnog Ljuba aktuelnim dešavanjima u vanzagrobnom životu, pa sve do iśćerivanja opakog, nevidljivog i mačem neuhvatljivog virusa gripa, ova vesela družina je ukazivala na put kojim se rjeđe ide, a koji je, usljed rjeđeg hoda, obrastao korovom. I palmama. A i poneka zgrada se izgradila. Ao, uklopiće se u plan, pušti priču sad.
Boreći se za prava obespravljenih ljudi, a prije svega za svoja, stigli su i da dostojno prezentuju Crnu Goru u inostranstvu. Gostovanjem u emisiji Fajront Republika, predstavili su Crnu Goru jednom potpuno novom auditorijumu, auditorijumu koji je bio slijep na dešavanja, a koji je, po prvi put otvorivši oči, poželio da je uzeo crvenu umjesto plave pilule. Ili plavu umjesto crvene... Ivica... Marica... Ivica?
O poetskim dostignućima je bespredmetno govoriti, jer takav intezitet obogaćivanja crnogorskog jezika nisu uspjeli da postignu ni naši debusolirani predstavnici javnog života u svojim NAJoptimalnijim danima. Uostalom, nivo poezije koji omogućava slušaocu da uživa bez obzira na to što ne razumije smisao onoga što mu se govori, predstavlja kriptodepresiju stvaralačkog umijeća. Kvantifikujući kvalitet u kvantitetskoj nepojmljivosti, omogućeno nam je da dihotomiju ljudskog postojanja ujedinimo u disperziji prijemčivih stavova, i to samo na osnovu nekoliko beskonačnih trenutaka neizmjerne uzaludnosti naših htjenja.
Isto važi i za briljantni elaborat porijekla Crnogoraca, teškoćama kriminalaca u traženju posla u svojoj struci, prikaz istine o potonjoj uri Isusovoj, muzičke hitove koji su ogledalo naših iskustava i želja... Spisak je beskonačan, a mi smo ograničeni rokom koji ističe za tričavih mjesec i po dana.
Možda publika TBOK nije najreprezentativniji dio crnogorske populacije, možda nije najreprezentativniji dio foruma CdM, možda nije najreprezentativniji dio podforuma Sve i Svašta, ali jeste najreprezentativniji dio teme TBOK. Možda nije ni toga, ali nagrade koje se dodjeljuju , između ostalog, i za umjetnička dostignuća, ne mogu da budu rezervisane samo za najkomercijalnije izvođače radova.
Mi, kao kolektivno biće CdM TBOK (gledajte nas u najnovijim Zvjezdanim stazama, Borgovi su mala đeca za nas) predlažemo, ne, ZAHTIJEVAMO da se trinaestojulska nagrada dodijeli članovima grupe TBOK. Može i ova dvogodišnja, a može i za životno djelo. Nismo probirljivi. A i penzija ne bi bila na odmet. Jeste da nisu olimpijski šampioni ili svjetski prvaci ili poslanici, ali posebni jesu. Kao i svi prethodno navedeni. Osim poslanika. Svako može da ode po slanik. Što bi dobijali penziju za to?
P.S. Mogao sam i nešto šaljivo da napišem, ali ne znam bi li me ko ozbiljno shvatio.
Bookmarks