Vidiš, možda griješim, ali zar Rusiji i Rusima ne bi bilo od prvorazrednog interesa da razvijaju strateško prijateljstvo (ili čak "bratstvo" mada nijesam sklon tim pjesničkim izrazima) te partnerstvo sa Ukrajinom i Ukrajincima?...Ne samo zbog etničke bliskosti dva naroda (koja je u njihovom slučaju čini mi se najveća posmatrajući zemlje bivšeg SSSR-a), ne čak ni zbog veličine Ukrajine, koliko zbog njenog strateškog položaja ili pozicije od posebne važnosti za Rusiju...
Ja sam zaista zbunjen s ovim što je učinio Putin. Ne samo što okreće čak i Ukrajince "dualnog identiteta" protiv Rusije, već bih rekao da tjera na ozbiljno razmišljanje i one koji su mu bili otvoreno naklonjeni...
Sve me nevjerovatno podsjeća na početak rata u bivšoj Jugoslaviji kada je Miloševićev režim sludio sve Srbe da su u Hrvatskoj na vlast došli koljači i jamari iz WWII i da srpskog uva neće ostati ako se odmah svim sredstvima Srbi ne sjure da oslobode Hrvatsku od Hrvata...
Možda ću umrijeti naivan, no poznajući Hrvate dosta dobro, ništa nije podstaklo antisrpska osjećanja u HR (koja su do tada bila više obiljžje manjine stanovništva) kao nasrtanje tada vojno višestruko superiornijih Srba na njihovu slobodu i pravo da odlučuju o svojoj sudbini.
Da se to nije desilo (tj. da su se dva naroda razišla u miru) tvrdim da bi danas odnosi između Srba i Hrvata bili onoliko dobri koliko nam to sada izgleda nezamislivo... Srbi su po istom receptu od sebe otjerali i druge ex YU narode koje su željeli vaspitavati...
Nikada neću biti potpuno siguran da li je do odustajanje Srbije od pokušaja da se u CG nakon referenduma izazovu nemiri, prave paradržave i sl., došlo zbog svijesti Srba da bi to za sva vremena proizvelo trajni antisrpski animozitet u CG ili se to nije dogodilo samo zato što više Srbija za takve avanture nije imala snage i resursa...
Kakogod... ponoviću, moj je utisak da je Rusija ovim što danas čini sama sebi najveći neprijatelj...






Reply With Quote
Bookmarks