Majo,
Iz poštovanja prema Vama lično (kao i poštovanja prema velikom broju Vas koji ste mi pisali na PM da ne odustajem) odlučih da Vam odgovorim.
Prvo ukratko oko toga zašto sam odjednom PERSONA NON GRATA i zašto se moji postovi naprasno brišu? Ako znam, jadi me znali...Ne pada mi ni na pamet da vrijeme provodim pokušavajući da to odgonetnem. 7 godina pisao sam na isti način, istim stilom i zastupajući iste vrijednosti. Za upravo taj diskurs više puta na PM-u i preko vage dobijao sam pohvale i od strane samog moderatora, a o drugima da i ne govorim. A i zašto da ne bi? Većina Vas koja mi se privatno obratila ovih dana i sama je katkad bila žrtva mog oštrog jezika. A Boga mi nijeste ni Vi mene šteđeli. Ipak, naši postovi se nijesu prepoznavali po tome. U većini su ti postovi (a tu mislim na starije forumaše) po tonu, zanimljivosti i stepenu tolerancije bili (rekao bih) antologijski... Osvrti na stavove i polemike nas nekoliko prenosili su među komentatorima na svim crnogorskim portalima (i „Vijesti“ i RTCG, i dr.). O nama su čuli i mnogi koji na CdM nikada nijesu došli, iako mnogi od nas (a za sebe znam definitivno) nikada na tim drugim portalima jednu riječ nijesmo napisali u životu.
A zašto smo uživali u komunikaciji? Zato što smo imali saglasje oko osnovnih vrijednosti. Struktura gostiju se u međuvremenu promijenila. Veliki broj ljudi koji nemaju ne samo neophodno predznanje za diskusiju na ovom PDF-u, već ni elementarnu kulturu, odjedanput je prepoznala ovaj prostor kao svoj i sada, na žalost, rekao bih čine većinu. Post koji se sastoji iz pitanja gostima „ko bi od vas trpao Juliju Timošenko?“ (ko što je to učinio jedan unazad par stranica) nekada je bio nezamisliv... Dakle, nema ovo „izguravanje“ veze s mojim stilom...Ali, poštujem...Ovo je privatni medij i oni koji ga vode sami odlučuju kakve goste i publiku žele...Zaista to iskreno i bez imalo ironije duboko poštujem.
Zahvalan sam CdM-u (počev od moderatora, bio bih zaista pašče kad bih to zaboravio) na priličnoj ličnoj afirmaciji koju sam zahvaljući portalu doživio. Moje pisanje bilo je dostupno mnogima i to je u godinama iza nas rezultiralo i određenim kontaktima koje sam ostvario sa pojedinim ljudima iz svijeta domaće politike i medija. Dakle,..nema ljutnje...
U vezi Vaših konstatacija vezanih za situaciju u CG u osvrtu na dešavanja u Ukrajini...Potpisujem svako slovo u Vašem postu... Obrazovani i ljudi koji nijesu zalutali na ovaj PDF savršeno razumiju da je situacija u Ukrajini ne samo nevjerovatno podudarna sa onim što mi imamo u CG i ex YU (s tim se slaže i g-din Jovanović sa „Analitike“ vrstan poznavalac prilika u bivšem SSSR-u), već je (živi bili pa vidjeli) po meni zloslutna najava onog što tek predstoji Crnoj Gori. Za godinu, dvije, 5, 10 ili 20 (nebitno), no od onog što se sada tamo dogodi zavisiće i sudbina ovog dijela Balkana...Putin upravo pokušava da vrati časovnik na 1991., i da prekompoziciju prostora SSSR-a izvrši onako kako on misli da je to trebalo učiniti još 1991. Samo neznaven čovjek može nasjesti na to da je Putinov cilj Krim. Ne, u prvoj fazi njegova namjera je Rusiju dovesti na rijeku Dnjestar. On zna da svi potrebni preduslovi za to ne postoje u ovom trenutku, ali ga je razvoj situacije u Ukrajini potpuno zatekao i primorao da reaguje. Mislim,da je bio zatečen momentom i brzinom razvoja događaja u podjednakoj mjeri u kojoj je to bio Zapad. I jedna i druga strana vjerovale su da će pitanje Ukrajine doći na red tek za 5-6 godina. Kad se i jedni i drugi ekonomski i politički konsoliduju i pripreme infrastrukturu da se tim pitanjem pozabave. Svi su znali da će taj dan jednom doći, no nijesu željeli da se to desi sada. Zapad tek pokazuje skromne znake ekonomskog oporavka, a njegova energetska zavisnost od ostatka Svijeta i dalje je visoka. S druge strane Rusija je najmanje 10-15 godina daleko od tačke kada bi bila politički i ekonomski uporediva sa SSSR-om. Naravno, ne govorimo o SSSR-u pred raspad, već o SSSR-u do 1985. Dakle, politički i ekonmski uticaj Rusije (koji dolazi kao posljedica) prisustva u drugim državama Svijeta, neuporediv je sa dometima koje je postigao SSSR u vremenu hladnog rata. U to vrijeme nije postojala tačka zemaljske kugle na kojoj SSSR (sve do kraja '70-ih XX vijeka) nije bio u stanju parirati Zapadu i politički, i ekonmski i svojim vojnim prisustvom.
Danas Rusija nema nijednog relevantnog prijatelja spremnog da uistinu stane uz nju. Bukvalno je sama...
(nastavak niže)






Reply With Quote
Bookmarks