Kada je stav u pitanju onda ga DPS definitivno mijenja kao gaće ili čarape. No, stavove i treba mijenjati kao gaće i čarape, jer nakon nekog vremena postanu neupotrebljivi. Suština priče o tome ko ima stav a ko nema svodi se na to kako onoga drugoga omalovažiti u (pred)izbornoj kampanji. Za glasače treba da bude jedino bitno to šta mogu da očekuju od onih koje biraju. Potpuno je jasno da od Vujanovića nemaju ništa da očekuju. On garantuje status quo kada je u pitanju donošenje najvažnijih državnih odluka. Vujanović je garant DPS monopola u svakom pogledu. Ako znamo da je monopol bilo koje vrste štetan za razvoj svakog društva, jer ne podstiče takmičenje, već ga guši, onda je jasno da glasati za Vujanovića znači ozvaničiti DPS monopol i onemogućiti bilo kakvu šansu za razvoj. Stoga, glasanje za Lekića nema veze sa time ima li on stav ili nema i kakav je njegov stav u odnosu na Vujanovića, već naprosto šansu za ukidanje DPS monopola, a time i šansu za razvoj. Naravno, mnogi građani će za Lekića glasati iz drugih pobuda i motivacija, ali to nije važno, jer samo ukidanje monopola vlasti pokreće procese koji nemaju veze sa pobudama i motivacijama onih koji glasaju. Preraspodjela vlasti i bogatstva stimuliše mnogo više učesnika na političkoj sceni na akcije kojima će se ne samo dodvoriti građanima već i sebi. ...
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Bookmarks