Mračno je. Čuje se samo moj ubrzani puls i teško disanje. Otkucaji kazaljke na starom satu paraju savršenu tišinu. Otkucava vrijeme. Naše vrijeme, mila.
Ustajem iz kreveta, palim cigaretu drhtavim rukama. Opet sam te sanjao.
Ok, nisi više moja. Nisi prva koju sam imao pa izgubio. Ni prva s kim sam gužvao ovu istu posteljinu. Nisi prva koju sam zvao svojom, bez obzira da li sam to stvarno osjećao ili ne. Nisi prva koja je otisla.
Povlačim dim i odsutno ga šaljem u tamu sobe. Pogledam prazno mjesto pored sebe na krevetu. Tvoje mjesto.
Tako mi prokleto fališ. I u tome si prva.




Reply With Quote
each:


Bookmarks