Pojava
Kažu da slika ponekad govori više od hiljadu riječi, što uopšte ne mora biti tačno. Izgled zna zavarati i to često. Problem je što mi nijesmo bili te sreće. Slika govori, ne hiljadu, već milijardu riječi. Ne radi se o fizičkom izgledu (to nikad ne bih pomenuo jer je degutantno) već o sumornom izrazu lica i nastupu kao na kakvom pokajanju ili četrdestici. Takvo je i vođenje naše mlade reprezentacije od strane ovog selektora. Tri generacije su prošle, a ja još nijesam vidio igru naše U21 selekcije. Ni u jednom meču je nije bilo. Čak neke ubjedljive pobjede su više izraz lucidnosti nekog našeg napadača nego plod bilo kakve smislene akcije.
Izjave
„Doduše, neke ćemo vratiti u ekipi“ „Omladinska selecija može da povede na turniru 18 igrača“
Nijesam postao ovoliko nepismen, samo sam integralno prenio Vlaisavljevićevu izjavu datu Atlas Televiziji, odnosno emisiji Fudbal Plus prošle nedjelje. Ovo njegovo „gađenje s padeži“ je prenio i na teren i tako je izgledala naša igra protiv mlade češke reprzentacije. Kamo lijepe sreće da je stvar samo u toj utakmici i da je ona izuzetak a ne pravilo. No, da zanemarimo pravopis i umjesto toga se skoncentrišimo na njegove lektorisane izjave. Zadržaću se na ovom kvalifikacionom ciklusu jer bi mi traženje arhive iz prethodnih kvalifikacija oduzelo puno vremena, a čitanje njegovih izjava je jedan oblik mazohizma u čemu ne treba pretjerivati.
7. 6. 2011. Poraz od Jermenije 4:1 i pored igrača više 70 minuta
„Nisam vjerovao da možemo ovako loše da odigramo. Igrači su se teško kretali po terenu, kao da ih je sva snaga napustila. Imao sam utisak da se radi o veteranima, a ne mladićima koji tek treba da napune 21 godinu. Imali smo mnogo problema - putovanje je bilo dugo i naporno, a vremenska i visinska razlika nisu pomogle. Uz to, koncentracija nam je bila na vrlo niskom nivou, a prvi gol smo primili iz neshvatljive greške i naivnosti“
Taj prvi gol je, po Vlaisavljeviću, bio ključan iako smo poslije njega imali igrača više a primili još tri pogotka! Koncentracija – zapamtite tu riječ.
8. 10. 2011. Poraz u Velsu 1:0
„Utakmica je bila potpuno ravnopravna, a domaćin je na kraju došao do pobjede poslije nepotrebnog starta Šofranca u našem kaznenom prostoru. Velšani su gol postigli u trenucima kada smo mi diktirali ritam, nakon čega su samo čuvali svoj gol i uspješno trošili vrijeme odugovlačenjem. Imali smo tri odlične prilike nakon udaraca glavom, imali stativu Golubovića za koju mi i dalje nije jasno kako nije bila gol, ali smo na kraju skupo platili nedostatak koncentracije u ključnim trenucima utakmice“
Opet Dušku nešto nije jasno, i opet individualne greške. A tek koncentracija...
3. 11. 2011. Izašao spisak za utakmicu protiv Andore na kojem je izostavio 7 igrača iz prošlog meča
„"Odlučio sam da neke igrače ne pozovem kako bi se malo zabrinuli, i da niko u ovoj selekciji ne osjeti da ima sigurno mjesto u timu. Mislim da su na osnovu kvaliteta koji posjeduju morali mnogo više da daju. Sjećate se da sam poslije poraza od Jermenije preuzeo krivicu na sebe, ali ipak su igrači morali mnogo više da pruže.“
Duško glumi strogoću, a izgleda da se radilo o dogovoru sa klubovima. No, sa iste press konferencije ide, sada već, anologijska izjava:
"Ukoliko ekipa potcijeni Andoru i ne budemo imali povoljan rezultat, imaćete puno razloga da pišete. To bi bila senzacija, možda bih nakon toga napravio pres i zahvalio vam na saradnji. Vjerujem, međutim, da do toga neće doći"
Kakva junačina! Isprsio se Dule pred svemoćnom Andorom kod kuće. Jedino nije precizirao što je to pozitivan rezultat. Vjerovatno je mislio i na remi. A čak i da smo izgubili u Nikšiću, on se ogradio jer je rekao samo „možda“.
29. 9. 2012. Poraz na prijateljskoj utakmici protiv Slovačke 4:1
"Provjera jeste bila neuspješna i neugodna, ali poslužila je, ipak, da vidim na koje igrače ne mogu da računam. A to su i neki koje sam izostavio protiv Andore u posljednjem kvalifikacionom okršaju. Oni sigurno imaju kvalitet, ali njihov učinak je bio užasan. Neke sigurno više neću zvati"
Ko?
"Znaće oni sami a i vrijeme će pokazati. Zna se da sam ranije preuzimao odgovornost na sebe, zašto bih sada prozivao nekoga? A kada prođete kao mi u Slovačkoj, onda na 90 odsto tima možete da stavite teret"
"Nismo bili toliko loši, ali napravili smo puno individualnih grešaka. Imali smo i neke izgledne šanse, pogotovo u prvom dijelu"
Ovdje već bezobrazluk prelazi sve moguće granice. Ranije preuzimao odgovornost? I to se zna? I opet ti prokleti igrači koji se ne zalažu. I, jasno, njihove individualne greške. Prilikom pisanja ovog teksta želio sam da ovu izjavu uporedim sa izjavom nakon Vlaisavljevićevog debija 2007. protiv vršnjaka iz Makedonije. Nažalost, arhiva iz tog perioda je nedostupna na internetu, ali ko se nje sjeća zna da je gotovo identična „neke više neću zvati“.
2. 6 .2012. Poraz od Češke 2:1
„Mislim da je presudila sredina terena, gdje su naši igrači bili teški i nepokretni. Željeli smo da brzim akcijama i pasovima proigravamo igrače na stranama, ali naše sredine nije bilo ni u fazi odbrane ni u fazi napada. Imali izglednu situaciju da se vratimo u igru, kada je Marko Vešović šutirao glavom. To bi nas vjerovatno „podiglo“ i pitanje kakav bi bio ishod. Kod drugog gola naši igrači stajali su kao nezainteresovani, a Česi nas kaznili.“
„I ja se čudim. Na treninzima su bili veoma aktivni i dobri, zato sam i gradio optimizam da možemo dobiti utakmicu“
Opet individualne greške igrača, i opet se Duško čudi. I tako, dok se on iz utakmice čudu ne može načuditi, mi izgibosmo.




Reply With Quote



Bookmarks