Reinkarnacija nudi nadu mnogima. Ako ne uspemo u ovom životu, imamo šanse u sledećem.
Ipak, čak i oni koji veruju u reinkarnaciju priznaju da se najveći broj ljudi ne seća svojih prethodnih života.
Kako možemo učiti iz prošlih grešaka ako ih se čak i ne sećamo? Izgleda da uvek pravimo iste greške.
S’ obzirom na ljudska moralna posrnuća kroz istoriju, ima li razloga da verujemo kako će u budućem životu biti bolje?
Reinkarnacija, navodno, osigurava pravdu. Prema zakonu karme (nepopustljivo, bezlično pravilo koje upravlja svemirom),
u svakom životu dobijemo šta smo zaslužili. Dobra i loša dela daju dobre i loše rezultate u svakom životu. Po karmi nema
nepravednog stradanja jer niko nije nevin. Svako stradanje uslovljeno je lošom karmom. Beba rođena bez nogu je to zaslužila,
kao i žena koju su silovali. I svi prenosimo karmu iz života u život.
Nema blagodati, nema oproštaja i nema milosti. Ne samo da
ovo nisu dobre vesti za one koje muči savest, nego se karma sukobljava sa našim moralnim osećajem da je poneka patnja
nezaslužena i da zaslužuje naše sažaljenje i delanje da se ukloni.
Bookmarks