rekli su o ljubavi;citati,odlomci....;)

[ocean soul]

Doći će i proći još mnogi martovi, ali u njima neće biti naših pogleda, dodira, priča, šutnje, paljenja dviju cigareta, keksića prelomljenih na pola, tvojih poruka na komadićima papira.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Sometimes your nearness takes my breath away... and...

all the things I want to say... can find no voice.

Then, in silence, I can only hope my eyes will speak my heart.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

MOLITVA

Onog koji znajuci
za moju ljubav odlazi,
zaustavi, o, drvo tresnjino!
I neka padnu tvoje latice
da zametu njegov put!

Ono Komaci

[springcom]

PrijenosniEUPlugHome/ PutovanjaACadapter/punjačza AppleiPad+free shipping+korisno

[ocean soul]

Onda sam prijatelju shvatio sve iz nekog drugog kuta. Ona je bila uz mene kada to nisam ni znao a ponekad ni osetio. Nisam shvatao koliko je ljubavi posvetila i dala meni. Znas, prisetio sam se svega, i bilo mi je zao sto sam je pustio da ode. Jednostavno je postala umorna od moga nemara, jos samo jedna teska greska. Brinula se za mene a ja to nisam shvatao. Kad mi je govorila da cu jednom pogledati natrag i videti sve greske nisam joj verovao. Ali, znas, tek sad shvatam da sam pustio najbolje sto sam imao da ode.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"Vecernji sutoni govorice ti o Smrti, a tisine o Zaboravu.-A ti ces odgovoriti sutonima i tisinama: 'Ima nesto sto ne umire za ljudsko srce, a to je nerasudna ali nenadmasna vera u nerealno i nemogucno. I ima nesto sto stoji iznad sudbine coveka, a to je Ljubav koja je, kao i Smrt, uvek slepa moc prirode, a ne cilj covecje srece ili nesrece'."

Jovan Ducic, "Stari zapis"

[ocean soul]

Nije bilo lako sa njom. Bila je prkosna. Divlja. Ponosna. Umiljata. Vedra. Srcana. Hrabra. Preduzimljiva. Gorda. Uvek spremna na pustolovinu. Bila je zaneta pesnikinja. Begunac iz svakidasnjih rasprava. Sve je to bila. Sve u jedan mah. I sve istinski i iz dubine duse. Nisam mogao da joj kazem idi! Idi od mene! Kako, kada bih time svoju dusu raspolovio, iskopao ranu na srcu. Zato sam progutao svoje reci kao trnje. I osmehnuo sam joj se. Kroz suze. Trazio sam jos vremena. Trazio sam da ceka ne znajuci da je cekanje tihi i surovi ubica. Okrutan krvnik. Mora. Ono ustvari oduzima coveku sve. Volju. Veru. Samopostovanje. Nagriza nadu kao rdja. Plasi. Kida dusu i misli.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Nije bilo lako sa njom. Bila je prkosna. Divlja. Ponosna. Umiljata. Vedra. Srcana. Hrabra. Preduzimljiva. Gorda. Uvek spremna na pustolovinu. Bila je zaneta pesnikinja. Begunac iz svakidasnjih rasprava. Sve je to bila. Sve u jedan mah. I sve istinski i iz dubine duse. Nisam mogao da joj kazem idi! Idi od mene! Kako, kada bih time svoju dusu raspolovio, iskopao ranu na srcu. Zato sam progutao svoje reci kao trnje. I osmehnuo sam joj se. Kroz suze. Trazio sam jos vremena. Trazio sam da ceka ne znajuci da je cekanje tihi i surovi ubica. Okrutan krvnik. Mora. Ono ustvari oduzima coveku sve. Volju. Veru. Samopostovanje. Nagriza nadu kao rdja. Plasi. Kida dusu i misli.

Svaka cast , derane!!!!!!!!


Sta je ovo???

Ovo moram da ubiljezhim u moj mali tefter...

[ocean soul]

Voleo bih da je otmem samo za sebe. Da je sebicno sakrijem od celog sveta.
Ali mogu samo da budem srecan sto mi ponekad dolazi i da se trudim da joj
ugodim, zeleci da ostane sto duze. I dok god mi potvrdjuje svoju ljubav, vreme sa njom se ne merim satima vec dodirima. I dok god vidim sebe u njenim ocima, znam da smo jedno i kad nismo zajedno. I dok god osetim toplinu poljupca koji mi lagano spusta na celo, znam da je samo moja.

[Artemis]

"Ljubav i ljepota imaju jednu neraskidivu vezu...obje su prolazne ako su površne."

[Free bird]

Kada bih te jednoga dana zgrabio, i tabane ti poljupcima prekrio, da li bi onda prestala da hodas u strahu da moje poljupce ne zgazis?

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...budi blagoslovena za onaj jedan trenutak blazenstva i srece koji si dala drugom srcu, usamljenom i zahvalnom! Boze moj! Citav minut blazenstva! Pa zar je to malo, makar i za ceo zivot coveciji?..."

Dostojevski-"Bijele noci"

[ocean soul]

"Hranio se njenom blizinom, i ostajao je stalno gladan. Nigde nije nalazio smirenje. Trazio je njene tragove nestrpljivo iscekivajuci sledeci dan da je ponovo vidi i u njenim dodirima potrazi mir. I novi nemir. Birao je za nju svoje najlepse reci i najvaznije snove i poklanjao joj ih. Celo telo bridelo mu je od njenog dodira. Topio se od vreline njenih usana. Sam njen glas klizio mu je po kozi kao milovanje. A ona, ona je ostavljala ljubavne uzdahe u naborima njegove postelje, u vrelini njihovih zagrljaja. Da bi on jos dugo potom osecao njen miris na svom jastuku i njenu dugu i meku kosu pod svojim usnama..."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"Hranio se njenom blizinom, i ostajao je stalno gladan. Nigde nije nalazio smirenje. Trazio je njene tragove nestrpljivo iscekivajuci sledeci dan da je ponovo vidi i u njenim dodirima potrazi mir. I novi nemir. Birao je za nju svoje najlepse reci i najvaznije snove i poklanjao joj ih. Celo telo bridelo mu je od njenog dodira. Topio se od vreline njenih usana. Sam njen glas klizio mu je po kozi kao milovanje. A ona, ona je ostavljala ljubavne uzdahe u naborima njegove postelje, u vrelini njihovih zagrljaja. Da bi on jos dugo potom osecao njen miris na svom jastuku i njenu dugu i meku kosu pod svojim usnama..."

a shto mi chini ovaj deran

....


"...Usmjeris li svoje lice ka predjelima Ljubavi, cijeli svemir ce za te biti basca puna ruza. Sve sto tu ces vidjeti srce ce pozeljeti, sve sto srce pozeli tu ces i vidjeti. Ako prodres u srce svakog suncevog zraka, pronaci ces sunce u njima. Ako ti duh izgori u plamenu, vidjeces da je Ljubav alhemicar duha. Poci ces na put, van uskih granica vremena i prostora koji ce te odvesti do beskraja svjetla nebeskoga. Ono sto uho nije culo, ti ces cuti, ono sto oko vidjelo nije, ti ces vidjeti...."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"Počeh razmišljati kakva bih voljela biti u tom trenutku. Voljela bih biti vesela, radoznala, sretna. Proživljavati intenzivno svaki trenutak, žudno pijući vodu života. Vjerovati ponovo u snove. Biti kadra da se borim za ono što želim.
Voljeti čovjeka koji me voli.
Da, to je bila žena kakva bih ja voljela biti - i koja je iznenada zaživjela i ušla u moje tijelo.
Osjetih kako mi dušu preplavljuje svjetlost jednog Boga - ili Božice - u kojeg više nisam vjerovala. I osjetih kako, u tom času, Drugo Ja napušta moje tijelo i sjeda u ugao male sobe.
Mogla sam izvana promatrati ženu koja sam do tada bila: slabu, ali punu želje da ostavi dojam jake osobe. Osobu koja se boji svega, ali sama sebe uvjerava kako to nije strah - već rarboritost onoga tko je spoznao realnost. Što zazidava prozore kroz koje može prodrijeti sunčeva vedrina - kako njen stari namještaj ne bi izblijedio.
Vidjeh moje Drugo Ja kako sjedi u kutu sobe - krhko, umorno razočarano. Obuzdavajući i podjarmljujući ono što bi uvijek trebalo biti na slobodi.: svoje osjećaje. Pokušavajući prosuditi buduću ljubav prema iskustvu proživljenje patnje.
Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju ma gdje ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge.
Jer u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreće u susret nama.
I spasi nas.
Kad je Drugo Ja izišlo iz mene, moje je srce ponovo počelo razgovarati sa mnom. Reklo mi je da pukotina na zidu brane propušta vodeni tijek, da vjetrovi pušu u svim smjerovima i da je ono sretno jer ga ja ponovo slušam.
Moje srce je govorilo da sam zaljubljena.
I ja sam zaspala zadovoljna, s osmjehom na usnama."

[ocean soul]

I mada znam da je to sto sam je toliko voleo moju nesrecu ucinilo vecom, mada znam da bi mi kada sam odlazio bilo lakse da sam je manje voleo, da bi mi bilo mnogo lakse da je uopste nisam voleo, ipak, da opet mogu da biram ne bih se odrekao ni jednog zanosa koji smo proziveli zajedno.

[ocean soul]

"I eto, rastali smo se, baš onako kako sam i mislio da će biti, ali nisam mogao priznati sebi, niti ću moći. Ubi me tišina koja je ostala, poslije svega smo samo poznanici, dvoje ljudi koji su sada ništa, a nekad su bili sve. Nisam tužan, ne, stvarno nisam, imam lijepo sjećanje, samo mi fali. Fali mi i to je sve..."

[makica-pakica]

I mada znam da je to sto sam je toliko voleo moju nesrecu ucinilo vecom, mada znam da bi mi kada sam odlazio bilo lakse da sam je manje voleo, da bi mi bilo mnogo lakse da je uopste nisam voleo, ipak, da opet mogu da biram ne bih se odrekao ni jednog zanosa koji smo proziveli zajedno.

Ovo bijaše Kneginja Milica Knezu Lazaru posvetila????

[puppy]

Ljubav je neodoljiva želja da budemo neodoljivo poželjni. ~ Robert Frost

Osim ako nije luda, strastvena i posebna, ljubav je gubljenje vremena. U životu ima previše prosječnih stvari. Ljubav ne bi trebala biti jedna od njih. ~ Nepoznat

Žena mora voljeti jednom ili dvaput lošeg čovjeka, da bi mogla biti zahvalna za onog dobrog. ~ Nepoznat

Kad bih dobijala po jedan cvijet za svaki put kad pomislim na tebe, mogla bih zauvijek šetati u svojoj bašti. ~ Klaudia Gandi

[ocean soul]

Žene su kao sabrana dela, neko ih ne pogleda, neko prelista, neko pročita, a tek retki shvate i cene njenu vrednost!

[aLaPaCha]

” – Šta ti znaš o meni? Šta znaš ti o tom kad u život u kom je sve postalo problematično uđe ljubav? Šta je prema tome tvoj jeftini zanos? Kad od neprestanog padanja odjednom postane zastoj, kad beskonačno Zašto postane konačno Ti, kad se, kao fatamorgana nad pustinjom ćutanja, najednom izvije osećanje, oblikuje se, i varljivo priviđenje krvi nad nemoćnim rukama postane predeo prema kome su svi snovi bledi i građanski?
. . .

[ocean soul]

Popravljala je svoj crveni ruž na usnama, dok sam je upitao:
''Šta je s vama ženama? Zar vi ne patite, ne tugujete? Zar je vaš život satkan samo od sreće? Nikada ne mogu primetiti kad je žena tužna.''
Nasmešila se a zatim odgovorila: '' To je još jedan dokaz da muškarac ne poznaje ženu.
Nasmejane smo baš zbog tih što su u naš život doneli tugu, baš zbog tih što su nas povredili. Mnogo ih više boli osmeh na licu, nego suze, veruj mi. Samo se smej bolelo te ili ne..."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Njegova avantura s Terezom počela je točno tamo gdje su avanture s drugim ženama završavale. Odigrala se na drugoj strani imperativa koji ga je tjerao u osvajanje žena. Na Terezi nije želio ništa otkrivati. Dobio ju je već otkrivenu. Vodio je s njom ljubav prije nego što je stigao uzeti u ruku svoj imaginarni skalpel kojim je otvarao ispruženo tijelo svijeta. Vodio je s njom ljubav prije nego što se stigao upitati kakva će biti kad budu vodili ljubav. Ljubavni slučaj došao je kasnije, dobila je temperaturu i nije mogao da je pošalje kući kao druge žene. Klečao je kraj njene postelje i mislio kako ju je neko poslao niz vodu u košari. Već sam rekao da su metafore opasne. Ljubav počinje metaforom. Drugim riječima, ljubav počinje u trenutku kad žena upiše svoju prvu riječ u našu poetičku memoriju.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...ja bih jednog malog čovjeka, da bude baš kao dijete, da se raduje mojim malenkostima, da ujutro prije nego pronađe ga vrijeme ljubi me u obraze optočene zorom."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Moraš da dodješ. Znam. I čekam te. Tvoj korak himnično hoda. Tišinu po tišinu. Ti si ja. Prepoznajem te.