
Originally Posted by
savjetnik u osiguranju
Dakle, u slučaju RASKIDA ugovora oni će ti isplatiti (tj. osiguravajuća kuća, jer sa njom sklapaš ugovor o osiguranju), a neću ja, tačno onoliko novca koliko te sljeduje - ni centa manje, ni centa više. I to nije prepušteno na njihovu volju da u tom trenutku odluče koliko će ti isplatiti, nego to znaš unaprijed (od trenutka sklapanja ugovora) za svaku godinu trajanja polise.
Neće ti ništa "oduzeti" i niko nikoga ne vara. Čak bi se, iz drugog ugla gledano, možda moglo reći da je tu osiguranje malo prevareno zato što su dugoročno planirali/plasirali taj novac i to je za njih neplanirano (dok si ti od samog starta znala što te čeka u slučaju raskida) i zato što su možda imali veći trošak za tvoju polisu (zavisno od dužine vremenskog perioda proteklog do raskida ugovora) nego što si do tada uplatila i zato što su možda do tada imali isplatu po tvojoj polisi za neki osigurani slučaj (mnogo veću nego što si ti do tada uplatila), a ti onda odlučiš da raskineš UGOVOR.
Dok razgovaraš sa agentom i popunjavaš formular za svoju polisu valjda ga pitaš sve što te zanima, pa tako i ovo pitanje - "a što ako od određenog trenutka ne budem mogla ili ne budem željela da uplaćujem polisu" (ja ovo uvjek pomenem mojim sagovornicima i ako me ne pitaju, pa ih pitam da li znaju zašto je to tako, pa im pojasnim). Pa ti agent pruži određeni odgovor. Pa ti uplatiš ratu i dobiješ polisu na kućnu adresu. A uz polisu i tabelu tzv. kapitalizovanih i otkupnih vrijednosti polise po godinama. A otkupne vrijednosti predstavljaju zagarantovane/minimalne iznose koje bi klijent dobio u slučaju svojevoljnog raskida ugovora, a uz to bi mu se uplatila i sva pripisana dobit do tog momenta (koja se ne može znati unaprijed, jer se ona klijentima godišnje dodjeljuje iz dobiti poslovanja osiguravajuće kuće - o tome sam pisao čini mi se u prošlom postu). Pa ako ti je agent rekao drugačije, ili ti uopšte nije rekao, a tebi se te zagarantovane otkupne vrijednosti ne sviđaju i dovoljan su razlog da se predomisliš, ti fino odustaneš od ugovora i osiguravajuća kuća ti odmah vrati kompletan uplaćeni novac na tvoj račun u banci.
Dakle, ne može se govoriti o prevari ako je klijentu unaprijed poznato što ga sljeduje i kako to funkcioniše (i prihvatio je polisu).
A zašto u slučaju da raskine ugovor u prvim godinama klijent dobija manje novca nego što je do tada uložio? Ima nekoliko razloga. PRVO, troškovi polisiranja. DRUGO, mnogo važnije, troškovi reosiguranja klijentove polise. Po zakonu, svaka polisa se mora reosigurati i taj trošak osiguravajuću kuću košta mnogo više nego što je klijent uplatio prvom godišnjom ratom. A zamislite slučaj velikih osiguranih suma koje klijent ugovori - sve se to mora odmah reosigurati, nebitno da li je klijent izvršio uplatu za godinu ili samo za prvu mjesečnu ratu. Zato i nema pripisivanja dobiti u prve dvije godine osiguranja i nema nikakvog povraćaja novca (0 eura) u slučaju raskida polise u tom periodu - jer nema od čega, nema novca na ličnom računu osiguranika. Ali je od prvog dana klijent osiguran na punu vrijednost osigurane sume (ili na dvije, ili na tri vrijednosti osigurane sume, zavisi što je izabrao). Zato je i dobit u prvim godinama pripisivanja relativno mala, a onda otprilike eksponencijalno raste (pa nadoknadi u posljednjim godinama ugovora). A dešava se da se klijent šokira kada od osiguravajuće kuće dobije prvo obavještenje o pripisanoj dobiti za prethodnu godinu, kada vidi neku mizernu sumu, pa se razočara i krene u priču kako je sve to prevara i traži raskid polise (pa kad još vidi da će dobiti manje novca nego što je uplatio, utisak o prevari mu je upotpunjen). TREĆE, a to je takođe povezano sa prethodnim objašnjavanjem, osiguravajuća kuća mora da izdvaja dio novca za matemat. rezervu, garantni fond itd (ne bih sada ulazio u te stručne detalje). ČETVRTO, osiguravajuća kuća novac negdje dugoročno plasira ("zarobi ga"), a klijent traži u prvim godinama raskid ugovora, iako se ugovorom obavezao da će uplaćivati npr. na 30 godina. Kako bi osiguravajuća kuća plasirala sredstva i poslovala kad bi klijenti mogli da bez posljedica raskidaju ugovore (pa i u kasnijim godinama trajanja ugovora).
PETO: Da li je inače logično, generalno govoreći, da jedna strana može bez posljedica raskinuti ugovor? Poznaješ li igdje takvu vrstu ugovora? A još imajući u vidu da se ovdje radi o nečem veoma specifičnom, o tome da sa prvom klijentovom uplatom osiguravajuća kuća preuzima/"kupuje" rizik isplate osiguranih suma za nastup osiguranog slučaja. I da se radi o veoma dugoročnim finansijskim ugovorima. Sjećaš se onog primjera koji sam naveo: nakon prve uplate od 100 eura moguće je da uslijedi obaveza isplate od oko 114.000 eura po nastalom osiguranom slučaju pokrivenim ugovorenom polisom. Zamisli na primjer da sklopiš u banci ugovor o kreditu, dobiješ sredstva, treba da uplaćuješ rate 30 godina i onda šeste godine više nisi u mogućnosti da uplaćuješ (ili jednostavno odlučiš da nećeš). Tamo se na primjer radi o kupovini stana u startu, a ovamo o kupovini osiguranja u startu. I što rekosmo, možeš li bez ikakvih posljedica prestati sa uplatama za kredit? Primjeni to razmišljanje na bilo koju vrstu ugovora kojim se tretiraju neke obaveze. Bilo koju i bilo koje. Na primjer na ugovore u sportu.
Još jedno pitanje svima za razmišljanje, sam/sama sa sobom: zašto klijent ne pročita podatke koje dobije uz polisu i tamo odmah vidi otkupne vrijednosti polise po godinama (i sve druge opšte i posebne uslove osiguranja)? Pa ako mu se ne svidi - da odustane (što po zakonu ima pravo) i da mu se vrati kompletna uplaćena prva rata. Uzeo je nešto (polisu) što ne uzima prečesto u životu i što je veoma ozbiljan i za njega važan dokument, ali mu je dosadno da bači pogled na to. A ne treba mu više vremena da sve uslove komplet pročita nego što mu treba da novine pročita. Ali uvjek umije da optuži i lako nađe krivca za sve, samo ne vidi svoju ulogu u tome.
Kao što rekoh, tj. zapitah se, kako bi osiguranje funkcionisalo kad bi svaki osiguranik mogao kad god hoće da raskine ugovor i da traži sav uloženi novac nazad? I na što bi to ličilo? Kako bi poslovale osiguravajuće kuće i na što bi to uticalo u društvu, sa čim je sve to povezano? Mada nema potrebe da se ti sada opterećuješ sa tim razmišljanjima, ima ko o tome da misli i to funkcioniše decenijama. Srećom, funkcioniše dobro i taj sistem je dobro planiran, definisan i kontrolisan, pa sam ja kao osiguranik miran i siguran da će osiguravajuća kuća, kao subjekt koji ispravno posluje i dobro barata sa novcem klijenata, nastaviti tako i dalje, što je i meni i mojoj familiji u interesu, jer tako znam da će sigurno izvršiti isplate po našim polisama.
A sva ova priča o isplati novca u slučaju raskida polise ne mora uopšte da dođe na dnevni red, jer klijent ima nekoliko drugih varijanti, tj. ne mora da raskida polisu ako nema da uplati. Raskid ugovora je najgora opcija.
A naravno, može se desiti i da mu isplate više novca nego što je do tada uložio, zavisi od vrste programa koji je odabrao i od broja godina koji je protekao od početka ugovora, jer se na otkupnu vrijednost polise (koja MORA biti manja od do tada uplaćenog novca) dodaje i do tada pripisana dobit (ona mu se godišnje dodaje i ne može mu se oduzeti, ni umanjiti).
Nadam se da sam makar malo bio od pomoći (i da možda shvataš da prisustvo na dva seminara ne znači i vladanje sa materijom), pa i ako to znači da ostaješ i dalje pri svojoj priči.
Bookmarks