Više OD RIJEČI
"Pojedinac"
Činjenica da se hoće stvoriti utisak o “neodgovornom pojedincu” zapravo znači nešto sasvim drugo – iza ovoga stoji kudikamo organizovanija struktura od bilo kojeg “neodgovornog pojedinca”. U normalnim zemljama ta se struktura zove – organizovani kriminal.
![]()
Crnogorsko društvo je tzv. neanonimno društvo – a mali prostor nije pogodan za temeljno očuvanje bilo kakvih tajni. I, dok slušam izjave odgovornih funkcionera – jedan veli da je ovo “ružan” čin, kao da je riječ o kakvoj estetskoj prosudbi, ostali svi potežu “napad na slobodnu riječ” i slične floskule, a čujemo i ono uobičajeno da je otkrivanje napadača na novinarku Vijesti apsolutni prioritet – ne mogu se oteti utisku da se, ne danas, već u srijedu veče, kada se napad i dogodio, bar na tri adrese (kafei, kabineti) znalo i ko, i po čijem naređenju... Čak sam uvjeren da su i neki od ovih “zlatoustih” saosjećajnika među “privilegovanima” koji znaju više nego što smiju pokazati.
Koleginica Olivera Lakić je jedna od najhrabrijih dama koje sam upoznao u životu. Napad na nju samo je jeziva potvrda takvog utiska. Živimo u zemlji gdje se za hrabrost uglavnom dodjeljuju ovakve medalje. I sve je više nosilaca Ordena razbijene glave sa zlatnim udarcima. Samo što još niko nije otkrio kovačnicu gdje se ovi ordeni prave. To je izgleda – državna tajna.
Čovjek bi morao biti baš slijep da ne vidi “rukopis” organizovanog kriminala. I zato je posebno zanimljiva Đukanovićeva izjava da je ovo, kako reče, “jedan kriminalni čin, svakako jednog neodgovornog pojedinca”. Zašto “svakako”? Otkud (jedna) tolika sigurnost?
Ovo nedjelo, u ravni izvedbe, nesumnjivo jeste djelo “pojedinca”, budući da je koleginicu Lakić napao jedan (ne)čovjek. Ali, Đukanović ne želi da kaže to, on želi da kaže da je ovo djelo “pojedinca” u smislu nepostojanja konteksta. Odnosno, da iza toga “pojedinca” ne stoje neki drugi ljudi – neko ko ga je nagovorio na to, neko ko ga je, na ovaj ili onaj način, motivisao da učini ovo što je učinio.
A jeste malo neobično, da, u trenutku dok policija nema nikakvih saznanja, neko ustvrdi da zna da iza svega stoji ”neodgovorni pojedinac”. Kao da on, Đukanović, zna više od onih koji, makar deklarativno, istražuju čitav slučaj.
Odakle Đukanović zna da je ovo djelo “pojedinca”? Zašto mu je važno da to naglasi, da čitavu stvar tako objasni, kada ne može, ako nema kakvih paranormalnih sposobnosti, to znati dok čitavu stvar ne istraže oni koji se time, valjda, profesionalno bave. Kad bi čovjek bio cjepidlaka mogao bi se prisjetiti i one Veljovićeve, “magistralne” brzine, kojom je svojevremeno ustvrdio da je paljenje automobila “Vijesti” “izolovan slučaj”. I tako tri puta zaredom... Dakle, pojedinac, i još k tome – neodgovoran. “Odgovorno” ustvrdi čovjek.
Činjenica da se hoće stvoriti utisak o “neodgovornom pojedincu” zapravo znači nešto sasvim drugo – iza ovoga stoji kudikamo organizovanija struktura od bilo kojeg “neodgovornog pojedinca”. U normalnim zemljama ta se struktura zove – organizovani kriminal. I, kad bi čovjek pokušao da racionalno sagleda čitavu situaciju važan bi bio odgovor na jedno principijelno pitanje – ko najupornije poriče postojanje organizovanog kriminala? Po pravilu, to uvijek rade zaštitnici organizovanog kriminala. (Staljin je tvrdio da nema čistki, Berluskoni da nema korupcije, Milošević da nema zločina na Kosovu, Eskobar da ne postoje narkokarteli – stvar uvijek tako funkcioniše...)
Otkada nije na državnim funkcijama, ex-premijer se izgleda, onako, amaterski, hobistički, bavi i naukom. Đukanović je u nastupu na javnom servisu formulisao Zakon o univerzalnoj rasprostranjenosti gluposti, u modernoj nauci, poznat kao “Đukanovićev zakon”. Glupost je ravnopravno zastupljena sa obje strane okeana, uči nas ova teorija. Ima je svuda i geografski je ravnomjerno prisutna. No, kako Đukanović voli da bude izuzet od zakona, to jednako važi i za zakone fizike i metafizike – pa shvatamo da je samo u Crnoj Gori glupost organizovana drugačije: ovdje ona pripada isključivo neprijateljskim medijima, civilnom sektoru, opoziciji... Što je to što, u Đukanovićevoj vizuri, njega i njegove izuzima iz gravitacije gluposti? Šteta što i to nije objasnio.
Đukanovićeva nepresušna retorika o neprijateljima države stvara ambijent za ovakve događaje. Istovremeno, takvom strategijom M.Đ., uz podršku patriotsko-udbaških pseudointelektualaca (pisaca, novinara i ostalih diletanata) kreira javnu orgiju u kojoj se poslušni službenici režima bacaju drvljem i kamenjem na “Vijesti”, nalazeći se tako na istom poslu sa ovim “neodgovornim pojedincima” koji, krajnje “izolovano”, biju ljude i pale kola...
A sve to samo da bi se sakrio prepoznatljivi “rukopis” organizovanog kriminala. A što mislite, zašto je tom čovjeku toliko važna takva obmana u kojoj, kako vidimo, radosno učestvuju “svi predsjednikovi ljudi”?
Balša Brković
Autor je pisac, urednik kulturne rubrike ND Vijesti
- Baba, zašto za nas Zećane vele da govorimo: "Ovizi, onizi"?
- A kojizi to vele, sine??
pa nemoj, ne cera te niko.. sjed doma
- Baba, zašto za nas Zećane vele da govorimo: "Ovizi, onizi"?
- A kojizi to vele, sine??
Medijski tajkuni ogladnjeli...
Da oće Vešović napisat koje slovo...
Last edited by minjo; 10-03-12 at 17:50.
Kao i obično, nije ili-ili, nego i-i.
Nisu samo politicari i tajkuni krivi. Vec i sam narod CG.
Pogledajte kinu npr. Tamo isto politicari dobijaju dobar dio kolacha ali se ipak ide napred brzo. Zato shto narod radi naporno.
Koreja npr. ima veoma razvijenu korupciju i narod konstantno protestvuje, ali ipak ide napred.
U CG se ne radi tako. Inache bi dolazile velike firme da vas zaposhljavaju kao vrhunske inzhinjere i fizicare.
Tako isto ne zapocinjete svoj sopstveni biznis ako imate para vec se to zavrshava na proizvodnji suhomesnatih proizvoda i hrane. Samo se ulazhe u najjednostavnije proizvode ili se direktno kupuju kola dobra za impresioniranje djevojki.
Znachi umesto akcija stranih firmi ili otvaranja novih kad se proda kuca na moru kupuje se prolazna roba.
U skupini zemalja koje su bile siromashne kao tajvan,koreja ili irska CG bi mogla naci primjer.
E, pa.. dobro nam dosli...LIFE STYLE
Basel World 2012: Sajam švajcarskog luksuza
Sajam u Bazelu prati preko 3. 000 novinara iz čitavog svijeta, a očekuje se oko 100. 000 posjetilaca
Na jubilarnom četrdesetom, prestižnom Sajmu satova i nakita u Bazelu, koji je počeo 8. a trajaće do 15. marta, izlaže 1. 815 izlagača iz 41 zemlje. Među njima i firma Shawish sa dijamantskim prstenom od 70 miliona švajcarskih franaka.
Švajcarska, kao najveći svetski proizvođač satova predstaviće 456 marki nakita i satova, odnosno 245 ručnih satova, 124 ostalih vrsta časovnika i 40 nakita.
Ova zemlja je prošle godine izvezla 30 miliona satova ostvarivši rekordan prihod od izvoza u iznosu od 19, 3 milijardi franaka.
Očekuje se da će u ovoj godini prihod od izvoza švajcarskih satova dostići vrijednost od 20 milijardi eura. Industrija satova je treći najprofitabilniji izvoznik u Švajcarskoj, posle hemijsko- farmaceutske i mašinske industrije.
Uvecaj!
Sajam u Bazelu prati preko 3. 000 novinara iz čitavog svijeta, a očekuje se oko 100. 000 posjetilaca.
Hvala Lepo
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/208236/Miroljub+Labus+za+Press%3A+Uvo%C4%91enje+evra+je+s pas+za+Srbiju.html
:D
Ericsson se "sjetio'.. A onoliko posprdavanja sa CG i toliko prosute propagande.. ah...
Potonja "pamet'... Mada, naviklo se. Prvo pljuc sto se Crnogorci izvinjavaju, pa onda i oni, ali ono crnogorsko je ponizno, a njihovo sa "stilom"hahahaha.. i Sve isto..
Hvala Lepo
Hvala Lepo
USKORO Hrvate očekuje pravi udar na kućne budžete, jer analitičari procjenjuju kako se trenutno stanje, u kojem su se cijene uglavnom zadržale na istoj razini, teško može zadržati.
"Vjerujem da će biti novi val poskupljenja, jer ne vjerujem da trgovački lanci mogu dugo držati ovakav sistem 'smrznutih cijena", kazao je analitičar portala supermarketi.info Domagoj Šojat, piše RTL. Iako je PDV na dječju hranu pao na 10 posto, pronašli su proizvod kojemu se cijena čak i povećala. "Cijena jednog adaptiranog mlijeka, koje spada u dječju hranu, ne samo da se nije smanjila, nego se i povećala", rekao je Šojat i dodao da se nadaju da je to izolirani incident.
No, usprkos uvođenju više stope PDV-a početkom ožujka, situacija s cijenama u hrvatskim supermarketima mnogo je bolja nego što se moglo očekivati, rezultati su to istraživanja Barometar cijena Osijek, objavljenog na stranici supermarketi.info.
Rezultati ovotjednog očitanja cijena u supermarketima pokazuju da do značajnijih povećanja nije došlo, a zbog uvođenja novih stopa PDV-a od 10 posto na ulja, masti, šećer te dječju hranu, navedeni su artikli nešto jeftiniji.
Zbog novih poreza neki artikli jeftiniji
Šećer je u prosjeku jeftiniji za 11,18 posto u odnosu na veljaču. Suncokretovo ulje jeftinije je u prosjeku 10,72 posto, biljno ulje za 13,75 posto, dok je ekstra djevičansko maslinovo ulje jeftinije za čak 15,32 posto. Dječja hrana je također uglavnom jeftinija u prosjeku.
Što se tiče poskupljenja, najviše nas je iznenadilo poskupljenje banane u prosjeku za 14,76 posto. Ovo se poskupljenje ne može objasniti činjenicom da je banana "izašla iz sezone", budući da podaci pokazuju kako je ona u odnosu na isto razdoblje prošle godine skuplja 11 posto.
Cijena potrošačke košarice skočila na 127 kuna
Ovaj mjesec zamijećena razlika između najpovoljnije i najnepovoljnije košarice se u odnosu na prošli mjesec povećala s 97,71 kuna na čak 127,81 kn.
Ako se usporede osječke i zagrebačke košarice, može se zaključiti da je Osijek uvjerljivo povoljniji od Zagreba. Od šest uspoređenih supermarketa, njih čak pet povoljniji su u Osijeku nego u Zagrebu.
"Tri četvrtine građana ima problema s pokrićem troškova"
Sindikati smatraju da je ovo tek početak udara na kućne budžete. "Tome se ne treba čuditi. Nema nikakve obveze prema bilo kome da usklađuje svoje cijene temeljem ili povećanja ili smanjenja PDV-a", kazao je predsjednik NHS-a Krešimir Sever za RTL i dodao kako su očekivali da će doći do povećanja cijena, "što se sada i događa".
"Po svim anketama koje se provode, negdje oko tri četvrtine ili 75 posto građana, izjavljuju da imaju problema sa pokrićem mjesečnih troškova", rekao je Sever.
'Iran War Clock'
IZGLEDI ZA RAT S IRANOM
Amerikanci počeli odbrojavanje do 'sudnjeg dana'
Datum objave:
10.03.2012 08:00
Autor: S.S./Atlantic
Povećaj veličinu slova
Smanji veličinu slova
Pošalji prijatelju
Ispiši stranicu
Izgledi za izbijanje rata na Bliskom istoku svode se na bacanje novčića: vjerojatnost da će SAD ili Izrael u idućih godinu dana udariti na Iran trenutno iznosi 48 posto, prognoziraju stručnjaci uključeni u projekt 'Iran War Clock' utjecajnog američkog časopisa Atlantic
Vezane vijesti
- Izrael od SAD-a traži oružje za napad na Iran! (09.03.2012)
- Iran diže saveznike za rat protiv Izraela (07.03.2012)
- Jastreb Obama zaprijetio Iranu (07.03.2012)
- Iran dozvolio inspektorima ulaz u Paršin? (06.03.2012)
- Odluka o napadu na Iran još nije donesena (06.03.2012)
Sukladno prognozama, kazaljke 'ratnog sata' trenutačno pokazuju da je do ponoći ostalo ravno 10 minuta.
Časopis Atlantic, u vlasništvu izdavača Davida G. Bradleyja koji je u doba administracije Georga W. Busha zagovarao rat u Iraku, okupio je 22 stručnjaka iz svijeta politike, znanosti i medija, koji će redovito prognozirati šanse za izbijanje oružanog sukoba. U toj šarenoj skupini našli su se, primjerice, američki diplomat i žrtva talačke krize u Iranu iz 1979. John Limbert, potpredsjenik američkog Vijeća za međunarodne odnose James Lindsay, pomoćnik ravnatelja Instituta za nacionalnu sigurnost u Tel Avivu Ephraim Kam i glavni vojni dopisnik Haaretza Amos Harel.
Intuitivni 'kolektivni osjećaj'
Svaki član skupine procjenjuje koji je postotak vjerojatnosti za izbijanje rata, a Atlantic pomiče kazaljke na satu temeljem prosječnog rezultata.
U slučaju da je postotak vjerojatnosti izbijanja rata jednak nuli, veća kazaljka naći će se na 20 minuta do ponoći. Svakih dodatnih pet posto vjerojatnosti pomiče kazaljku jednu minutu bliže broju 12; 10 posto izgleda za rat reflektiralo bi se na 18 minuta, a 75 posto na pet minuta do ponoći.
'Ratni sat' nije tempiran ni protiv ni u korist izbijanja rata, ističe Atlantic, dodajući da je svrha 'procijeniti izglede za konflikt u nadi da će to doprinijeti informiranijoj diskusiji'.
Autori projekta oprezni su u očekivanjima točnosti prognoze, koja zapravo predstavlja intuitivni 'kolektivni osjećaj'. No 'ratni sat', zaključuju, mogao bi biti bliže istini od svih alternativnih prognoza koje su trenutačno dostupne javnosti.
'Kasnije' može biti - prekasno
U međuvremenu, Atlantic podsjeća u kojoj je fazi 'iranska kriza'.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) u veljači je objavila propast svoje misije u Iranu. Teheran nije bio spreman omogućiti stručnjacima te UN-ove institucije puni pristup svojim nuklearnim postrojenjima. Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei rekao je da su strahovi IAEA-e od moguće 'vojne dimenzije' nuklearnog programa neutemeljeni.
Izrael je zaoštrio retoriku, prikazujući potencijalnu iransku bombu kao egzistencijalnu prijetnju i sugerirajući da je sve manje mogućnosti za uspješni napad na iranska nuklearna postrojenja. 'Tko god kaže 'kasnije', možda će otkriti da je kasnije postalo – prekasno', izjavio je izraelski ministar obrane Ehud Barak. Izrael je signalizirao i da o napadu na Iran neće nužno unaprijed upozoriti Washington.
Izraelski predsjednik Shimon Peres tvrdi da Izrael ne srlja u rat, no 'ako nam se rat nametne, borit ćemo se i pobijedit ćemo'. Američki vojni analitičari sumnjaju u kapacitet Izraela da bombardira Iran danima ili čak tjednima, koliko bi moglo biti potrebno za uništavanje iranskih postrojenja.
Obama: Ne blefiram
Proteklog tjedna predsjednik Barack Obama uputio je pomno sročenu poruku Iranu.
'Kao predsjednik SAD-a, ne blefiram… kada SAD kaže da je neprihvatljivo da Iran posjeduje nuklearno oružje, misli to što kaže', izjavio je Obama za Atlantic. U govoru pred najutjecajnijom organizacijom američkih Židova, AIPAC, Obama je potvrdio da SAD čuva leđa Izraelu. Ujedno, založio se za mirno rješenje sukoba i zatražio od Izraela da sačeka da ekonomske sankcije protiv Irana postignu svoj rezultat.
Utjecajni republikanci usvojili su borbeniji stav prema Iranu, kritizirajući predsjednika za premekanu politiku i tražeći od njega da podvuče crtu čije bi prekoračenje rezultiralo američkim vojnim udarom.
The more things change, the more they stay the same.
Glup text totalno.. Naslov nema veze sa pricom o "satu" posebnom za sadasnju situaciju, jer "projekat" o kojem govore je poznat od 50-tih proslog vijeka i radi se konstantno za sve i svasta. Kao da se mali Djokica iznenadio pa misli da niko to ne zna i eto postoji od njegovog "otkrica". Taj sistem je radjen prvi put u periodu hladnog rata USA -SSSR.. Sada to uglavnom rade politicki analiticari a u posebnim slucajevima prilaze i veci "mozgovi". No.. eto..
Hvala Lepo
Last edited by Maja; 11-03-12 at 00:56.
Sve se to caskom mijenja. Istorija, kako daljnja, tako i skorasnja, nas je dobro uvjerila kako se mentalitet na ovom nasem crnom prostoru mijenja u trenu, momentu, samo kada gospodar podvuce da tako treba. Svi smo bili Crnogorci, pa je odjednom postalo IN da budemo Srbi.. pa onda opet Crnogorci.. Prvo smo ratovali da sacuvamo Jugoslaviju, onda smo bili spremni da ratujemo da iskocimo iz nje.. a sve na mig gospodara. Nista od toga se narodu nije samo po sebi uvuklo u glavu, nego mu je bilo dirigovano. Ovdje narod slijepo prati svog gospodara i ugleda se na njega. Tako je i postalo jedno od najkorumpiranijih drustava na planeti.
- Baba, zašto za nas Zećane vele da govorimo: "Ovizi, onizi"?
- A kojizi to vele, sine??
Radne akcije stepenica do položaja i blistave političke karijere u SFRJ
Iz Titove šume u premijersku fotelju
Bivši premijer Milo Đukanović bio je zamjenik komandanta za kulturno-zabavne i sportske aktivnosti, a organizatori su bili Jovo Pejović, Ljubiša Stanković, Dragan Vukčević
![]()
U doba SFRJ, društvenog eksperimenta samoupravljanja, primjene dijalektike marksizma i tekovina revolucije, stvar prestiža bilo je dobiti priliku i učestvovati u omladinskim radnim akcijama, ali istovremeno, kramp, lopata, koračnica, uz političko obrazovanje, predstavljali su nezaobilazan put u budućoj političkoj karijeri.
Najbolji crnogorski akcijaši odigrali su odlučujuće uloge u smjeni vlasti 1989. godine, u takozvanoj "jogurt revoluciji".
Jedan od najpoznatijih, Radojica Radojević (54), učestvovao je čak u 14 saveznih radnih akcija, a dobitnik je i nevjerovatnih 13 udarničkih značaka.
Radojević se prisjeća da su prve omladinske radne akcije organizovane još 1946. godine, prilikom izgradnje pruge Brčko-Banovići, a da su naredne godine mladi komunisti, sa neviđenim entuzijazmom gradili pruge Šamac-Sarajevo, Titograd-Nikšić...
"Svojim rukama i snagom mišića mi smo izgradili Jugoslaviju", rekao je Radojević.
![]()
Milo Đukanović, Zoran Lakušić, Jovo Pejović Postati akcijaš nije bilo jednostavno, prisjeća se Radojević, i samo najbolji omladinci su dobijali priliku da dokažu svoje radne i organizacione sposobnosti.
"Generacije akcijaša povezivalo je zajedništvo, drugarstvo i ponos što imamo čast predstavljati svoj grad, republiku""Broj akcijaša je bio ograničen. Tražilo se 50, a prijavi se 100. Radne akcije bile su škola života, a naročito akcije organizovane na saveznom nivou. Akcijaši su radili tamo gdje nijesu mogle mašine. Radilo se udarnički, od šest do 12 sati, a nakon toga brigadiri su imali poslijepodnevni odmor, zabavni program, sportske aktivnosti, takmičenja i političko obrazovanje. Na nekim akcijama organizovani su kursevi, a bilo je moguće dobiti i vozačku dozvolu. Radilo se, ali su se mladi ljudi istovremeno pripremali za društveni angažman. Najbolji su se upoznavali, sklapali prijateljstva, čak i brakove", sjeća se Radojević, imenujući akcijaštvo i kao "bratimljenje naroda".
Zaboravljeni Dan omladinskih radnih akcija
Za poštovanje su akcijaši koji su uljepšavali Podgoricu, a za uzvrat nijesu tražili novac i privilegije, i toga vremena se sa ponosom sjećamo, za razliku od vremena u kojem živimoPrvog aprila, zaboravljenog Dana omladinskih radnih akcija, omladinci Jugoslavije, okupljali su se i pripremali za učešće na saveznim radnim akcijama, a u ritmu brigadirskih pjesama organizovale su se još i republičke i lokalne radne akcije.
"Generacije akcijaša povezivalo je zajedništvo, drugarstvo i ponos što imamo čast predstavljati svoj grad, republiku i što smo za sobom ostavljali kilometre izgrađenih autoputeva, željezničkih pruga, nasipa i na desetine hiljada novih sadnica", rekao je Radojević, napomenuvši da je imao rijetku privilegiju da pređe put od akcijaša do komandanta savezne radne akcije.
![]()
Đukanović, Gačević, Ljubiša Stanković, Dragan Vukčević i Radojević sa Markom Orlandićem 3 godine prije AB revolucije Pošumljavanje goleti oko Podgorice, takozvane "Titove šume", 80-ih godina, sjeća se Radojević, u to vrijeme komandant gradilišta, bila je ispunjena radnim zadacima koji su morali da budu ispunjeni.
"Bivši premijer Milo Đukanović bio je zamjenik komandanta za kulturno-zabavne i sportske aktivnosti, a organizatori su bili Jovo Pejović, tada sekretar omladine Podgorice i komandant akcije, Ljubiša Stanković, predsjednik omladine Podgorice u jednom mandatu, Dragan Vukčević, kao predsjednik omladine Crne Gore, dok je Tihomir Gačević, sadašnji visoki funkcioner policije, u 'Titovoj šumi' bio zamjenik komandanta za naselje", rekao je Radojević, napomenuvši da je bilo više radnih akcija na pošumljavanju.
![]()
Sa radne akcije Titova šuma Predsjednik omladine Podgorice u jednom mandatu bio je Zoran Lakušić, dok je, prema riječima Radojevića, Jovo Pejović bio komandant dvaju akcija.
Na fotografiji iz tog perioda, Marko Orlandić, predsjednik CK SKCG, rukuje se sa brigadirima, koji su se postrojili u hijerarhiji važnosti iluzije brigadirskih činova.
Ideja jugoslovenstva nije zaboravljena
Sudeći po internet stranici "Udruženje akcijaša Crne Gore" na Facebooku, čiji je osnivač Radojević, renesansa vrijednosti akcijaštva neće se dugo čekati.
Radojević ističe da udruženje neće afirmisati političke ambicije pojedinaca i da članove čine svi koji „slijede ove časne vrijednosti, a koje želimo prenositi našoj mladosti“.
"U Crnoj Gori otpočinjemo aktivnosti koje će imati za cilj slijeđenje, čuvanje, i njegovanje tradicija omladinskog akcijaškog rada. Nastojaćemo da oživimo uspomene na prelijepe dane naše mladosti i organizovati brojne aktivnosti, a posebno skupove akcijaša iz svih nekadašnjih republika naše Juge", rekao je Radojević, istakavši da se akcijaški susreti organizuju u Beogradu, Smederevu, Kikindi, Đerdapu, a susret u Zenici tek se planira.
Radojević smatra da ideja jugoslovenstva nije zaboravljena.
"Eno Ćatović i Arif Sirotanović, bratanac Alije Sirotanovića, čiji je lik krasio novčanicu od hiljadu dinara, organizuju susrete akcijaša u Zenici. Podgorica je bila domaćin saveznih radnih akcija koje su sa prekidima trajale do 1988. godine. Radnih akcija nema, a ostaje dilema što je to privlačilo mlade ljude, i da li su one bile proizvod jedne promašene ideologije i vremena koje treba zaboraviti. Za poštovanje su akcijaši koji su uljepšavali Podgoricu, a za uzvrat nijesu tražili novac i privilegije, i toga vremena se sa ponosom sjećamo, za razliku od vremena u kojem živimo, a koje želimo zaboraviti", rekao je Radojević.
- Baba, zašto za nas Zećane vele da govorimo: "Ovizi, onizi"?
- A kojizi to vele, sine??
DŽEK POT MANEVAR
Vlasnik kazina u "Splendidu" nije platio državi dva miliona
Džek pot, čiji su vlasnici Branislav Mićunović i Sava Grbović, prema dokumentaciji u posjedu “Vijesti“, imao je privilegiju da zaobiđe dvomilionsku obavezu
Podgorička kompanija Džek pot za svoj kazino u luksuznom bečićkom hotelu “Splendid“, u kojem posluje od 2010. godine, nije platila koncesionu naknadu u iznosu od dva miliona eura, iako je u momentu dobijanja dozvole za rad važio Zakon o igrama na sreću koji propisuje taj iznos.
Vlasnici i osnivači kompanije Džek pot su biznismeni Branislav Mićunović i Sava Grbović.
Džek pot je, prema dokumentaciji u posjedu “Vijesti“, imao privilegiju da zaobiđe dvomilionsku obavezu, a to se vidi i iz hronologije od momenta kada je zatražena koncesija do njenog zaključenja. Garanciju na iznos od 300.000 eura izdala je Prva banka Crne Gore, i to 26. jula 2009. godine, radi isplate dobitaka
Za firmu Džek pot nije važio zakon
Naime, kompanija je zahtjev za koncesiju svog kazina koji se tada nalazio u Budvi, pod nazivom Marina, (2010. godine preseljen u “Splendid“) zatražila 21. novembra 2007. godine, sedam dana prije isteka roka važenja starog zakona o igrama na sreću. Prema tom zakonu, naknada za kazina iznosila je 50.000 eura i plaćala se jednom godišnje.
Iako je formalan zahtjev za dodjelu koncesije podnijet u periodu kada je važio stari zakon, sva ostala procedura trajala je tokom važenja novih zakonskih rješenja, ali se to za firmu Džek pot nije primjenjivalo.
Ugovor o koncesiji zaključen je 15. feburara 2010. godine, skoro dvije i po godine nakon podnošenja zahtjeva. Garanciju na iznos od 300.000 eura izdala je Prva banka Crne Gore, i to 26. jula 2009. godine, radi isplate dobitaka, dok je 10. januara 2010. utvrđen „kontinuirani riziko depozit od 300.000 eura“ u hotelu “Splendid“, kroz stolove za pružanje kazino usluga.
Opširnije u štampanom izdanju
- Baba, zašto za nas Zećane vele da govorimo: "Ovizi, onizi"?
- A kojizi to vele, sine??
The more things change, the more they stay the same.
Ka' i 2/3 forumasa
Last edited by Tattoo; 11-03-12 at 15:18.
... to ja znam jer je mene brat u Italiju !
Nema opcije: glasam za 20 eurah.
hahahahahaha![]()
Uzasni ste sa crnim humorom.
Hvala Lepo
Potrpredsjednik Vlade i ministar za informaciono društvo Vujica Lazović potrošio je za tri godine na račun "reprezentacije" oko 9.000 eura iz budžeta, gostujući u mnogim crnogorskim restoranima, piše "Dan".
Najveći račun je iz hotela "Podgorica" i iznosi 1.290,72 eura, a na njemu piše "konzumacija hrane i pića".
Na većini objavljenih računa nema specifikacije, osim računa restorana Lupo di mare. Lazović i njegovi gosti tamo su naručili tri kilograma brancina na sicilijanski način, što je poreske obveznike koštalo 173,25 eura.
Računi su iz 2008, 2010. i 2011. godine.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks