Nole je igrač motivacije i samopouzdanja. Samopouzdanje je napumpao do neba. Sa motivacijom je teža stvar. Ukoliko mu protivnik posebno ne imponuje motivacija mu je slaba i tek kada počne da gubi. Iako su novac, rekordi, slava i sl. dobra motivacija, ipak u samoj igri treba neki poticaj da bi se meč odigrao vrhunski. Fenomen "lošeg dana" Novak rješava sjajno. Duža koncentracija i tehnički odrađeni poeni vade ga iz krize u igri. Ponekad je potreban duži trud, kao kod Monfilsa, koji je strašno uporan, što je mogao da osjeti Troicki. Inače, Monfils teško da može dobije Đokovića, osim da mu se sve poklopi, pošto je Đoković mnogo pokretljiviji. Slično je i sa Berdihom. Obojica imaju snažan servis i dobre forhende, ali su manje pokretni od Đokovića. Još Đoković ima sjajan ritern. Psihički je Đoković stabilniji, mada ima padove motivacije, što ga može uvesti u seriju nepotrebnih grešaka. Za sada je to ispravio, ali, prijeti mu ta opasnost, i na njoj treba stalno da radi, posebno, ako sampouzdanje preraste u nadmenost. ....
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Bookmarks