Cini mi se kako neki i dalje imaju dozivljaj da zivimo ne u onoj potonjoj Jugoslaviji nego u SFRJ. Ne samo u vaterpolu nego i u ostalim sportovima. Svaki poraz isprate takvi komentari kao da smo Brazil u fudbalu i da nas ima dvjesta miliona bez Rusa. Mi nismo najbolji ali mozemo to biti. Mi nemamo dovoljnu bazu igraca da bi mogli nadomjestiti i najmanji nedostatak a kamoli ovoliki kao i na ovom prvenstvu. Ja podrzavam Porobica zato sto je ulozio ogroman trud u stvaranju ove ekipe i njeno odrzanje poslije samostalnosti i zato sto mislim da bi pukli po svim savovima ako bi on otisao pogotovo kad vidim ko su alternative.

Da opet ponovim sto se tice meca sa Hrvatskom danas se vidjelo koliko su protiv nas imali sreca. Kad ne udjes u mec kako treba, kad nemas ni mrvu srece, kad udje nesigurnost. Vaterpolo je tezak sport i zbog svoje specificnosti svaki pad koncentracije ili nedostatak neke sportske srece moze biti koban i nedoknadiv.

Srbima svaka cast na danasnjoj pobjedi jer nadoknaditi 5-1 i 9-5 u vaterpolu i to protiv Madjarske je za svako postovanje i vaterpolo udzbenike. Da bi potvrdili to i zasluzili epitet epske utakmice moraju dobiti i Italijane. Danas su se potrosili i fizicki i psihicki i to praznjenje im moze doci glave. Ja im svu srecu zelim prekosjutra jer su je zasluzili. Nama ostaje da zalimo za onim zadnjim napadom protiv Madjara jer da smo izborili remi bili bi prvi i borili se za medalju. Ipak sa Zlokovicem, Paskovicem i Janovicem u Londonu imacemo mozda zadnju sansu ove generacije.