Mrzim ljubomoru i posesivnost.
Ne bih zalazio u dublje analize, niti sad pravio distinkciju između ta dva pojma, iako postoji.
Ja to sve trpam u isti koš, jer i jedno i drugu proizilaze iz nepovjerenja u partnera i manjka samopouzdanja.
Ako ste sigurni u sebe, iskreni prema dragoj osobi i prestavili ste joj se u pravom svijetlu, bez pretvaranja u nešto što niste, tada nećete biti opterećeni mišlju kako vas uvijek može zamijeniti nekim drugim. - jer vas je zavoljela onakvim kakavi jeste.
The more things change, the more they stay the same.
Osnovna razlika je u tome sto nekoga nikad i niko ne moze napraviti majmunom, ka' on sam sebe. Vjerovatno sam pomalo i ljubomoran i posesivan, ali bez ikakve manifestacije. Posto ne podnosim detaljna propitivanja kao da sam pred istraznim sudijom ne ispitujem, ne propitujem i cekam da sama kaze onoliko koliko misli da treba, sta treba, a bogomi treba dosta vremena i posebna osoba pa da se ja raskokodacem i pricam onako kao "sam sa sobom".
Moj sadašnji momak kaže da je u prethodnoj vezi bio neormalno posesivan i ljubomoran. I on i ona, koliko sam mogla da shvatim. To ih je valjda i razdvojilo. Za moje poimanje on jeste ljubomoran, doduše ja sam prije njega bila u dugoj vezi i taj momak je toliko bio nezainteresovan da sam mogla pored njega gola sa petoro igrati što bi njega to dotaklo. Tada sam mislila vrhunac povjerenja, wow, kad ono ipak ne, prosto mu nije bilo stalo, što je kasnijim postupcima i potvrdio. Dakle poslije 4 godine nepostojanja ljubomore, meni je bio šok kad sam našla nekoga ko je ljubomoran. E sad, poenta je što ta njegova ljubomora tehnički na mene ne utiče. Dakle ne cima me lik, ja radim isto što sam i ranije radila, dakle sve je to ok. ALi on je dovoljno otvoren da prizna i da razgovara o toj svojoj strani, što je meni ok. U slučaju da izljubomoriše sam primijeti, ja mu crknem od smijeha, on počne da se smije i tako to prevaziđemo. Ukoliko bi me njegova ljubomora opterećivala to ne bih izdržala dugo sigurno.
I'm one of 50 sisters who killed their own husbands on the first wedding night.
Oh, my god it was so good....
Posesivnost i ljubomora uništavaju vezu, koje ja nazivam i kvazi vezama. Ovo je samo karakteristično za veze gdje partneri nisu u stanju da izdrade povjerenje i neki čvršći oslonac. Vjerovatno među njima vlada veliko nerazumjevanje i nesigurnsot koji dovode do posesivnosti i ljubomore kod jednog ili oba partnera.
Dosta muškaraca i žena imaju običaj da vrše nekakve testove različitog tipa,iliti da ispituju osjećanja partnera s druge strane. Rezultat toga su neke stvari u prisustvu partnera (nikako kad on/a nije tu), upućene drugim muškarcima - ženama, kako bi proizveli -viđeli reakciju partnera i kakvog su inteziteta ta osjećanja(nekakvi pohotno-pečatni pogledi, koketni osmijesi, femkanje, foliranje i ostalo).
Problem nastaje kad partner pokuša da im stavi do znanja - objasni da to nije lijepo, da nema potrebe za takvim ponašanjem i sl, oni odmah kreću s 'pravdanjem' tipa "ti si ljubomoran/a" i ostalo.
to je tzv. sindrom 'zašto praviš majmuna/icu od mene'...
Sell the Vatican, Feed the World!
"Zdrava" doza ljubomore je savrshena za bilo koju vezu...Ako ista, bar znash da ti je do te osobe josh uvijek stalo
"There is a difference between constructive criticism and acting like u have a di*k up your ass"
Ja da ne bih razmišljao o tome, ja fino đevojku u katastar upišem i nosim posjedovni list vazda sa sobom. Jedino sam bio ljubomoran kad je procjenitelj došao da izmjeri kvadraturu, pa mi je mjerkao đevojku u gornje kvadrate. Ja tako.
Za sve eventualne sporove, obraćam se nadležnom sudu u Podgorici. Ako je đevojka iz Podgorice.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
A ako je iz Kolašina?
I'm one of 50 sisters who killed their own husbands on the first wedding night.
Oh, my god it was so good....
Onda sud u Kolašinu. Vala i ti svašta pitaš.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Ne mogu da zamislim tu ljubav koja iskljucuje dozu posesivnosti i dozu ljubomore.One mogu da idu u istom paketu al ne moraju.Recimo kad bih pocela da osjecam jaka osjecanja prema nekom i dva dana bez mogucnosti da ta osjecanja dijelim su mi teska,misli mu mi jake,osjecam nedostajanje,potrebu da je tu...al nisam nikad osjecala ljubomoru,mozda zato to mi se nije davalo nekog povoda i uvjek je nekako izlazilo da sam ja vise posesivna a taj neko vise ljubomoran...I sve mi je to sasvim prirodno osim u slucaju da se pretjera i gdje to prelazi u bolest i gusenje...Mislim da svako ko je imao priliku da se veze jakim osjecanjima za nekog zna da covjek ne moze da bude istih lisen...Vecina nas da se takvo sto izbjegne izbjegava vezivanje i vecinom pribjegava nekim neobaveznim vezama...
"Tiha voda brijeg roni..."
Pa normalno je da ima malo ljubomore, cisto da vidis da je partneru stalo. Ali dosta cesto to preraste u takvu posesivnost, da ne mos' prnut od partnera, da oprostite. Smijurija. Imao sam par slucajeva takvih, pih... To ne podnosim. Pusti me, brate! Ako mi ne vjerujes da izadjem u grad sa drustvom a da te ne prevarim, bjezi onda!
DICIOTTO
posievinost koja prevazilazi granice dozvoljenog, umjerenog, umjesnog... daaa... Ali posesivnost je valjda nekako ocekivana kad podrazumijeva ovo shto cu dolje reci...(citajte nize:P ) ljubomora je vec nesigurnost u sebe...i vodi samo kraju...
Slazhem se...Ovdje se misli dragi sagovornici ne na POSJEDOVANJE OSOBE KAO POKRETNE IMOVINE, vec kad se kazhe "DA JE NESHTO MOJE", misli se da kad si u vezi SA NEKIM, taj NEKO JE SAMO SA TOBOM, a ne sa josh 10oro mimo tebe... Tj misli se da nikoga ne zelish da dijelish ni sa kim... I ne banalizujte sad to navodjenjem toga da nekog razdvajate od prijatelja poznanika brace sestara i izlazaka sa njima... To ovo "MOJE" ne podrazumijeva. Samo podrazumijeva zdrav odnos u vezi, shto je danas rijetkost. Upravo sam prkjuche dobila takav komentar da NOSIM RUZHICHASTE NAOCHARE ako mislim da dvoje mozhe OSTATI DVOJE u vezi, i da nema trika da ima veza dje bar jedno ne svrlja sa josh BAR jednom osobom...pa vi vidite shto bi sa ovim MOJE :P
To nije posesivnost. To je normalno očekivanje po meni. Gušenje te osobe sa ciljem da ostane samo tvoja je posesivnost.
I'm one of 50 sisters who killed their own husbands on the first wedding night.
Oh, my god it was so good....
Već sam pisala na ovu temu.
Posesivnost i ljubomora su nezbežni, kako u prijateljstvu tako i u vezi.
Ja sam naučila da ih kontrolišem i (koliko - toliko) ne pokazujem.
Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?
Ma nemoj. A svako malo iza ćoškova iskačeš i legitimišeš mi društvo.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
ispada, Moodo, sudeći po ovome što si napisala, ispada da mi koji nijesmo posesivni, koji ne doživljavamo partnera kao nešto "MOJE, koje nije u vezi sa još 10 drugih..." , potpuno podržavamo da nam partner ima još deset drugih djevojaka, žena/ momaka, muževa?!
E pa izvini, neće biti tako.
Ljubomora i poasesivnost su izuzetno povezani pojmovi, zapravo, ljubomora je jedno potpuno normalno osjećanje koje imamo kad se plašimo da gubimo voljenu osobu, a koje postaje nenormalno onda kad se iskombinuje sa posesivniošću, a koje se tada zove "bolesna ljubomora"...da ne dužim, ako vidim da mi je momka spopala neka nevjesta, nenormalno bi bilo da se smijem i da kažem "ma jok, neće on" tj, da ne reagujem ljubomorom, ali ako ga pitam kad dodje s posla sa kim je pričao na pauzi, koga je sreo, koliko dugo su pričali, o čemu su pričali, zašto su pričali....ako zakasni s posla 5 minuta s vrata krenem "s KOJOM si bio?!?!?!" , onda nema sreće u mene, onda sam paranoična, to je gospodo dijagnoza
uostalom, evo pročitajte što vele psiholozi:
Za razliku od ljubomore, posesivnost je osećanje anksioznosti (koje može dostići i nivo panike) u čijoj su osnovi nerealistične procene pojedinca da može biti ostavljen/na, prevaren/na i odbačen/na. Na emotivnom planu osoba jako strepi ne samo da će biti ostavljena, već i da će se osećati povređeno, besno i da neće moći da podnese ta osećanja (užasavenje), ili život bez partnera. Na nivou ponašanja, osoba koja je sklona posesivnosti u svemu vidi znakove potencijalnog ostavljanja ili prevare, aktivno traga i konstruiše (fantazira) realnost tako da pronađe potvrdu i “dokaze” za svoje sumnje. Za razliku od ljubomore, kod posesivnosti, bilo koji događaj (čak i izmišljen, trivijalan) može postati povod (okidač) za stalnu sumnju i strepnju. Mišljenje osoba koje su posesivne je paranoidno. U osnovi može biti mehanizam projekcije (osoba svoj strah od odbacivanja prebacuje u spoljašnju realnost pripisujući ga nekim spoljašnjim uzročnicima).
Šta je u osnovi posesivnosti? U osnovi posesivnosti je duboko osećanje nesigurnosti u vlastiti self, loša slika o sebi (slika o sebi kao nekome koje neadekvatan, loš i zbog toga ne može biti voljen i prihvaćen od strane drugih), fragilan identitet (na primer: kod muškaraca osećaj da nije dovoljno dobar, “pravi” muškarac), osećanje praznine, istorija ostavljanja, zlostavljanja ili zanemarivanja u porodici, ili čak neki od poremećaja ličnosti (psihopatija, granični, zavisni, histrionski itd.).
a evo što kažu za ljubomoru:
Ljubomora je vrsta straha, ili bolje rečeno složena, afektivna reakcija na zamišljenu ili realnu pretnju da će voljeni objekt biti izgubljen,u potpunosti ili nekom stepenu. Ljubomora je složena reakcija gde primarna emocija strah u percepciji događaja s percepcijom sopstvene reakcije na njega poprima dimenziju složenog odgovara na povređivanje.
Reč ljubomora je etimološki blisko povezana sa ljubavlju, u psihološkom smislu ta veza nije tako čvrsta. Psihoanalitičari (Fenihel) otkrivaju da su najljubomorniji oni '' koji ne mogu voleti ali koji moraju osećati da su voljeni.''
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Evo i dio tog teksta koji je jednako bitan za potpuno razumijevanje pojma, jer nije posesivnost pojam koji podrazumijeva bolest i sve najgore:
Na posesivnost ne treba gledati kao na fenomen sve ili ništa. Svako od nas se bar malo oseća nesigurno i samim tim svako je sklon izvesnom stepenu posesivnosti u određenim okolonosti (na primer: kada iracionalno procenjujemo da nismo dostojni partnera, da je on/ona bolji/a, atraktivniji/a od nas i sl.). To ne znači automaski da se radi o nekom poremećaju. Većina ljudi je posesivna u podnošljivoj meri, koja ne prelazi granicu patološkog. Posesivnost se može ispoljavati od retkih ili povremenih epizoda nesigurnosti (što može biti slučaj na početku veze, kada smo jako zagrejani za partnera ali nismo sasvim sigurni da je i druga strana isto toliko zainteresovana) pa sve do patološke posesivnosti koja jeste u sklopu ozbiljnijih poremećaja.
Meni je interesantno i to kako ljudi koji su posesivni žive sami sa sobom. Ja mislim da bih izluđela potpuno i da ne bih mogla da živim u toj količini paranoje. Mislim, to je posao čovječe, stalno razmišljati šta, gdje, kako i preduzimati mjere da sve imaginarno i neimaginarno bude spriječeno. Konstantan stres bez izgleda da će da prestane. Kada bi ti ljudi tu energiju, koju ulažu u kontrolisanje druge osobe i paranoisanje, preusmjerili na to da poprave sebe i da nađu korijen toj nenormalnoj potrebi da kontrolišu, vjerovatno bi iskorijenili pošast i nakon nekog vremena mogli da stupe u normalan odnos.
I'm one of 50 sisters who killed their own husbands on the first wedding night.
Oh, my god it was so good....
Tachno, bravo Danaida
naravno, svako osjećanje ima svoje početke, koji ne moraju biti prenaglašeni, i duboko ukorijenjen problem. Suština je da je uvijek problem u pitanju, ovo boldovano to pokazuje, i mene zanima zašto bi bilo ko od nas pomislio da je manje vrijedan od svog partnera? Zašto bih uopšte kretala u priču ako mislim da nijesam dostojna onoga sa kim krećem u priču? To je srž problema. Osoba koja pokazuje to osjećanje je nesigurna, tačno, nije dijagnoza u pitanju, ali svakako je na dobrom putu da postane.
I vjerujte na riječ, to je pakao od života i za onoga ko je ljubomoran/posesivan, koliko za onoga ka kome je usmjereno to osjećanje
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Slažem se, samo se bojim da nije baš tako jednostavno toj osobi da iskorijeni problem...nije to nešto što se tek tako kontroliše, jednostavno jače je od osobe, ma koliko iracionalno osjećanje bilo, recimo, u prolazu ga neka djevojka očeše, zbilja sasvim slučajno, takvoj osobi niko ne može dokazati da je to slučajno, i znam slučaj gdje ni psihijatar nije bog zna šta pomogao, jedino bi eventualno ta osoba mogla da pokuša da ne manifestuje na glas svoj doživljaj partnera kao "zavodnika u prolazu"...ali šta onda....opet se jede u sebi i sebi uzima život! Ma to je zbilja pakao.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Pa da, zato se teško i liječi, jer takvi ljudi treba sami pomoć da potraže, a kako ne vide problem u sebi već u nekom drugom, zašto bi je i tražili...
I'm one of 50 sisters who killed their own husbands on the first wedding night.
Oh, my god it was so good....
Ja chini mi se za VAS koji "NIJESTE POSESIVNI", kako ti reche, nijesam rekla nishta... Samo sam podrzhala NECESOVU izjavu da je "ono shto je moje samo MOJE" ...ovdje je samo upotrijebljena prisvojna zamjenica MOJE i dala svoje tumachenje toga... TJ da ni sama ne smatram OVO posesvnoscu no normalnim ochekivanjem, iako vele da nosim "ruzhichaste naochare"
Izvinjavam se ako sam "isprovocirala" da se pogreshno shvatanje onoga shto sam napisala...
Evo izvinjavam se josh jednom
A kad je zbilja pravo tumachenje posesivnosti u pitanju...potpisujem u potpunosti ono shto si kazala...
Last edited by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^; 06-06-11 at 10:32.
Kad covjek cita ovo rekao bi da su svi forumasi operisani od osjecanja (cast izuzecima), da se nikad nisu brecnuli kad im neko "takne u partnera" i da imaju toliko samopouzdanja da ne bi ni pred Monikom Beluci trepnuli.
Covjek nije kamen i mora imati i ova (negativna) osjecanja pa htio to da prizna ili ne.
Stvarno bih voljela da vjerujem u vasu pricu ali mi je suprotno realnosti da covjek moze u svim situacijama da bude ravnodusan- utopija.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks